Pređi na sadržaj

Три боје: Црвено

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tri boje: Crveno
Filmski poster
Izvorni naslovTrois couleurs : Bleu
Trzy kolory. Niebieski
Žanrdrama
RežijaKšištof Kješlovski
ScenarioKšištof Kješlovski
Kšištofom Pisevic
ProducentMarin Karmic
Glavne ulogeIrena Žakob
Žan Luj Trentinjan
Frederik Feder
MuzikaZbignjev Prejsner
Direktor
fotografije
Pjotr Soboćinski
MontažaŽak Vita
Producentska
kuća
MK2 Productions
CAB Productions
TOR Productions
France 3 Cinéma
Télévision Suisse
Romande
Godina1993.
Trajanje99 minuta
ZemljaPoljska
Francuska
Švajcarska
Jezikfrancuski
Budžet4 miliona dolara[1]
IMDb veza

Tri boje: Crveno (fr. Trois couleurs: Rouge, polj. Trzy kolory. Czerwony) je ljubavni film-misterija iz 1994. godine, koji je napisao (koscenarista), producirao i režirao poljski reditelj Kšištof Kješlovski. Poslednji je deo trilogije Tri boje, koji ispituje ideale Francuske revolucije; prethodili su mu filmovi Plavo i Belo.

Kješlovski je najavio da će ovo biti njegov poslednji film,[2] što se pokazalo tačnim nakon iznenadne smrti reditelja 1996. godine. Crveno istražuje temu bratstva, predstavljanjem likova čiji životi postepeno postaju blisko povezani, sa vezama koje se stvaraju između dva lika koji naizgled imaju malo šta zajedničko.

Crveno je dobio univerzalno priznanje kritike i bio je nominovan za tri Oskara, uključujući najbolju režiju za Kješlovskog. Takođe je izabran kao švajcarsi kandidat za najbolji film na stranom jeziku na 67. dodeli Oskara, ali je diskvalifikovan jer nije bio većinski švajcarska produkcija.[3]

Završno sa 2022. godinom, film je jedno od dva ostvarenja koja su dobila savršene ocene i na portalu Rotten Tomatoes i na Metacritic, zajedno sa filmom Fani i Aleksandar.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Kjeslovski je rekao da je Crveno bio najteži film u trilogiji za pisanje.

Glavna tema partiture, "Bolero", napisana je pre bilo kakvog snimanja. Prema rečima autora filma, trebalo je da simbolizuje događaje koji se ponavljaju u životima ljudi.[4]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nominovan za tri Oskara:
  • Nagrade BAFTA 1996 :
    • Najbolji režiser
    • Najbolji originalni scenario (Nominovani)
    • Najbolji film ne na engleskom jeziku (Nominovani)
  • Filmski festival u Kanu, Zlatna palma (nominovan)[5]
  • National Board of Review, najbolji film na stranom jeziku
  • Nagrade kruga filmskih kritičara Njujorka, najbolji film na stranom jeziku
  • Bodil nagrade, najbolji evropski film[6]
  • Nagrade Nacionalnog društva filmskih kritičara, najbolji film na stranom jeziku
  • Nagrade Udruženja filmskih kritičara Los Anđelesa, najbolji strani film
  • Nagrade Francuskog sindikata kinematografskih kritičara, najbolji francuski film
  • Zbignjev Prajzner je osvojio nagradu Cezar za najbolju muziku .
  • Nominacije za nagradu Cezar:
    • Najbolji film
    • Najbolji glumac -
    • Najbolja glumica
    • Najbolji režiser
    • Najbolji scenario
  • Crveno je odabrao Njujork tajms kao jedan od „najboljih 1.000 filmova ikada napravljenih“.
  • Godine 2007. film je rangiran na 33. prema anketi čitalaca Gardijana na listi „40 najvećih stranih filmova svih vremena“.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Trois couleurs: Rouge (1994) - Financial Information”. The Numbers. Pristupljeno 2022-06-21. 
  2. ^ Janet Maslin (4. 10. 1994). „After 'Blue' and 'White,' the Rosiness of 'Red'. New York Times. Pristupljeno 2022-01-15. 
  3. ^ „This year's foreign Oscar race reflects a growingly global medium”. Hitfix. Pristupljeno 1. 10. 2015. 
  4. ^ Mark Russell; James Edward Young (2000). Film Music. Focal Press. ISBN 9780240804415. 
  5. ^ „Festival de Cannes: Three Colours: Red”. festival-cannes.com. Arhivirano iz originala 11. 12. 2014. g. Pristupljeno 2009-08-30. 
  6. ^ „1995”. Bodilprisen (na jeziku: Danish). 19. 10. 2015. Pristupljeno 29. 6. 2021. 
  7. ^ „As chosen by you...the greatest foreign films of all time”. The Guardian. 11. 5. 2007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]