Pređi na sadržaj

Transal C-160

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Transal C-160

Avion Transal C-160
Avion Transal C-160

Opšti podaci
Namena Taktički transportni avion
Posada 3
Broj putnika 93
Poreklo  Francuska;  Nemačka
Proizvođač Transall
Probni let 25.02.1963.
Uveden u upotrebu 1967.
Status aktivan
Prvi operater  Francuska;  Nemačka
Broj primeraka 214
Dimenzije
Dužina 32,40 m
Visina 11,65 m
Raspon krila 40,00 m
Površina krila 160,00 m²
Masa
Prazan 27.782 kg
Normalna poletna 46.000 kg
Pogon
Broj motora 2
Fizičke osobine
Turboelisni motor 2 × Rolls-Royce RTy.20 Tyne Mk 22
Snaga TEM-a 2 x 4.549 kW
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 593 km/h
Ekonomska brzina 513 km/h
Dolet 8.858 km
Plafon leta 8.230 m
Brzina penjanja 396 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Transal C-160 (Transall C-160) je vojni transportni dvomotorni avion nastao u saradnji Francuske i Nemačke avio industrije. Pored vojne, ovaj avion je našao i civilnu primenu[1].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Januara 1959. godine formiran je konzorcijum „Transporter-Allianz” ili skraćeno Transall između francuske kompanije Nord Aviation i nemačkih kompanija Weser Flugzeugbau i Hamburger Flugzeugbau (HFB) za projektovanje i izgradnju novog transportnog aviona koji treba da zameni transportne avione sa klipnim motorima, koji su se koristili u francuskom i nemačkom ratnom vazduhoplovstvu. Projekt ovog aviona je započet 1960. godine.

Utovarna rampa aviona Transal C-160

Transal C-160 je zamišljen kao visokokrilac sa dva turboprop motora, širokim trupom, kratkim nogama stajnog trapa, izdignutim repom aviona i utovarnom rampom ugrađenom u zadnji deo trupa. Po veličini, avion je uporediv sa transportnim avionima Alenia G.222, Antonov An-8 i Lokid C-130 Herkul[2].

Prototip aviona Transal C-160 je prvi put poleteo 25. februara 1963., proizvodnja je počela 1964. godine a prvi avion je isporučen korisnicima 1967. godine[3].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Tehnnički opis prema[4][5]

Trup aviona je okruglog poprečnog preseka, monokok potpuno metalne konstrukcije. Ima prostrani tovarni prostor i vrata na kraju trupa sa utovarnom rampom. Sa strane trupa ima bočna vrata i okrugle prozore. Na podu tovarnog prostora ugrađene su rolnice za lakši prenos i manupulaciju tereta pri utovaru i istovaru kao i sistem za vezivanje i pričvrščavanje tereta u teretnoj kabini. Na bočnim stranama se nalaze klupe za smeštaj padobranaca za vreme leta. Na kljunu aviona se nalazi kabina za dva pilota i ostale članove posade.

Motor aviona Transal C-160

Pogonska grupa se sastoji od dva krilna turbo prop motora sa četvorokrakim metalnim elisama promenljivog koraka. U serijski proizvedene avione su ugrađivani Rolls-Royce RTy.20 Tyne Mk 22 turboprop motori snage 4,549 kW svaki.

Krila su jednodelna, metalne konstruklcije sa četiri ramenjače i oplatom od al-lima. Trapeznog su oblika sa gondolama ispod za smeštaj motora. Krila su opremljena eleronima i zakrilcima konstrukcije kao i krilo. Kroz krila su provučene sve neophodne instalacije a između ramenjača od trupa do motora su smešteni samozaptivni rezervoari za gorivo. Avion je opremljen sistemom za punjenje gorivom u letu.

Repne površine su klasične: jedan veliki vertikalni stabilizator sa kormilom pravca, dva horizontalna stabilizatora sa kormilima dubine. Svi elementi repa su metalne konstrukcije sa oblogom od al-lima. Rep ovog aviona je dosta izdignut u odnosu na trup, kako ne bi smetao zadnjim vratima trupa sa utovarnom rampom.

Stajni trap Transal C-160
Crtež aviona Transal C-160 u tri projekcije
Avion Transal C-160 u letu
Tovarni prostor aviona Transal C-160
Kokpit aviona Transal C-160
Avion Transal C-160NG sa sistemom za punjenje gorivom u letu
Avion Transal C-160 i padobranci
Avion Transal C-160 bočna vrata

Stajni trap je sistema tricikl: jedna (upravljačka) noga ispod kljuna aviona sa udvojenim točkovima i na sredini trupa po dužini, se nalaze četiri noge sa velikim udvojenim točkovima koji su u stanju da prime svo opterećenje potpuno opterećenog aviona i sve neravnine poletno sletnih staza koje koristi ovaj avion pri sletanju i poletanju. Točkovi su opremljeni nisko pritisnim gumama i kočnicama a noge stajnog trapa uljnim amortizerima. U toku leta prednja noga se uvlačila u trup aviona a glavne noge su smeštane u bisage sa strane trupa tako da je na taj način povećan razmah između točkova što je dobro za stabilnost aviona pri sletanju i poletanju a i prilikom kretanja po neravnom tlu. Druga korist je što točkovi ne umanjuju zapreminu tovarnog prostora.

Verzije[uredi | uredi izvor]

  • C-160D - Model aviona za vazduhoplovstvo Zapadne Nemačke; izgrađeno je 110 kom.
  • C-160F - Model aviona za francuske vazdušno-kosmičke snage; izgrađeno je 50 kom.
  • C-160P - Konverzija C-160F za potrebe Francuske pošte; izgrađeno 4 kom[6].
  • C-160Z - Model avioni za Južnoafričko vazduhoplovstvo; izgrađeno 9 kom.
  • C-160NG - Model aviona kod koga je izvršena modernizacija avionike, strukture, punjenje goriva u letu[1][7].

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 214 aviona tipa Transal C-160. Proizvodio se u periodu od 1965. - 1985. godine[8]. Iako su projektovani kao vojni transportni avioni i kao takvi su korišćeni u najvećem broju, ovi avioni su našli i civilnu primenu kao kargo i poštanski avioni (Australija, Francuska, Indonezija i Švajcarska). Operativno se koriste od 1967. godine. Mada se više ne koriste kao transportni avioni određen broj ovih aviona se i dan danas (2023.) koriste kao špijunski avioni i avioni za komunikaciju sa podmornicama u Francuskoj[9] i Turskoj.

Nemačka je kupila 110 aviona ovog tipa, Južno Afrička Republika 9 komada. Francuska je naručila 50 komada pa je naknadno kupila još 29 ovih aviona unapređene varijante (nazvane NG= Nova Generacija) sa povećanim unutrašnjim rezervoarima za gorivo, sistemom za napajanje u toku leta, strukturnim poboljšanjima i nadograđenom avionikom. Indonezija je nabavila 6 jedinica ove poboljšane verzije. Svi avioni Transal C-160 RV Francuske i Nemačke su u periodu od 1994. do 1999. godine nadograđeni modernim paketom avionike i novim protivraketnim kontramerama. Vojska Gabona je imala i koristila ove avione. Turska je 1971. postala novi korisnik C-160, nabavivši 20 polovnih aviona od Nemačke. Australija je takođe kupila od Nemačke 3 polovna aviona C-160[9].

Avion Transal C-160 se operativno koristio preko 50 godina imao je mali broj nesreća [10][11]. Zabeležena je i jedna avio nesreća ovog aviona i to zbog nevremena kada je 9. februara 1975. godine avion Luftwaffe-a udario u planinu na Kritu.

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Chillon, Jacques. Dubois, Jean-Pierre and Wegg, John. French Postwar Transport Aircraft, Air-Britain. 1980. ISBN 0-8513-0078-2..
  • Taylor, John W. R. Jane's All The World's Aircraft 1982–83. . London: Jane's Yearbooks. 1982. ISBN 0-7106-0748-2. .
  • Wache, Siegfried. Transall C-160 D . In: F-40 Flugzeuge der Bundeswehr. Buchholz. 2004. ISBN 3-9357-6147-3..
  • Blumschein, P. Transall C-160 Life Extension and Avionics Upgrade Programs. NATO – RTO MP-44, 1999.
  • Hewson, R. The Vital Guide to Military Aircraft 2nd edition. London: Airlife Publishing Ltd., 2001.
  • Frédéric Lert, C160 Transall de 1967 à nos jours, Paris, Éditions Histoire et Collections. 2009. ISBN 978-2-35250-092-6..

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]