Tiro
Tiro (grč. Τυρώ) je u grčkoj mitologiji bila tesalska princeza, kćerka Salmoneja i Alkidike, čuvena po mudrosti.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Prema Diodoru, njeno ime je izvedeno od grčke reči tyrôs koja znači „kao sir“, zbog njenog belog tena.[1]
Mitologija
[uredi | uredi izvor]Tiro je bila zaljubljena u lepog rečnog boga Enipeja, pa je često šetala obalama njegove reke. Pošto je u Tiru bio zaljubljen Posejdon, on je preuzeo Enipejev lik i tako je zaveo. Kada su se sjedinili, veliki talas ih je prekrio i tako sakrio ljubavnike. Međutim, pre nego što se vratio u more, Posejdon je priznao Tiri istinu i još joj je rekao da će mu roditi decu, ali i zabranio da im ikada oda njihovo pravo poreklo. Tako je ona rodila blizance Peliju i Neleja, ali je imala decu i sa svojim suprugom Kretejem; Esona, Fereta i Amitaona. Svoje božanske blizance je napustila odmah po rođenju. U međuvremenu joj je umrla majka i otac se ponovo oženio Siderom, koja se pokazala kao zla maćeha i zlostavljala je Tiru. Kada su njeni odrasli blizanci saznali za svoje poreklo, ubili su Sideru i oslobodili majku daljih patnji.[2]
Prema drugom predanju, Tiro je blizance rodila svom stricu Sizifu. Naime, Sizif je mrzeo svog brata Salmoneja i od proročišta je saznao da ga neće ubiti Sizif, već deca koju bude imao sa Tirom. Zato se sjedinio sa svojom bratanicom. Međutim, Tiro je saznala za proročanstvo i kako bi ga sprečila, ubila je vlastitu decu.[2]
Prema jednoj verziji, kada je začela sa Posejdonom, otac joj nije poverovao da je otac njene dece bog, već je mislio da je njegov brat Sizif i naredio joj je da decu po rođenju ostavi u divljini da umru.[1]
Tumačenje
[uredi | uredi izvor]Prema tumačenju Roberta Grevsa, Tira je bila boginja majka žitelja Tira. Njeno ime je prehelensko, te je postalo osnova grčke reči tyrsis, što bi značilo „ozidan grad“, ali i dalo smisao reči „tiranija“. U mitu je Sidera, Tirina maćeha, rđavo postupala sa njom i ta priča možda ukazuje na otpor koji je postojao kod Tirenjana prema susedima Sidonjanima. U mitu je Tiro najpre zaveo Sisif, što ukazuje da je korintski kult Sunca bio prenet i u Salmoniju.[3]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b theoi.com: Tyro, Pristupljeno 25. 4. 2013.
- ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
- ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.