Pređi na sadržaj

Turandot (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opere
Vilise

Edgar
Manon Lesko
Boemi
Toska
Madam Baterflaj
Kći Zapada
Lastavica
Plašt
Sestra Anđelika
Đani Skiki
Turandot

Turandot (ital. Turandot), opera, dramma lirico u tri čina (u pet scena) Đakoma Pučinija (duet Kalafa i Turandot iz trećeg čina i finale opere završio Franko Alfano (Franco Alfano) (nakon kompozitorove smrti).

Libreto[uredi | uredi izvor]

Đuzepe Adami (Giuseppe Adami) prema komediji Renata Simonija (Renato Simoni)

Praizvedba[uredi | uredi izvor]

26. april 1926, Milano u Teatro alla Scala.

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Princeza Turandot (La Principessa Turandot) - sopran
Car Altoum (L'Imperatore Altoum), Car Kine, njen otac - tenor
Timur (Timur), svrgnuti tatarski kralj - bas
Neznani Princ - Kalaf (Il Principe Ignoto - Calaf), njegov sin - tenor
Lju (Liù), mlada Timurova sluškinja - sopran
Ping (Ping), carski kancelar - bariton
Pang (Pang), carski komornik - tenor
Pong (Pong), carski kuvar - tenor
Mandarin (Un Mandarino) - bariton
Princ od Persije (Il Principe di Persia) - tenor

Pu-Tin-Pao - dželat, njegovi pratioci, carska straža, deca, mudraci, mandarini, velikodostojnici, osam mudraca, sluškinje Turandot, vojnici, zastavnici, muzičari, vizije pokojnih prinčeva, narod

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Zabranjeni grad u Pekingu, u bajkovito vreme (verovatno u rano doba dinastije Ming)

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

I čin[uredi | uredi izvor]

Prva stranica klavirskog izvoda opere

Ispred zidina Zabranjenog grada. Sumrak je. Okupljeni narod sluša proglas koji čita Mandarin. Princeza Turandot će se udati samo za onog prosioca, plemenitog roda, koji odgovori na njene tri zagonetke. Ako ne zna makar jedan odgovor, glava će mu biti odsečena. Tako je prošao i najnoviji prosac, mladi princ od Persije i čim izađe mladi mesec, biće pogubljen. Narod poziva dželata da to što pre obavi i u opštoj gužvi pada jedan starac, kojem mlada devojka pomaže da ustane. Prilazi im mladić koji u starcu prepoznaje svog oca, svrgnutog tatarskog kralja Timura. On je oslepljen i proteran, a robinja iz palate, Liu, sama se ponudila da mu pomaže. Timurov sin, princ Kalaf, pita robinju zašto to čini, a ona mu odgovara da to čini jer se on, princ, jednom davno u palati njoj osmehnuo.

Dolazi dželat sa pomoćnicima i sprema se za pogubljenje. Narod željno iščekuje izlazak meseca. Ali, kada dovedu mladog nesrećnog princa od Persije, svi su očarani njegovom mladošću i lepotom i mole princezu da ga poštedi. Kalaf je proklinje zbog okrutnosti. Turandot se pojavljuje na prozoru i odlučnim pokretom naređuje da se princ pogubi. Presuda je izvršena i narod se povlači. Kalaf ostaje zadivljen princezinom lepotom. On želi da dođe do gonga u koji će udariti tri puta, što je znak da želi da pokuša da odgovori na princezine zagonetke. U tom trenutku pred njega izlaze ministri Ping, Pang i Pong koji pokušavaju da ga zaustave i odgovore od te namere. Govore mu kako je Turandot kao i svaka druga žena, sa dve noge, dve ruke, usnama i očima, kako na svetu postoji stotine i hiljade žena lepših od Turandot, ali Kalaf je neumoljiv. Čak ni pojava duhova pogubljenih mladića i molbe njegovog oca ga ne mogu odvratiti. Liu ga u dirljivoj ariji "Počuj me, gospodaru" preklinje da odustane. Kalaf je ipak odlučan i uprkos svemu udara u gong.

II čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Ping, Pang i Pong se spremaju za ceremoniju postavljanja zagonetki i računaju koliko je već prinčeva pogubljeno do sada. Sa setom se sećaju svojih imanja u Honanu, Cijangu i Kjuu, koja dugo nisu posetili, jer se bave drugim poslovima po naređenju princeze. Maštaju o trenutku kada će se Turandot udati i kada će se u Kinu vratiti mir kojeg tako dugo nema.

Odjednom se začuju bubanj i trube iz Zelenog hrama koji označavaju početak ceremonije. Oni pokunjeno odlaze na, kako veruju, još jedno pogubljenje.

  • Scena II
Muzički citat iz In questa reggia

Ispred hrama se okupio narod. Tu su i Kalaf, Liu i Timur. Dolazi osam mudraca koji nose svitke na kojima su zapisani odgovori zagonetki. Na kraju se pojavljuju Car i princeza Turandot, koje narod pozdravlja veličanstvenom pesmom „Deset hiljada godina da vlada naš svetli Car”. Car poziva Kalafa da odustane, jer obećanje koje je dao kćeri teško leži na njegovim plećima, žezlo mu je ogrezlo u krvi i on ne želi više da bude odgovoran za smrti mladića. Kalaf je odlučan da bude ispitan. Mandarin ponovo čita carski ukaz. Turandot istupa i svojom prvom arijom "U ovom Carstvu" govori Kalafu kako je u davno vreme princezu Lou-Ling, njenu rođaku, oteo strani kralj i kako je ona kao njegova zarobljenica umrla. Njen duh sada živi u Turandot i ona se zaklela da je nijedan muškarac neće posedovati. Turandot takođe odvraća Kalafa, govoreći da "postoje tri zagonetke, a samo jedna smrt". Na to Kalaf, uveren u sebe i snagu svoje ljubavi odgovara da "postoje tri zagonetke, ali je jedan ŽIVOT!". Turandot zatim redom postavlja tri zagonetke, prva zagonetka počinje arijom "Stranče, slušaj (pitanja)". Kalaf na njih odgovara tačno i sva tri odgovora potvrđuju mudraci. Odgovori su Nada, Krv i Turandot. Narod je presrećan, ali je Turandot zgranuta. Ona moli oca da je ne da u ruke strancu, ali car se drži svoje zakletve. Kalaf nakon takve princezine reakcije kaže da je ne želi na silu, već strasno zaljubljenu. On je odgovorio na njena pitanja, a ona i dalje ne zna njegovo ime. Tada Kalaf postavlja zagonetku Turandot: ako do zore otkrije njegovo ime, može ga pogubiti, ako ne, mora pristati da mu bude žena. Ona pristaje i ceo dvor se povlači.

III čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Noć je. Pekingom glasnici pronose ukaz kojim pod pretnjom smrtne kazne niko u Pekingu te noći ne sme da spava, već svi moraju da se potrude da otkriju ime neznanog princa. Kalaf se u jednoj od najlepših operskih arija "Niko ne spava" (kako je naredila Turandot), podsmeva princezi i govori joj kako će u zoru, kada svane novi dan, pobediti. Pojavljuju se ministri Ping, Pang i Pong i nude Kalafu najpre siguran put iz grada, a nakon toga i sva blaga koja želi, devojke, da otkrije svoje ime ili da pobegne. On sve to odbija, ali tada straža dovodi Timura i Liu jer su ranije bili viđeni sa njim. Svi pozivaju Turandot, govoreći joj da njih dvoje sigurno znaju Kalafovo ime. Ona najpre naređuje da muče Timura kako bi otkrila tajnu prinčevog imena. Liu tada govori kako samo ona zna prinčevu tajnu, i moli da prestanu da muče Timura. Kalaf se tada uplaši da će ga Liu odati, i veoma se ogrešuje o nju, govoreći "robinjo, ne znaš ti ništa". Liu tada ponavlja da samo ona zna Kalafovo ime, i obraćajući se njemu, uverava ga da nikad neće otkriti njegovu tajnu. Turandot naređuje da je muče, ali Liu ostaje nema. Liu izdržava prve nalete mučenja, nakon čega je Turandot pita šta joj daje snagu da izdrži, na šta Liu odgovara da je to nešto što princeza ne razume, LjUBAV. Princeza ostaje začuđena, ne poznajući snagu ljubavi ona zaista ne razume o čemu Liu govori. Mučenje se nastavlja, još snažnije. Liu sve više trpi bolove, i shvata da neće moći još dugo da izdrži. Traži od Turandot da naredi da prekinu mučenje, i laže je da će otkriti Kalafovo ime. U prelepoj i veoma emotivnoj ariji "Ti, okovana ledom" Liu govori Turandot da će Kalaf uspeti da otopi njenu zaleđenu dušu svojom vatrom i da će Turandot ubrzo zavoleti Kalafa. Ona ne govori direktno, ali naslućujemo - Liu veruje da će Turandot voleti Kalafa onoliko koliko ga i sama Liu voli, jer je ona, iako robinja, ostala zaljubljena u njega onog trenutka kad joj se nekad davno nasmešio u svojoj palati. Liu govori da će "pre zore sklopiti svoje umorne oči", i na taj način pomoći Kalafu da pobedi još jednom, pošto već Turandot nije odmah priznala svoj poraz, kada je Kalaf odgovorio tačno na tri postavljena pitanja. Tada Liu otima nož jednom od stražara i ubija se. Svi su potreseni njenom smrću. I sama "ledena" Turandot je u šoku, okrenula je glavu na drugu stranu. Timur je oprhvan bolom, proklinje sve prisutne, jer je nastradala jedna nevina divna osoba poput Liu. Svi se zatim povlače, Turandot i Kalaf ostaju sami. Kalaf je pobesneo, naziva Turandot "princezom smrti i leda", šokiran je njenom ravnodušnošću. Ona govori da je ona kći Neba i da je iznad svih zemaljskih strasti. Kalaf uspeva da joj se približi, skida joj veo i poljubi je. Turandot je u trenutku transformisana. Osećanja su je ophrvala i ona pušta prvu suzu. Očajna je, jer misli da je njena slava završena, ali Kalaf je razuverava u to, govoreći da njena slava tek sada počinje. Kako bi joj pokazao kolika je njegova ljubav prema njoj, otkriva joj svoje ime i stavlja svoj život u njene ruke.

  • Scena II

Turandot dovodi Kalafa pred svog oca i narod i saopštava mu da zna njegovo ime, on se zove LjUBAV. Svi su srećni, i žele mladencima sreću i blagostanje hiljadu godina.

Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]

  • Perché tarda la luna? [Zašto kasni mladi mesec?] – hor (I čin)
  • Signore, ascolta [Počuj me, gospodaru] – arija Liu (I čin)
  • Non piangere, Liú [Liu, ne plači] – Kalafov ariozo i finale I čina
  • Intermezzo – muzički intermeco između prve i druge scene II čina
  • In questa reggia [U ovom carstvu] – arija Turandot (II čin)
  • Straniero, ascolta! [Stranče, slušaj] – arija Turandot (II čin)
  • Nessun dorma [Da niko ne spava] – Kalafova arija (III čin)
  • Tu, che di gel sei cinta [Ti, okovana ledom] – arija Liu i smrt (III čin)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]