Tal (vulkan)
Tal | |
---|---|
Geografske karakteristike | |
Ndm. visina | 311[1] m |
Koordinate | 14° 00′ 07″ S; 120° 59′ 34″ I / 14.001944° S; 120.992778° I 14° 00′ 07″ S; 120° 59′ 34″ I / 14.001944° S; 120.992778° I |
Geografija | |
Države | Filipini |
Pokrajine | Batangas na ostrvu Luzon |
Oblast | Talisaj i San Nikolas |
Geologija | |
Starost stena | Oko 10.000 godina[3] |
Vrsta planine | Kompleksan vulkan[2], Kaldera[2] |
Vulkan Tal je kompleksan vulkan koji se nalazi na ostrvu Luzon na Filipinima[1]. To je drugi najveći aktivni vulkan na Filipinima sa 33 erupcije u istoriji (prvi je vulkan Majon, sa 50 zabeleženih erupcija[4]). Sve ove erupcije su koncentrisane na Vulkanskom ostrvu, u blizini centra Tal jezera. Jezero delimično ispunjava Tal kaldera, koja je formirana od praistorijskih erupcija između 140.000 i 5.380 PS[5]. Gledano iz Tagajataj grebena, vulkan Tal i jezero čine jedan od najživopisnijih i najatraktivniji pogled na Filipine[6]. Nalazi oko 50 km (31 mi) južno od glavnog grada Filipina, Manile.
Vulkan je imao nekoliko nasilnih erupcija u prošlosti, što je dovelo do gubitka života na ostrvu i naseljenih područja koja okružuju jezero, sa brojem žrtava, koji se procenjuje na oko 5.000 do 6.000. Zbog blizine naseljenih oblasti i njegove eruptivne istorije, vulkan je označena Dekadni vulkan, vredan pažljivog proučavanja u cilju sprečavanja budućih prirodnih katastrofa. Svi vulkani na Filipinima su deo Vatrenog pojasa Pacifika.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Od 1821, vulkan Tal je takođe nazivan Bombou[7].
Geografija
[uredi | uredi izvor]Vulkan Tal deo je lanca vulkana koji oivičavaju zapadni obod ostrva Luzon. Nastali su subdukcijom Evroazijske ploče pod Filipinski mobilni pojas. Istoimeno jezero leži unutar kaldere prečnika 25–30 km, formirane eksplozivnim erupcijama datiranih 140.000-5.380 godina pre sadašnjosti.[5] Svaka od ovih erupcija stvorila je velike naslage ignimbrita koje su sezale čak do današnje Manile.[8]
Naknadne erupcije stvorile su vulkansko ostrvo u pomenutom kalderskom jezeru. Ovo ostrvo poznato pod nazivom Vulkansko ostrvo ima prečnik od 5 km i pokriva površinu od oko 23 km2. Njegovo središte zauzima „Glavni krater” prečnika 2 km sa kraterskim jezerom formiranim erupcijom iz 1911. godine. Ostrvo se sastoji od kupa i kratera koji se preklapaju. Ove kupe i krateri su različitog sastava i postanka. Ima 26 kupa od tufa, 5 kupa od pepela, a 4 kratera su jezera tipa mar.[9] Glavno kratersko jezero na Vulkanskom ostrvu je najveće jezero na jednom ostrvu u jezeru na nekom ostrvu na svetu. Nekada je u ovom jezeru postojalo malo stenovito ostrvo. Glavno kratersko jezero, koje je privremeno iščezlo usled vulkanske aktivnosti 2020. godine, ponovo se pojavilo do marta iste godine.[10]
Vulkan i jezero u potpunosti se nalaze u provinciji Batangas. Severna polovina Vulkanskog ostrva potpada pod jurisdikciju grada Talisaja na obali jezera, a južna polovina San Nikolasu. Ostale komune koje okružuju jezero uključuju gradove Tanauan i Lipa, i opštine Talisaj, Laurel, Agonsiljo, Santa Teresita, San Nikolas, Alitagtag, Kuensa, Balete i Matasnakahoj.[11]
Filipinski institut za vulkanologiju i seizmologiju zabranio je stalna naselja na ostrvu, proglašavajući Vulkansko ostrvo visokorizičnom zonom i Zonom stalne opasnosti.[12] Uprkos upozorenjima, neke porodice ostale su nastanjene na ostrvu, zarađujući za život pecanjem i uzgojem useva na plodnom vulkanskom tlu.[13][14][15][16]
6. maja 2024. guverner Batangasa Hermilando Mandanas proglasio je Vulkansko ostrvo „ničijom zemljom“ zbog niza razaranja uzrokovanih šumskim požarima 4 dana ranije. Požari su zahvatili jugozapadni kraj ostrva, nedaleko od posmatračke stanice Binintiang Munti.[17]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „Taal Volcano”. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 2013-02-13.
- ^ a b Taal, Global Volcanism Program.
- ^ Castillo P R, Newhall C G (2004). Geochemical constraints on possible subduction components in lavas of Mayon and Taal volcanoes, southern Luzon, Philippines. J Petr. str. 1089—1108.
- ^ "Chronology of Historical Eruptions of Mayon Volcano" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. april 2012). Philippine Institute of Volcanology and Seismology. Retrieved on 2012-01-03.
- ^ a b "Taal Volcano", PHIVOLCS, retrieved on 2012-12-03 (archived from the original on 2008-09-12)
- ^ Herre, Albert W. (1927-12-14); "The Fisheries of Lake Taal, Luzon and Lake Naujan", Philippine Journal of Science, Vol. 34, No. 3. pp. 287-303, 1927
- ^ Roberts, Edmund (1837). Embassy to the Eastern Courts of Cochin-China, Siam, and Muscat. New York, NY: Harper & Brothers. str. 60.
- ^ Lowry, A. R.; Hamburger, M. W.; Meertens, C. M.; Ramos, E. G. (2001). „GPS monitoring of crustal deformation at Taal Volcano, Philippines”. Journal of Volcanology and Geothermal Research (na jeziku: engleski). 105 (1–2): 35—47. Bibcode:2001JVGR..105...35L. doi:10.1016/S0377-0273(00)00238-9.
- ^ Taal Volcano Profile (PDF) (Flyer) (na jeziku: engleski), Arhivirano iz originala (PDF) 30. 9. 2012. g., Pristupljeno 27. 11. 2010.
- ^ „An Ash-Damaged Island in the Philippines”. Earth Observatory (na jeziku: engleski). 17. 3. 2020. Arhivirano iz originala 23. 3. 2020. g. Pristupljeno 23. 3. 2020.
- ^ „Cities and Municipalities”. Provincial Government of Batangas (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 9. 8. 2011. g.
- ^ „NDCC Orders Close Watch on Mayon, Taal Volcanoes”. GMA News Online (na jeziku: engleski). 21. 7. 2009. Arhivirano iz originala 17. 6. 2010. g. Pristupljeno 13. 2. 2011.
- ^ kostito (13. 12. 2009). „Taal Volcano Island”. Panoramio (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2011.
- ^ mharada (2. 2. 2008). „Calauit, Eastern Shore of the Volcano Island”. Panoramio (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 25. 12. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2011.
- ^ vanpoperynghe (8. 11. 2006). „Le Volcan Taal 13”. Panoramio (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2011.
- ^ Anuar T (15. 3. 2010). „Buco, Volcano Island. Sundown”. Panoramio (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2011.
- ^ Chavez, Pot (6. 5. 2024). „Batangas guv declares Taal Volcano Island 'no man's land'”. Philippine News Agency. Pristupljeno 7. 5. 2024.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Taal Volcano Eruptions 1572-1911 from RWTH Aachen University Web Site Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. februar 2009)