FK Obilić
Obilić | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
Puno ime | Fudbalski klub Obilić | ||
Nadimak | Vitezovi | ||
Osnovan | 1924. | ||
Stadion | Stadion FK Obilić, Beograd | ||
Kapacitet | 4.508 | ||
2014/15. | Međuopštinska liga Beograd grupa „A”, 8. | ||
|
FK Obilić je srpski fudbalski klub iz Beograda. Klub je osnovan 1924. godine na Vračaru. Nazvan je po srednjovekovnom srpskom heroju Milošu Obiliću.
Najveći uspeh kluba je osvajanje prvenstva SR Jugoslavije 1998. godine i dva finala jugoslovenskog kupa, 1995. i 1998. Domaće utakmice igra na stadionu Obilića, koji ima kapacitet od 4.508 mesta. Boje kluba su žuta i plava.
Od 2001-02 sezone, kada je završio na četvrtom mestu, Obilić je naglo opao, od kluba koji se nekada takmičio u evropskim klupskim takmičenjima istupio je na najniži nivo u fudbalskom sistemu liga u Srbiji.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Početak (1924—44)
[uredi | uredi izvor]
Klub su 1924. godine osnovali mladi Srbi Milan Petrović, Boža Popović, Danilo "Dača" Anastasijević, Petar Daničić, Dragutin Volić i Svetislav Bošnjaković, prvi sekretar i golman. Godinu dana nakon osnivanja, klub je počeo da se takmiči tokom sezone 1925-1926. godine u okviru beogradske fudbalske subasocijacije, organizacije pod okriljem Jugoslovenskog fudbalskog saveza. Srpski fudbalski komitet je bio veoma dobro organizovan i podeljen na tri nivoa. Obilić je uživao rani uspeh i preselio se na prvu poziciju u sezoni 1928.-1929. Oni bi ostali pri vrhu nakon što bi završili kao drugi i treći tri puta. To se nastavilo do Drugog svetskog rata, što je dramatično promenilo strukturu jugoslovenskog fudbala. Za vreme Drugog svetskog rata klub je igrao u Srpskoj fudbalskoj ligi, koja se obično sastojala od deset klubova, a takmičenje je trajalo od 1941.–1944. Obilićev plasman u tu ligu je obično bio treći, odmah iza poznatih beogradskih klubova BSK i SK Jugoslavija. U sezoni 1942. završili su sedmi; Međutim, te sezone su u timu stekli Valoka, Zečevića, Lojančića, Anđelkovića i Dimitrijevića,[1] koji su ponovo osvojili treće mjesto 1943. godine.
SFR Jugoslavija (1945—92)
[uredi | uredi izvor]Nakon Drugog svetskog rata, ime Obilić je zabranjeno od strane Komunističke partije Jugoslavije koja je upravo preuzela Jugoslaviju. S obzirom na to da je ime "suviše srpsko" zbog Miloša Obilića, legendarnog viteza iz 14. veka koji je proslavljen u srpskoj epskoj poeziji, vlasti su primorale klub da ga promeni. Novo ime je dobilo FK Čuburac iza Čubure, susedstva u kojem se nalazio stadion. Sledeći veliki događaj u istoriji kluba dogodio se 1952. godine, kada se FK Šumadija spojila sa FK Čuburcem. Zajedno su obnovili prethodno ime "Obilić", nakon što je vlada promenila mišljenje i konačno im dopustila da koriste istorijsko ime.
Klub se povećao u redovima malim koracima. Od 1952. godine, Obilić je igrao u Drugoj diviziji u Beogradu. U sezoni 1972./73., klub je konačno osvojio diviziju i promovisan u prvoj diviziji Beograda. U toj ligi su ostali do sezone 1981.-82., kada je Obilić bio četvrti u beogradskoj zoni lige i prešao u drugu ligu Srbije na severu. Dokazujući svoj zamah, osvojili su ligu naredne sezone i promovisani su u Prvoj ligi Srbije. Nakon nekoliko godina, u sezoni 1987–88, Obilić je stekao pravo da se takmiči u međurepubličkoj ligi sever Jugoslovenske treće lige. Ovo je bio veliki trenutak za klub, koji je napokon napustio male regionalne lige i ušao u evropski kvalitetni fudbal, sada igrajući protiv timova iz cele Jugoslavije. Klub je ostao u toj trećoj diviziji do jugoslovenskih ratova.
Uspon (1992—96)
[uredi | uredi izvor]Tokom jugoslovenskih ratova, sve faze života su pogođene, uključujući i fudbal. 1992. godine, kada se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija raspala, Fudbalski savez Jugoslavije izgubio je mnoge klubove. Srbija i Crna Gora ostale su ujedinjene pod novom Saveznom Republikom Jugoslavijom i Obilić je postavljen za sezonu 1992-93 u novoosnovanu Drugu nacionalnu ligu. Trebalo je samo tri godine da klub stigne do Prve grupe nacionalnih liga B. Prethodno je Obilić stigao do finala Kupa Jugoslavije 1994-95, i na kraju izgubio od Crvene zvezde. 1995.-96. u prvoj sezoni Prve lige, počeli su da pokazuju svoju potencijalnu buduću konkurentnost na najvišem nivou.
Arkanove godine (1996—2000)
[uredi | uredi izvor]U junu 1996. godine, kriminalne karijere i paravojni vođa Željko Ražnatović "Arkan” preuzeo je Obilić i brzo ga pretvorio u vrhunski klub. Uz njega, Obilić je krenuo na vrh jugoslovenskog fudbala, gde su oduvek postojale gradske snage Crvena zvezda i Partizan. U sezoni 1996.-97., klub je završio Prvu grupu B lige kao prvi, i napredovao prvi put do Prve Nacionalne Lige Grupe A (tada je liga bila podeljena u dve grupe, A i B, od kojih se svaka sastojala od 10 klubova). Sledeća sezona bila je premijera u vrhu, gde su ne samo dokazali da su tim koji je zaslužio da bude tamo, već i da su među elitom. U sezoni 1997.-98., predvođeni trenerom Draganom Okukom, Obilić je osvojio ligu i prvi put postao prvak Jugoslavije u jednoj od najznačajnijih sezona ikada viđenih u jugoslovenskom fudbalu. U istoj sezoni, Obilić je ušao i u finale Kupa Jugoslavije 1997.-98., ali je izgubio od Partizana i za malo izgubio duplu krunu. U prvoj kvalifikacionoj rundi sezone UEFA Lige šampiona 1998./99., Obilić je pobedio islandski klub IBV sa 4:1 i odigrao drugo kolo protiv nemačkog rekordnog prvaka Bajerna u Minhenu. U prvoj utakmici u Minhenu, Bajern je pobedio sa 4-0, a povratak je završio 1-1. Konačno, Obilić je eliminisan od strane drugoplasiranog Lige šampiona 1998.-99. U domaćoj ligi, klub nije mogao da brani titulu, već je postao vice-prvak u sezoni 1998-99, i završio na trećem mestu u sezoni 1999–2000. Tokom ovog perioda Obilić je napravio impresivan niz od 47 uzastopnih ligaških mečeva bez poraza (11. kolo sezone 1997-98 do 2. kruga sezone 1999–2000).[2]
Međutim, ovaj podvig, za razliku od većine, došao je sa velikim kontroverzama. Prema knjizi američkog novinara Franklina Foera, "Kako fudbal objašnjava svet: Malo verovatna teorija globalizacije", Ražnatović je zapretio igračima u protivničkim ekipama kada bi postigli gol protiv Obilića. Ova pretnja je podvučena od strane mnogih veterana iz njegove vojne jedinice koji su ispunjavali domaći teren, skandirali pretnje, a ponekad su uperivali pištolje u protivničke igrače tokom utakmica. Jedan igrač je rekao britanskom fudbalskom magazinu ForForTu da je bio zaključan u garaži kada je njegov tim igrao protiv Obilića.
Tokom leta 1998. postojala je mogućnost da UEFA zabrani klubu da učestvuje u Evropi zbog veza sa podzemljem Obilićevog predsednika. Kao rezultat toga, Ražnatović se povukao sa položaja predsednika i dao svoju stolicu svojoj supruzi Svetlani Ražnatović "Ceci", 25. jula 1998. godine. Svetlana Ražnatović imala je tu ulogu samo na kratko, prepustivši predsedništvo Žarku Nikoliću koji ga je imao oko godinu dana, a onda je iznenada promenio mišljenje i 14. avgusta 2000. godine ona je ponovo postala predsednica.
Tihi pad (2000-sadašnjost)
[uredi | uredi izvor]Pod vođstvom predsednice kluba Svetlane Ražnatović, Obilić je osvojio treće mesto u sezoni 2000–01, a u sezoni 2001–2002 završili su ligu kao četvrti. To je bio posljednji put da se Obilić smatra vrhunskim klubom u Jugoslaviji. Sledeće sezone, Obilić je pao na status osrednjeg i završio sezonu kao sedmi. Bio je to početak pada u svemu. Klub koji je ostvario evropska klupska takmičenja, počeo je konstantno da tone i polako da postaje udaljena uspomena. U sezoni 2003–2004, oni su se i dalje smatrali prosečnim iako su uspeli da se popnu na rang listi i dobiju šesto mesto. U sezoni 2004–2005, Obilić prvi put od prvog dolaska u Prvu ligu pada ispod prvih deset. Konačno, Obilić je ispao iz Prve lige Srbije nakon sezone 2005–06. Obilić je završio kao 15. sa samo tri pobede u celoj sezoni. Nakon samo jedne godine u drugoj ligi, Obilić je u sezoni 2006.-2007 ispao iz Beogradske lige. Konačno se povukao na Amaterski nivo u sezoni 2007.–08. U sezoni 2008./09. Obilić je završio na dnu beogradske zone lige i ispao u prvu ligu Beograda. U sezoni 2010.-11., Obilić je završio poslednji u Prvoj ligi Beograda i ispao u drugu ligu Beograda. U sezoni 2011.-12., Obilić je završio na poslednjem mestu i ispao u Beogradsku treću ligu, sedma divizija u okviru elitne fudbalske lige Srbije. Nekadašnji prvak moćne jugoslovenske fudbalske lige Obilić upao je u teška vremena. U sezoni 2012.13. Obilić je završio šampionat u grupi A Beogradske treće lige. Obilić je osvojio 18 od 20 mečeva i duplu krunu. Shodno tome, oni su promovisani u Drugoj beogradskoj ligi.[3] Obilić je primljen u Prvu ligu Beograda, ali je ispao u drugu ligu nakon što je sakupio samo 11 poena u 26 utakmica u sezoni 2013.-14.
Stadion
[uredi | uredi izvor]


Stadion kluba je takođe dobio naziv u skladu sa poštovanjem srpskog viteza, nazvan je stadion Obilić kapaciteta 4.508. Tim je osnovan 1924. godine i priznat je kao jedan od najstarijih aktivnih fudbalskih klubova u Srbiji.
Zanimljivost
[uredi | uredi izvor]Kada se Miljan Miljanić povukao sa svog predsedničkog položaja u Fudbalskom savezu Jugoslavije u septembru 2001. godine, novinari su u šali podržali izbor Svetlane Ražnatović za predizbornu kampanju smatrajući da će imati najlepšeg predsednika. Međutim, bivši igrač Crvene zvezde Dragan Stojković, poznat po svom nadimku Piksi, izabran je za tu funkciju.
Uspesi
[uredi | uredi izvor]Rezultati
[uredi | uredi izvor]Sezona | Rang | Liga | Pozicija | IG | P | N | I | GD | GP | GR | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1997/98 | 1. | Prva liga SR Jugoslavije | 1/12 | 33 | 27 | 5 | 1 | 72 | 19 | +53 | 86 |
1998/99 | 1. | Prva liga SR Jugoslavije | 2/18 | 24 | 20 | 4 | 0 | 61 | 9 | +52 | 64 |
1999/00 | 1. | Prva liga SR Jugoslavije | 3/21 | 40 | 28 | 5 | 7 | 71 | 32 | +39 | 89 |
2000/01 | 1. | Prva liga SR Jugoslavije | 3/18 | 34 | 19 | 6 | 9 | 53 | 37 | +16 | 63 |
2001/02 | 1. | Prva liga SR Jugoslavije | 4/18 | 34 | 16 | 8 | 10 | 52 | 41 | +11 | 56 |
2002/03 | 1. | Prva liga SR Jugoslavije | 7/18 | 34 | 14 | 9 | 11 | 45 | 35 | +10 | 51 |
2003/04 | 1. | Prva liga Srbije i Crne Gore | 6/16 | 30 | 14 | 4 | 12 | 42 | 29 | +13 | 46 |
2004/05 | 1. | Prva liga Srbije i Crne Gore | 11/16 | 30 | 10 | 6 | 14 | 35 | 47 | -12 | 36 |
2005/06 | 1. | Prva liga Srbije i Crne Gore | 15/16 | 30 | 3 | 6 | 21 | 23 | 53 | -20 | 15 |
2006/07 | 2. | Prva liga Srbije | 20/20 | 38 | 0 | 6 | 32 | 16 | 81 | -65 | 6 |
2007/08 | 3. | Srpska liga Beograd | 16/16 | 30 | 2 | 4 | 24 | 15 | 67 | -52 | 10 |
2008/09 | 4. | Beogradska zona | 18/18 | 34 | 5 | 2 | 17 | 27 | |||
2009/10 | |||||||||||
2010/11 | 5. | Prva Beogradska liga | 18/18 | 34 | 6 | 5 | 23 | 23 | |||
2011/12 | 6. | Druga Beogradska liga | 14/14 | 26 | 1 | 1 | 24 | 4 | |||
2012/13 | 7. | Treća Beogradska liga | 1/11 | 20 | 18 | 2 | 0 | 56 | |||
2013/14 | 5. | Prva Beogradska liga | 14/14 | 26 | 1 | 8 | 17 | 11 | |||
2014/15 | 6. | Međuopštinska liga Beograd | 8/10 | 18 | 5 | 2 | 11 | 17 |
FK Obilić u evropskim takmičenjima
[uredi | uredi izvor]- kv = Kvalifikacije
Sezona | Takmičenje | Kolo | Država | Ekipa | Domaći | Gosti |
---|---|---|---|---|---|---|
1995/96. | Kup pobednika kupova | kv. | ![]() |
Dinamo Batumi | 0:1 | 2:2 |
1998/99. | Liga šampiona | 1. kolo kv. | ![]() |
Vestmanaeja | 2:0 | 2:1 |
2. kolo kv. | ![]() |
Bajern Minhen | 1:1 | 0:4 | ||
UEFA kup | 1. kolo | ![]() |
Atletiko Madrid | 0:1 | 0:2 | |
2000. | Intertoto kup | 1. kolo | ![]() |
Cibalija | 1:1 | 1:3 |
2001/02. | UEFA kup | kv. | ![]() |
GI Gota | 4:0 | 1:1 |
1. kolo | ![]() |
Kopenhagen | 2:2 | 0:2 | ||
2002. | Intertoto kup | 1. kolo | ![]() |
Haka | 1:2 | 1:1 |
Šampionski tim 1997/98
[uredi | uredi izvor]Trener: Dragan Okuka
Igrači (ligaške utakmice/golovi)
|
|
|
Poznati bivši igrači
[uredi | uredi izvor]
Nenad Grozdić
Dragoslav Jevrić
Nikola Lazetić
Zoran Ranković
Nenad Đorđević
Dragan Šarac
Saša Zorić
Marko Pantelić
Dušan Đokić
Saša Viciknez
Piter Omoduemuke
Karim Marei
Boban Nikolovski
Goran Serafimović
Saša Zimonjić
Dražen Bolić
Nenad Grozdić
Saša Kovačević
Petar Krivokuća
Nikola Lazetić
Milovan Milović
Nenad Mladenović
Milan Obradović
Predrag Ocokoljić
Marko Pantelić
Aleksandar Pantić
Radovan Radaković
Zoran Ranković
Predrag Ristović
Dragan Šarac
Miroslav Savić
Bojan Zajić
Saša Zorić
Aleksandar Živković
Bratislav Živković
Saša Zimonjić
Istorija trenera
[uredi | uredi izvor]- Ljubiša Tumbaković
- Dragoslav Šekularac
- Dragan Okuka
- Miroljub Ostojić
- Mihajlo Bošnjak
- Borislav Cvetković
- Ratko Dostanić
- Stanislav Karasi
- Stevan Mojsilović
- Milan Živadinović
- Dragan Lacmanović
- Miodrag Božović
- Zoran Milinković
- Dragoljub Bekvalac
- Dušan Jevrić
- Goran Zelenović
- Miodrag Ješić
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „S. K. osvojio pehar 1913” (PDF).[mrtva veza]
- ^ „FK Obilic' series of 47 matches unbeaten in the Yugoslav League”. www.rsssf.com. Pristupljeno 13. 5. 2019.
- ^ „Treća Beogradska liga Grupa A - Rezultati”. srbijasport.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 13. 5. 2019.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvanični veb-sajt
- Rezultati kluba na srbijasport.net