Tradicionalistička arhitektura XX veka
Konzervativna arhitektura 20. veka opisana još kao tradicionalna arhitektura antimodernistička iz 20. veka stoji u opoziciji modernoj arhitekturi i reakcija je na njene ideje.
Antimodernizam je nastao u Evropi i u Americi uz povezivanje za uzore i istorizujuće forme i nije akceptirala apstraktne forme u arhitekturi. U protivljenju se modernizmu ovde se poteže za tradicionalnim i lokalnim uz korišćenje tradicionalnih materijala uz upotrebu simetrije i neretko monumentalizma.
U godinama 30. tim do 50. tim u totalitarističkim režimima u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika i u nacističkim i fašističkim državama razvija se arhitektura koja je u opoziciji sa modernom arhitekturom. 1937. godine je za arhitekturu Berlina zadužan arhitekta Albert Šper i za njega je klasicizam uzor i merilo savremene arhitekture. Inspirisan ovim stilom Šper realizuje neke zgrade u Nirnbergu, a i nemački paviljon na izložbi u Parizu 1937. godine. Hainrih Bernšove zgrade tvornice Opel u Brandenburgu mogu se smatrati generalno kao dekadencija.
U Sovijetskom Savezu dolazi do stagnacije razvoja i do negacije toliko do tada revolucionarnih ideja u razvoju arhitekturi i grandiozni projekat Le Korbizijea iz 1931. godine za palatu vrhovnog sovijeta se ne realizuje i dalji put određuju arhitekti koji su krenuli u obračun sa internacionalizmom novih snaga. Mnoštvom arhajskih motiva i ukresa sovijetske se zgrade nastavljaju na forme arhitekture prošlih stilova tako pozorište u Moskvi (1940) ima u osnovi petokraku zvezdu i trem sa arkadama u neoklazicizmu se ogleda spoj u novu celinu sa novom drževom.
Forme istoricizma sa svojim programima javljaju se u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj tako i u drugim zemljama i usmerene su proziv „internacionalnog stila“ koji proizilazi iz konkretnih zadataka u rešavanju objekata i potreba čoveka.
Izabrani predstavnici:[uredi | uredi izvor]
- Pol Bonac („Paul Bonatz“)
- Boris Žofan („Borys Jofan“)
- Verner Marh („Werner March“)
- Lev Rudnjev („Lew Rudniew“)
- Albert Šper („Albert Speer“)
- Pol Trust („Paul Ludwig Troost“)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Udo Kuterman, Savremena arhitektura Novi Sad 1971.
- istoimeni članak u poljskoj Vikipediji