Festival u Sanremu
Ova stranica ili jedan njen deo nije ažuran. Ažurirajte ovu stranicu kako bi prikazivala nedavne događaje ili najnovije dostupne informacije. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Festival u Sanremu | |
---|---|
![]() Pogled na dvoranu Kazina u kojem je počeo da se održava festival | |
Žanr | rok, pop |
Datum(i) | krajem februara ili početkom marta |
Osnovan | 1951. |
Trajanje | 180'~240' |
Tip | muzički |
Lokacija | ![]() |
Veb-sajt | |
www.sanremo.rai.it |
Festival u Sanremu (ital. Festival della canzone italiana, Festival di Sanremo, zvanično: „Festival italijanske kancone“) je italijanski muzički festival koji se organizuje od 1951.
Festival se održava svake godine krajem februara ili početkom marta u Teatru Ariston u Sanremu, dok se u početku održavao u gradskom kazinu (do 1977).
Prvi pobednik 1951. bila je Nila Pici sa pesmom „Hvala za cveće“ (Grazie Dei Fior). Vidi još: Spisak pobednika Festivala u San Remu.
Tokom godina festival je menjao formulu nastupa izvođača i određivanja pobednika, ali je u osnovi ostao takmičenje izvođača originalnih kompozicija italijanskih autora za koje glasa odabrani žiri ili žiri publike. Takmičenja u jednoj ili više kategorija traju obično pet dana. Nekih godina postoje eliminatorna predtakmičenja.
U više od 50 godina istorije na ovom festivalu su nastupala sva velika imena italijanske kancone (zabavne muzike). Festival u Sanremu i njegov međunarodni ugled su bili inspiracija za osnivanje festivala Pesma Evrovizije.
Moto festivala je usvojen 1995.: „Jer Sanremo je Sanremo!“ (Perché Sanremo è Sanremo!).
Festivali od 1951. do 1954. su prenošeni samo radijski, dok su kasniji festivali postali jedan od najvažnijih televizijskih događaja u Italiji. Tradicija je da u revijalnom delu programa nastupaju najveće internacionalne muzičke i glumačke zvezde.
U prošlosti je postojao običaj da pobednik ili pobednici festivala u Sanremu reprezentuju Italiju na festivalu Pesme Evrovizije. Međutim, to se poslednji put desilo 1997. i od tada do izdanja 2011., Italija nije učestvovala na ovom takmičenju.
Značajne promene u istoriji festivala
[uredi | uredi izvor]- 1953.: po prvi put sve pesme se izvode dva puta, sa dva različita izvođača i dva različita orkestra. Ova formula je primenjena 1990. i 1991.
- 1955.: festival se prvi put prenosi televizijski.
- 1964.: po prvi put nastupaju strani izvođači, ali pevaju na italijanskom.
- 1972.: kompozicije se izvode samo jedanput.
- 1973.: televizija RAI prenosi samo finalno veče festivala.
- 1977.: festival se seli u Teatar Ariston. TV prenos je po prvi put u boji.
- 1980.: eliminiše se živi orkestar, pevači pevaju uz muzičku matricu. Dozvoljava se da neki izvođači pevaju na drugim jezicima ukoliko su autori kompozicija Italijani.
- 1982.: uvodi se nagrada kritike „Mia Marini“.
- 1984.: uvode se dve kategorije takmičenja: „Veliki“ (Big) i „Debitanti“ (Nuove Proposte). Od ovakvog formata se odustalo samo 2004.
- 1990.: festival se održava u cvetnom šatoru, jer se Teatar Ariston renovira. Živi orkestar se vraća na scenu.
- 1999.: po prvi put se organizuje defile učesnika ispred teatra.
- 1994.: od ove godine festival organizuje televizija RAI.
- 2004.: po prvi put pobednika određuje telefonsko glasanje i glasanje SMS porukama.
- 2005.: dodeljuje se pet nagrada: muškarcima, ženama, mladima, grupama i legendama. Ponovo se uvodi eliminatorno takmičenje.
- 2006.: izbacuje se kategorija legende, ali ostaju druge četiri.
- 2007.: ponovo se pevači takmiče u kategorijama šampioni i mladi.
Najveći hitovi festivala (ne uvek i pobednici)
[uredi | uredi izvor]- Volare (Nel Blu Dipinto di Blu) - Domeniko Modunjo (1958)
- Piove (Ciao, ciao Bambina) - Domeniko Modunjo (1959)
- 24.000 Baci - Adrijano Čelentano (1961)
- Quando, Quando, Quando - Toni Renis (1963)
- Non ho l'età - Điljola Činkveti (1964)
- Una lacrima sul viso - Bobi Solo (1964)
- Gianna - Rino Gaetano (1978)
- Sarà Perché Ti Amo - Riki e poveri (1981)
- L'Italiano - Toto Kutunjo (1983)
- Vacanze romane - Matija Bazar (1983)
- Adesso tu - Eros Ramacoti (1986)
- Donna con te - Ana Oksa (1990)
- Luce (Tramonti a nord est) - Eliza (2001)