Pređi na sadržaj

Toni Ranđelović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Toni Ranđelović
Toni Ranđelović, direktor Baleta SNP i dugogodišnji baletski igrač
Datum rođenja(1966-06-26)26. jun 1966.
Mesto rođenjaNovi SadJugoslavija
ZanimanjeBaletski igrač
Aktivni periodBaletski igrač (1987—2017), Direktor Baleta SNP-a (od 2017)

Toni Ranđelović (Novi Sad, 26. jun 1966) baletski je igrač Srpskog narodnog pozorišta (1987—2017) i direktor Baleta SNP-a, prvo kao vršilac dužnosti od marta 2017, a zatim od 1. februara 2018.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je Muzičku školu „Isidor Bajić” i Državnu baletsku školu u Novom Sadu. Diplomirao je juna 1986. u klasi profesorke baleta Vere Fele.

Započinje svoju baletsku karijeru u Srpskom narodnom pozorištu kao stalno zaposleni član baletskog ansambla 25. avgusta 1987, da bi 2001. postao prvi solista.[1]

Već u prvim sezonama (1988/89) igra solističke uloge i to: Miguela, toreadora u Don Kihotu Ludviga Minkusa, Špansku igru, solo u Labudovom jezeru Čajkovskog, Pas de deux u Žizeli Adolfa Šarla Adama, Nasilnika u Večitom mladoženji Zorana Mulića, Andraša u Sh’ma (Slušaj) Mitra Subotića, Arhanđela Mihaila u Stvaranju sveta Andreja Petrova, Ivana u Žar ptici Igora Stravinskog.

Za ulogu Kralja Milutina u Kraljevoj jeseni Jugoslava Bošnjaka 1994. godine dobija Godišnju nagradu SNP-a.[2]

U novembru 2017. obeležio je 30 godina umetničkog rada u SNP-u ulogom Kitrin otac, u predstavi Don Kihot Ludviga Minkusa (režija i koreografija Đ. Harangozo).

Vršilac dužnosti direktora UJ Balet postaje marta 2017, a od 1. februara 2018. je direktor Baleta SNP-a.[3]

Postavke u Srpskom narodnom pozorištu[uredi | uredi izvor]

Baleti domaćih autora[uredi | uredi izvor]

  • Dvorjani-narod / Orion, Miroslav Štatkić, režija i koreografija Slavko Pervan (Sarajevo); premijera: 12. april 1988;
  • Večiti mladoženja, Zoran Mulić; libreto, koreografija i režija: Lidija Pilipenko (Beograd); od sezone 1988/ 1989;
  • Andraš / Sh’ma (Slušaj) Mitra Subotića Sube; režija i koreografija Suki Džon (Suki John); premijera 26. april 1990;
  • Član ansambla (1991/1992), Otac (2003/2004) / Altum silencijum, Stevan Divjaković; režija i koreografija: Zlatko Mikulić (Sarajevo); premijera: 6. jun 1992; premijera: (20. novembar 1998).
  • Kralj Milutin / Kraljeva jesen, Jugoslav Bošnjak; libreto, koreografija i režija: Krunislav Simić; premijera: 25. septembar 1993;
  • Hadži Toma / Koštana, Petar Konjović; libreto, koreografija i režija: Vladimir Logunov, premijera: 24. februar 2001;
  • Otac Dona Ane / Don Huan, Boris Kovač; koreograf: Endru Piter Grinvud (Andrew Peter Greenwood), reditelj: Omar Abu el Rub; premijera: 10. novembar 2001.[4]

Baletski klasici[uredi | uredi izvor]

  • Miguel / Don Kihot, Ludvig Minkus, koreografija i režija: Iko Otrin (Maribor), od sezone 1988/1989;
  • Pas de deux / Žizela, Adolf Šarl Adam; koreografija i režija Milica Jovanović; od sezone 1989/1990;
  • Španska igra, solo / Labudovo jezero, Petar Ilič Čajkovski; koreografija Mario Petipa /L. Ivanov; režija: Konstantin M. Sergejev, Natalija M. Dudinskaja (Lenjingrad); od sezone 1989/1990;
  • Atlantida, Manuel de Falja, Ernesto Halfter; KPGT; režija: Ljubiša Ristić; koreografija: Nada Kokotović; premijera: 24. mart 1990.
  • Arhanđel Mihailo / Stvaranje sveta, Andrej Petrov; koreografija i režija: Iko Otrin; premijera 20. april 1991;
  • Polovecki logor / Knez Igor — opera, Aleksandar Porfirjevič Borodin; koreograf po Mihailu Fokinu Katarina Obradović; obnovljena premijera: 9. maj 1991;
  • Miševi / Krcko Oraščić, Petar Iljič Čajkovski; koreografija i režija: Valerij Kovtun (Kijev); premijera: 21. decembar 1991;
  • Španska igra, solo / Labudovo jezero, Petar Iljič Čajkovski; koreografija Mario Petipa /L. Ivanov, F. Lopuhov; režija Valerij Kovtun (Kijev); premijera 14. mart 1992.
  • Pesnik — Mazurka, op. 33, br. 3 / Sylphide (Šopenijana), Frederik Šopen; koreografiju po Mihailu Fokinu preneli: Rastislav Varga, Leonora Miler Hristidis, Julijana Dutina, Gabriela Teglaši Velimirović, 1999;
  • Pepeljuga, Sergej Prokofjev
  • Momak / Vragolanka, Luj Jozef Ferdinand Herold; koreografija i režija: Iko Otrin (Maribor); premijera: 3. maj 1986.
  • Kamij de Rosijon / Vesela udovica, Franc Lehar, Angel Šurev; koreograf i reditelj: Vadim Fedotov (Kijev); premijera: 1. mart 1996;
  • Momak (pet momaka) / Konjić Grbonjić, Rodion Konstantinovič Ščedrin; koreograf i reditelj: Viktor Litvinov; premijera: 2. oktobar 1996;
  • Žar ptica, Igor Stravinski
  • Telo, Ariel Ramirez; koreograf: Endru Piter Grinvud (Andrew Peter Greenwood); premijera: 20. januar 2001;
  • Novopečeni frajer / Gospođica i huligan, Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič; koreografija i režija: Viktor Litvinov (Kijev); premijera 28. april 2001;
  • Krojač Bek / Maks i Moric, Đoakino Rosini; koreografija: Peter Markus (Peter Marcus), adapt. koreograf. Ferenc Barbai (Barbay Ferenc); 2002;
  • Tata Evrazije / Pipi duga čarapa, Kruno Cipci; libreto, koreografija i režija Iko Otrin; premijera 21. april 2005.
  • Lord Kapulet / Romeo i Julija, Sergej Prokofjev; libreto, koreografija i režija: Ištvan Hercog; premijera: 17. mart 2007;
  • Drugi kadet / Bal kadeta, Johan Štraus; koreografiju po Dejvidu Lišinu prenela: Gabriela Teglaši Velimirović; premijera: 26. novembar 1999;
  • Koncert za violinu i orkestar u E-duru, Johan Sebastijan Bah
  • Gala baletsko veče, Igor Stravinski
  • Kleopatra / Bazil Polidoris
  • Kolaž rapsodije Franc List
  • Frančeska od Riminija, P. I. Čajkovski
  • Kitrin otac Lorenco / Don Kihot, Ludvig Minkus; po koreografiji Marijusa Petipaa, koreograf i reditelj: Đula Harangozo (Harangozó Gyula), Mađarska; premijera: 18. decembar 2010.

Učešće u operskim predstavama[uredi | uredi izvor]

  • Gilgameš, Rudolf Bruči;
  • Knez Igor, Slepi miš, Johan Štraus;
  • Travijata, Đuzepe Verdi;
  • Kneginja čardaša, Imre Kalman;
  • Violinista na krovu, Džozef Stejn — Džeri Bok
  • Karmen (svita), Žorž Bize-R. Ščedrin

Učešće u dramskim predstavama[uredi | uredi izvor]

  • Dumanske tišine, Slobodan Šnajder
  • Aretej, Miroslav Krleža; KPGT Subotica

Sa Srpskim narodnim pozorištem je gostovao po mnogim mestima i gradovima u državi, kao i u inostranstvu: Bagdad (Irak), Temišvar (Rumunija), Banjaluka (Republika Srpska), Skoplje (Makedonija), Kotor, Herceg Novi, Podgorica (Crna Gora), Sarajevo (Bosna i Hercegovina).

Samostalna gostovanja u zemlji i inostranstvu[uredi | uredi izvor]

Pored rada u SNP-u, Toni Ranđelović je imao i samostalna gostovanja:

  • Ofelija u ogledalu, Beograd, Atelje 212; sa istom predstavom gostovanje na Kipru, 1994;
  • Vronski / Ana Karenjina, Rodion Ščedrin, Nacionalni teatar Rim, 1995;

Saradnje u domenu baleta[uredi | uredi izvor]

  • Tokom dugogodišnje karijere je sarađivao sa mnogobrojnim baletskim pedagozima i koreografima iz zemlje i sveta: Valerij Lagunov, Konstantin Sergejev, Natalija Dudinskaja, Viktor Litvinov, Vadim Fedotov, R. Albertović Kljavin, Ferenc Barbai, Ištvan Hercog, Đula Harangozo, Suki Džon, Endru P. Grinvud, Valerij Kovtun, Boris Tonin, Stevan Grebeldinger, Slavko Pervan, Drago Boldin, Iko Otrin, Nada Kokotović, Aja Jung, Milica Jovanović, Krunislav Simić, Vladimir Logunov, Dobrila Novkov, Julijana Sremac.
  • Sarađivao je s rediteljima: Mirom Erceg, Dušanom Jovanovićem, Ljubišom Ristićem.
  • Kao član žirija zajedno sa: Ašhen Ataljanc, Milicom Bjelić, Edinom Papo, Bahram M. Juldaševim učestvovao na Drugom međunarodnom baletskom takmičenju „Kostadinka Dina Nikolić” u organizaciji Baletske škole „Dimitrije Parlić” Pančevo koje se održalo od 21. do 23. juna 2019, u Kulturnom centru Pančeva. Ovo takmičenje je jedino profesionalno baletsko takmičenje koje se organizuje u Srbiji od strane državnih baletskih škola pored Republičkog takmičenja.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ SAVIĆ, Svenka. 55 godina Baletske škole u Novom Sadu, Novi Sad: Futura publikacije, 2004. str, 231.
  2. ^ Balet : prvih pedeset godina : 1950—2003. Krčmar, Vesna. Novi Sad: Srpsko narodno pozorište. 2004. ISBN 8680951172 Proverite vrednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). OCLC 500285097. 
  3. ^ „TONI RANĐELOVIĆ | Srpsko narodno pozorište”. www.snp.org.rs. Pristupljeno 18. 6. 2019. 
  4. ^ GODIŠNjAK pozorišta Srbije, uredništvo Biljana Levakov, Novi Sad: Sterijino pozorje, više godišta.
  5. ^ „Obaveštenja; Drugo međunarodno baletsko takmičenje „Kostadinka Dina Nikolić. Baletska škola "Dimitrije Parlić" (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 01. 11. 2019. g. Pristupljeno 25. 6. 2019.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]