Pređi na sadržaj

Teški pešadijski top 150 mm sIG 33 (15 cm sIG 33)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nemački teški pešadijski top sIG 33 kalibra 150 mm, deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.
Teški pešadijski top 150 mm sIG 33 (15 cm sIG 33)
Glavne karakteristike
Kalibar 150 mm
Dužina cevi 1.78 m
Težina 1688 kg
Elevacija od 0° do +75°
Traversa 11°
Tip projektila visoko eksplozivno punjenje; 28.8 kg
Početna brzina projektila 240 m/sec
Maksimalan domet 4.700 m
Probojna moć

Nemački teški pešadijski top sIG 33 (nem. Schweres Infanterie Geschütz 33) kalibra 150 mm je bio standardni pešadijski top za blisku podršku nemačke vojske tokom Drugog svetskog rata.

Razvoj i borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Ovo oruđe je jedno od najstarijih koje je nemačka vojska koristila u Drugom svetskom ratu. Prvi put se pojavilo 1927. godine u naoružanju četa teške artiljerije u sastavu pešadijskih pukova. SIG 33 je takođe bio i najteže oruđe koje je ikada bilo klasifikovano kao pešadijski top u bilo kojoj armiji. Bio je konvencionalne konstrukcije, jednostavan i robustan i odlično se pokazao u eksploataciji čak i u najgorim uslovima. Jedina zamerka koju su njegovi korisnici imali odnosila se na preveliku težinu. Zbog toga je konstruisana lakša verzija topa SIG 33 koja je testirana 1938. godine. Međutim, ona je pokazala slabe rezultate i od nje se odustalo po izbijanju rata. SIG 33 je koristio više vrsta municije; granate sa visoko-eksplozivnim punjenjem, dimne i kumulativne granate kao i specijalnu lepljivu bombu težine 27 kg koja je bila namenjena za uništavanje neprijateljskih fortifikacija.

Samohodne varijante[uredi | uredi izvor]

SIG 33 je prvi put montiran na šasiju nemačkog lakog tenka Pancer I. Novi top je bio ugrađen fiksno u borbeno odeljenje tenka sa kojeg je uklonjena kupola i koje je sa tri strane bilo zaštićeno oklopnim pločama. Tokom eksploatacije ovakvo rešenje se nije pokazalo kao najsretnije zato što je šasija bila preopterećenja, a snažni trzaj topa tokom opaljenja je bio u stanju da prevrne čitavo vozilo. Pošto se šasija tenka Pancer I pokazala neadekvatnom u nastavku proizvodnje ovaj top montiran je na šasiju tenka Pancer II, a kasnije i na šasiju tenka Pancer III nakon što je povučen iz borbenih jedinica. Samohodno artiljerijsko vozilo bazirano na šasiji tenka Pancer IV, pod nazivom Brumber bilo je naoružano neznatno modifikovanom verzijom ovog topa koja je nosila oznaku 15 cm StuH 43.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • "Twentieth-century artillery" - Ian Hogg, Grange books, 2000.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]