Finale UEFA Lige šampiona 2012.
![]() Zvaničan poster za finalnu utakmicu UEFA Lige šampiona 2012 | |||||||
Događaj | UEFA Liga šampiona 2011/12. | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
Konačan rezultat nakon produžetaka. Čelsi je pobedio 4:3 u penalima | |||||||
Datum | 19. maj 2012. | ||||||
Stadion | Alijanc arena, ![]() | ||||||
Igrač utakmice | Po UEFA-i: ![]() | ||||||
Igrač utakmice | Po navijačima: ![]() | ||||||
Sudija | ![]() | ||||||
Posećenost | 62 500[4] | ||||||
Vreme | Delimično oblačno 20°C 38% vlažnost vazduha[5] | ||||||
Finale UEFA Lige šampiona 2012. je održano u nedelju, 19. maja 2012. na stadionu Alijanc Arena u Minhenu između Bajerna iz Minhena i Čelsija. Bajern je do tada odigrao osam finala, od kojih je četiri dobio i četiri izgubio, a najskorije finale u kome je igrao je poraz u finalu 2010. Čelsi je igrao u svom drugom finalu, nakon što je izgubio finale u 2008.
Ovo je bilo prvo finale Lige šampiona koje je odigrano na Alijanc areni (za vreme finala se zvala: "Fußball Arena München"). Kao vlasnik stadiona na kom se igralo finale, Bajern je bio prvi finalista koji je igrao na svom terenu, još od Finala Kupa evropskih šampiona 1984. i Rome na Stadionu Olimpiko. Bajern je na putu do finala pobedio Bazel, Marsej, i Real Madrid, dok je Čelsi izbacio Napoli, Benfiku, i branioce titule Barselonu.
Bajern je poveo duboko u drugom poluvremenu golom Tomasa Milera,[6] da bi Didije Drogba izjednačio 5 minuta kasnije. Utakmica je otišla u produžetke, gde je Arjen Roben promašio penal za Bajern, pošto ga je Petr Čeh pročitao i odbranio. Niko nije postigao gol u produžecima, pa se otišlo na izvođenje penala, gde je Čelsi pobedio sa 4:3 i osvojio svoju prvu titulu prvaka Evrope.[7] Čelsi je tako postao prva ekipa iz Londona koja je osvojila titulu prvaka, peti tim iz Engleske, a ukupno 22. različiti osvajač.
Prethodni učinak u finalima
[uredi | uredi izvor]Klub | Prethodni nastupi u finalima (podebljane godina označavaju pobednika tadašnjeg takmičenja) |
---|---|
![]() |
8 (1974, 1975, 1976, 1982, 1987, 1999, 2001, 2010) |
![]() |
1 (2008) |
Detalji sa utakmice
[uredi | uredi izvor]Bajern Minhen ![]() | 1–1 (p. s. n.) | ![]() |
---|---|---|
Miler ![]() Roben ![]() |
Izveštaj | Drogba ![]() |
Penali | ||
Lam ![]() Gomez ![]() Nojer ![]() Olić ![]() Švajnštajger ![]() |
3–4 | ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() Bayern Munich[5]
|
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() Chelsea[5]
|
|
![]() |
|
UEFA-in igrač utakmice:
|
Pravila meča[8]
|
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „Player Rater – Top Player – Didier Drogba”. UEFA.com. Union of European Football Associations. Arhivirano iz originala 22. 5. 2012. g. Pristupljeno 19. 5. 2012.
- ^ a b „Player Rater – Top Player – Petr Čech”. UEFA.com. Union of European Football Associations. Arhivirano iz originala 6. 1. 2014. g. Pristupljeno 19. 5. 2012.
- ^ „Proença to officiate UEFA Champions League final”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. 5. 2012. Arhivirano iz originala 20. 6. 2012. g. Pristupljeno 17. 5. 2012.
- ^ a b „Full Time Report, Final – Saturday 19 May 2012” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. 5. 2012. Pristupljeno 19. 5. 2012.
- ^ a b v „Tactical Line-ups – Final – Saturday 19 May 2012” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. 5. 2012. Pristupljeno 6. 7. 2012.
- ^ Tim Rich (24. 5. 2013). „Thomas Muller: Bayern Munich couldn't handle losing a Champions League final again”. The Independent. Pristupljeno 19. 12. 2018.
- ^ Daniel Taylor (19. 5. 2012). „Chelsea win Champions League on penalties over Bayern Munich”. The Guardian. Pristupljeno 19. 12. 2018.
- ^ „Regulations of the UEFA Champions League 2011/12” (PDF). UEFA.com. Nyon: Union of European Football Associations. mart 2011. Pristupljeno 1. 6. 2011.