Pređi na sadržaj

Ulica kralja Milana (Beograd)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ulica
kralja Milana
Opština Opština Stari grad (Beograd), Savski venac, Vračar
Početak Terazije i Ul. Dragoslava Jovanovića
Kraj Slavija
Dužina 940 m
Širina 24 m
Stvorena pre 1905.
Nazvana 1997.
Stari nazivi Ul. srpskih vladara, Ul. maršala Tita, Kragujevačka ul, Milanova ul.
Pogled prema crkvi Svetog Save
Ulica kralja Milana oko 1900-1914. (Razglednica; verovatni autor je dvorski fotograf Milan Jovanović, čiji atelje se nalazio preko puta Starog dvora)

Ulica kralja Milana je centralna beogradska ulica i prostire se od „Terazija“, tačnije od hotela „Moskva“, do trga „Slavija“. Glavna raskrsnica ove ulice je na njenom ukrštanju sa Ulicom kneza Miloša i nosi naziv „London“ (po kafani koja se nekada nalazila na jednom od uglova raskrsnice, koja je 1992. godine postala Dafiment banka, godinu dana kasnije, 1993. godine, kockarnica, 2013. godine vinski klub i 2017. godine supermarket "Idea").

Promene naziva ulice[uredi | uredi izvor]

Pre podizanja zgrada u tom delu Beograda, naziv tog potesa bio je Kragujevački drum. Kako pokazuje Zarićev plan iz 1876. godine, tada je nosila naziv Milanova ulica, po knezu Milanu Obrenoviću koji je postavljen na kneževski presto Srbije osam godina ranije. Obuhvatala je i „Terazije“, a prostirala se do mesta gde je kasnije nastala raskrsnica „London“. Deo puta između „Londona“ i današnjeg trga „Slavija„ nosio je naziv Kragujevačka ulica. Prema Bešlićevom planu iz 1893. raspored je isti, a naziv je donekle izmenjen u Kralj Milanova ulica. Po nemačkom planu iz 1905. ulica se prostirala do trga „Slavija“. Prema planu iz 1930. nosila je naziv Ulica kralja Milana, dok je trg „Terazije“ dobio naziv Prestolonaslednikov trg. Posle Drugog svetskog rata nosila je naziv Ulica maršala Tita, a početkom devedesetih godina 20. veka naziv ulice je promenjen u Ulica srpskih vladara.

Važnija zdanja[uredi | uredi izvor]

Među važnijim zgradama u toj ulici su:

U periodu oko 1880-ih, na malom prostoru u ulici Kralja Milana, od Miloša Velikog do Resavske, živeli su "najviđeniji stanovnici tadašnjeg Beograda"[1].

Na uglu sa Resavskom (između dva rata Frankopanovom), preko puta "Beograđanke", nalazila se kuća Jovana Ristića, u kojoj su od 1909. bili sedište vlade i ministarstva inostranih poslova. Srušena je 1938. radi zgrade koju je tu podigla Hipotekarna banka Trgovačkog fonda.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]