Тартуфи

Tartufi
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Fungi
Divizija:	Ascomycota
Klasa:	Ascomycetes
Red:	Pezizales
Porodica:	Tuberaceae
Rod:	Tuber

Tartufi ili gomoljače (tuber) su rod gljiva iz porodice Tuberaceae, vrsta pečurke (Fungi).^[1] To su ekonomski vrlo značajne gljive. Svoja plodišta najčešće razvijaju od 5 do 30 cm ispod zemlje. Izgledom podsećaju na krompir i imaju vrlo snažan i specifičan miris. Uglavnom narastu od veličine trešnje do veličine jabuke.

Najčešće vrste tartufa

Tuber aestivum - Letnji tartuf
Tuber magnatum - Beli ili Italijanski tartuf^[2]
Tuber melanosporum - Crna gomoljača

Tartufi kroz istoriju

Za tartufe se znalo još u doba faraona u Egiptu, a opisivali su ih i Teofrast u antičkoj Grčkoj i Ciceron i Plinije u Rimu.^[1] U srednjem veku su tartufi izuzetno malo korišćeni i nema mnogo zapisa o tome. Mada zapisi Bartolomea Platine, papinog istoričara, pominju da su ženke svinja nenadmašne u pronalaženju tartufa. Pravi pomak na tržištu tartufi doživljavaju u doba renesanse i modernog doba. 1808. Francuz Jozef Talon je primetio da se tartufi uvek nalaze uz korenje određene vrste drveća, posebno hrastova, pa ih je "posadio" među korenje hrastova i sledeće godine pronašao u sistemu korenja mladih hrastova u blizini.^[3] Prvu knjigu o tartufima napisao je Alfonso Cikareli. Francuski botaničar Josef Piton de Tournefort prvi ih je podrobnije posmatrao i opisivao početkom 18. veka. Stotinjak godina kasnije tartufe su počeli naučno istraživati u Italiji (Karlo Vitadinin), te nešto kasnije u Francuskoj (braća Luis-Rene i Čarls Tulsan). Na meniju Bečkog kongresa prvi put su se službeno našli 1815. godine.

Tartufi danas

Tartufi su vrlo cenjena vrsta podzemnih gljiva. U gastronomskom svetu su poznati beli tartufi iz Albe, Pijemont, Italija. U Evropi se zadnjih godina pojavljuju kineski tartufi koji su znatno jeftiniji (i do 20 puta!), a mogu se raspoznati samo laboratorijskom pretragom.

Proizvodi se i maslinovo ulje s aromom tartufa.

Za pronalaženje tartufa koriste se dresirani psi, koji su zamenili svinje, veoma dobre lovce na tartufe, jer psi nemaju želju da tartufe i pojedu.^[4]

Tartufi se mogu naći i u Srbiji, na posebnim terenima pogodnim za njihov razvoj. Belih i crnih tartufa ima najviše oko reka Jasenice, Karaš, Lug i Bosut, u okolini Obedske bare i Deliblatske peščare, kao i na Fruškoj gori i planinama Kosmaj, Rudnik, Oplenac i na Svrljiškim planinama.^[5]

Vidi još

Reference

^ ^a ^b „Tartufi”. bastovanka.com. Pristupljeno 18. 1. 2021.
^ Džordan, Piter; Viler, Stiven (2007). Praktična enciklopedija pečuraka. Zemun: JRJ. ISBN 978-86-7609-484-4.
^ „Tartufi”. delimano.rs. Arhivirano iz originala 22. 01. 2021. g. Pristupljeno 18. 1. 2021.
^ Popović Đorđević, Jelena. „Tartufi – gljive od zlata”. citymagazine.rs. Pristupljeno 18. 1. 2021.
^ Đrđević, Vidosav. „Tartufi – najskuplje gljive na svijetu”. micromreza.com. Arhivirano iz originala 27. 01. 2021. g. Pristupljeno 18. 1. 2021.

Spoljašnje veze

[#1-1] „Tartufi”. bastovanka.com. Pristupljeno 18. 1. 2021.

[2] Džordan, Piter; Viler, Stiven (2007). Praktična enciklopedija pečuraka. Zemun: JRJ. ISBN 978-86-7609-484-4.

[3] „Tartufi”. delimano.rs. Arhivirano iz originala 22. 01. 2021. g. Pristupljeno 18. 1. 2021.

[4] Popović Đorđević, Jelena. „Tartufi – gljive od zlata”. citymagazine.rs. Pristupljeno 18. 1. 2021.

[5] Đrđević, Vidosav. „Tartufi – najskuplje gljive na svijetu”. micromreza.com. Arhivirano iz originala 27. 01. 2021. g. Pristupljeno 18. 1. 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]