Urbanizacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Toronto noću.

Urbanizacija (od latinskog urbs – „grad“) je naziv kojim se označava prirodni ili mehanički prirast stanovništva u gradskim područjima, širenje gradskih područja, odnosno transformacija pretežno seoskih karakteristika nekog područja u gradsko[1].

Proces urbanizacije je započeo sa samim počecima civilizacije i stvaranja gradova, ali se intenzivirao tek nakon industrijske revolucije, odnosno korišćenja novih tehnologija u poljoprivredi koje su smanjile potrebu za ljudskom radnom snagom, te ekspanzije uslužnog sektora u ekonomiji.

Urbanizacija sa sobom dovodi ceo niz problema, pogotovo kada se iskazuje kao nagla koncentracija velikog broja stanovnika na relativno malom prostoru. Zbog toga je potrebna posebna primena posebnih mera i postupaka u svrhu izgradnje i organizacije gradskih naselja. Veliki gradovi zahtevaju posebno organizovan vodovod, kanalizaciju, obezbeđivanje hrane i drugih namirnica, elektroenergetsku i telekomunikacijsku mrežu. Pored toga posebna pažnja se mora posvetiti kvalitetu života u gradu, uključujući borbu protiv zagađenja, siromaštva, kriminala i raznih oblika društvene patologije.

UN procenjuje da polovina svetskog stanovništva od 2008. živi u gradovima. Godine 1900. ovaj broj je iznosio 13%, a godine 1950. 29%[2].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Urbanization and Global Change”. University of Michigan. 4. 1. 2006. Arhivirano iz originala 18. 12. 2008. g. Pristupljeno 25. 11. 2008.  (jezik: engleski)
  2. ^ World Urbanization Prospects: The 2005 Revision, Pop. Division, Department of Economic and Social Affairs, UN (jezik: engleski)