Flora Republike Srpske
Flora Republike Srpske | |
---|---|
Kontinent | Evropa |
Region | Južna Evropa |
Površina | 25.053 km² (.) — kopno % — voda % |
Granice | Federacija Bosne i Hercegovine Republika Hrvatska Republika Srbija Republika Crna Gora |
Najviša tačka | Maglić 2.386 metar nadmorske visine |
Flora Republike Srpske ubraja se u najraznolikije u čitavoj Evropi, jer na ovom prostoru živi oko 3.300 biljnih vrsta, koje su značajne za optimalno funkcionisanje ekosistema, kao i za život ljudi na širem prostoru Balkanskog poluostrva.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Vegetacija Bosne i Hercegovine po prvi put je sustematski istraživalna u drugoj polovini 20 veka. Pioniri fitocenoloških proučavanja bili su Horvat I. i Tregubov, sa prvim istraživanjima Vranice (u četrvrtoj) i Klekovače (u petoj deceniji).[2]
Nakon Drugog svetskog rata istraživanjem šumskih fitocenoza bavin se Fukarek P., koji na Katedri za ekologiju šuma Šumarskog fakulteta u Sarajevu pokrenuo publicističku i istraživačku delatnost.
Tokom 1950-ih Fukareku se pridružuju članovi njegove škole Stefanović V. i Fabijanić B., koji realizuju mnoge projekte u saradnji sa Biološkim odsekom PMF-a u Sarajevu: Riter-Studnička H.
Značajan doprinos istraživanjima šumskih ekosistema Bosne i Hercegovine daju poznati botaničari i ekolozi: Šilić Č., Lakušić R., Bjelčić Ž. i poslije Redžić S. Stefanović i Beus V. i preuzimaju veliki posao kartiranja šumske vegetacije, kroz projekte eh-Jugoslavije (vegetacijske karte 1:1.000.000 i 1: 200.000, karta realne vegetacije, karte šumskoprivrednih područja 1:25.000). Katedre je Ekološkovegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine, takođe je dala svoj doprinos sa serijom originalnih karata 1:500.000).
Istraživanja u Bosni i Hercegovini bila su od početka zasnovana na Ciriško-monpelješkoj školi Braun-Blankea, ali u nasleđe je ostavljen teret neusklađivanja taksonomije sa evropskim, kao i nomenklature sa donošenim Međunarodnim kodeksima (1976, 2000). Drugi očigledan nedostatak dosadašnjih istraživanja je nesrazmjerno loše istražen zapadni deo Republike Srpske u odnosu na istočni.
Nosioci istraživanja šumskih fitocenoza u poslednjoj deceniji 20. veka su stručnjaci šumarskog fakulteta u Banja Luci Bucalo V. i Brujić J., koji su formirali snažan tim, koji pokušava da pomenute nedostatke otkloni. Suočen sa nedostatkom temeljnih florističkih istraživanja, ptim je do sada dao najveći doprinos u ovoj oblasti.
Radovima Ćirića, Stefanovića, Drinića, Manuševa L., Burlice, Fabijanića, Dizdarevića, Prolića, Pavliča, Vukorepa i drugih istraživača, u periodu od 1971– 1983. godine izvršena je tipološka obrada većine šuma u Bosne i Hercegovine. U radovima koji su objavljeni u navedenom periodu dati su podaci o proizvodnim karakteristikama istraženih tipova šuma, a na osnovu rezultata inventure šuma na velikim površinama od 1964–1968. godine, kao i kasnijih terenskih istraživanja pomenutih autora.
Kako tipološka istraživanja napred navedenih ustanova nisu nastavljena i nisu zaokružena. U 2000-tih Bucalo je pokušao približiti bosansku i srbijansku tipologiju šuma.
Opšte informacije[uredi | uredi izvor]
Ukupna površina Republike Srpske iznosi 24.666 km² . Poljoprivredno zemljište zauzima 1.251.695 ha, odnosno 50,70% teritorije. Šume i šumsko zemljište pokrivaju 1.276.707 ha ili 51,77%. Trstici i močvare zauzimaju 616 ha, a ostatak od 153.351 ha ili 6,27% su neproduktivne površine (izgrađene površine, kamenjari, klizišta).[3]
Sa aspekta biološke i geološke raznovrsnosti florističko bogatstvo, teritorija Republike Srpske predstavlja unikatno područje u Evropi. Na terene ispod 500 m nadmorske visine otpada oko 48%, a na terene iznad 1,00 m oko 20% površine Republike Srpske, što ukazuje na izuzetnu raznovrsnost teritorije u pogledu fizičko-geografskih uslova.
Visok stepen očuvanosti prirode, taništa i ekosistema na njenoj teritoriji održao se do danas zahvaljujući uticajima faktora, kao što su:
- specifična orografija,
- geološka podloga,
- hidrologija,
- ekoklima,
- sporadično ispoljeni antropogeni uticaji.
Područje Republike Srpske je naročito interesantno sa stanovišta zastupljenosti i očuvanosti geoloških rariteta. Specifični klimatski uslovi rezultirali su razvojem brojnih, retkih, endemskih i reliktnih biljnih zajednica. Prašuma Perućica sa površinom od 1.434 ha, predstavlja najveći prašumski rezervat u Evropi.
Na teritoriji Republike Srpske nalaze se kvalitativno najvrijednije biološko-prostorne celine na nivou Bosne i Hercegovine, među koje spadaju:
- dva nacionalna parka Sutjeska i Kozara, šumski rezervati Lom, Janj i Perućica, Ramsarsko mjesto, Bardača kod Srpca, i nekoliko park-šuma i zaštićenih pejzaža i brojni drugi vredni objekti.
Šume[uredi | uredi izvor]
Na površini od oko 1 milion ha kojim gazduje preduzeće "Šume Republike Srpske", četinari su zastupljeni sa 38% a lišćari sa 62%.[4]
- Među četinarima najzastupljenije je jela sa 18%, slede smrča sa 14%, crni bor 3% i beli bor 2%
- Među lišćarima dominira bukva sa 45%, sledi hrast sa 8%, plemeniti lišćari 7% i ostali lišćari 7%.
Godišnji prirast šuma iznosi oko 5 miliona m3, a godišnji etat oko 3,5 miliona m3.
Prašuma Sutjeska[uredi | uredi izvor]
Vegetacija prašume sutjeska sastoji se iz gustih šuma (66%), koje se sastoje od velikih bukovih stabala visokih 60 metara, sa obimom od oko jednog i po metra,te endemičnih primeraka crnih borova. Drveće u prašumi Perućica nikada nije popisivano, a neka od njih stara su čak 300 godina.[5][6]
Na padinama severozapadnih brda postoje guste četinarske i bukve do visine od 1.600 metara, dok su u ostalim delovima veoma strme padine neplodne i kamenite. Pašnjaci se nalaze na nadmorskim visoravnima iznad 1.600 metara.[7][8]
Poplavne šume[uredi | uredi izvor]
Poplavne šuma čine:
- bela vrba (Salix alha) ima visoko beličasto stablo, koja spletom korenovog sistema zaštićuje obale rieka od preterane erozije;
- krta vrba (Salix fragilis), omanje drvo čije su grančice u osnovi jako krte, a liska u osnovi je najšira (u parkovima se gaji žuta ili žalosna vrba, (Salix babiloni-sa); lovor vrba (Salix petandra) koja ima kožaste jajaste listove,
- crvenkasta vrba ili rakita (Salix purpurea) je žbunasta biljka sa crvenkastim izdancima i pupoljcima koji su otporna na sušu i mraz, koristi se u pletarsvu;
- barska iva (Salix cinerea) ima razgranat, gust i nizak grm sa obrnuto jajolikim listovima, koji su na sredini uži, naseljava brdske i planinske potoke i vlažne livade; raste na plodnim vlačnim zemljištima naročito uz rubove i oaze šuma, te na požarištu (slična joj je velelisna vrba S. grandifolia koja raste u šumama):
- puzava vrba (Salix perens) raste nisko po zemlji, i sprečava eroziju;
- bagrenac (Amorpha fructicosa) alhotona vrsta koja se naročito raste uz Savu;
- crna topola (Populus nigra) čije drvo narasta do 25 m;
- bela topola (Populus alba), čije drvo doseže i do 30 m;
- evroamerička topola (Populus euroamericana), alohtona vrsta koja ima usku krošnju koja u proleće ima bakrenocrveno lišće;
- crna jova (Alnus glutinosa) koja raste duž obala reka, živozelene je boje i sa malo nazubljenim listovima (mladi listovi su lepljivi);
- siva jova (Alnus incana), koja raste uz potoke iznad 500 m n.v. (na visokim planinama Zelengore, raste zelena jova, (Alnus viridis);
- krušina ili trušljika (Frangula alnus).
Listopadne šume[uredi | uredi izvor]
- Šume hrasta
Šume hrasta lužnjaka ili robura (Quercus robur), sa listovima koji imaju kratke peteljke, a plodovi na dugim peteljkama, u Republici Srpskoj razvijaju se na višim položajima, na kojima se voda zadržava u zoni rizosfere. U Potkozarju nalazi se u obliku šumskih oaza ili solitera.
Šume hrasta kitnjaka (Quercus petrea) u čiji sastav ulazi: obični grab (Carpinus betulus) su bogato zastupljene na brdskom položaju Kozare u obliku zajednice Quercus - Carpinetum, koja nije izložena poplavi, a naročito je razvijena na južnim ekspozicijama.
Mezofilne šume hrasta kitnjaka i običnog graba zauzimaju širok prostor u brdskom pojasu gradeći tipičan klimatski ekosistem.
- Šume kestena
Šume pitomog kestena (Castanea sativa) razvijaju ce na severozapadnim padinama Kozare oko Kostajnice (i na Prosari) na toplijim staništima u Republici Srpskoj.
- Šume bresta
- Poljski brest (Ulmus campestris) ima male lisotve koji su u osnovi asimetrični,
- Vez (brest) (Ulmus levis),
- Gorski brest (Ulumus scabra).
- Šume jasena
Poljski jasen (Fraxinus angustifolia).
- Šume breze
Šume breze (Betula verrucosa) javljuju se u obliku oaza ili solitera u listopadnim šumama na hladnijim stništima.
- Šume jasike
Šuma jasike (Populus tremula) javlja se u obliku oaze ili soliternih stabala u bukovoj šumi.
- Šume lipe
Krupnolisna lipa (Tilia grandifolia),
- Šume bukve
Šuma bukve (Fagus moesiaca) dominantna je u slivu Mlječanice i na Vitlovskoj kosi, Ravnoj gori, Bijeloj vodi, Kotlovači, Bukovici, Krivoj strani, Jelica potoku, u vidu visokih stabala do 35 m, prečnika 150 cm i starosti 300 godina.
Mezofilne bukove šume po pravilu zauzimaju severne ekspozicije, sa blažim nagibom, na zemljištu šija je geološka podloga heterogena.
Kserotermne bukove šume razvijaju se prema južnim ekspozicijama ca većim nagibom, većinom na krečnjacima i dolomitima, odnosno na Zemljištu kombisolu, u uslovima srednja godišnja vlažnost vazduha između 65 i 75%, srednje godišnje temperature između 7 i 9 °C, (-20 °C do 40 °C) i srednja godišnja osunčanosti između 1.800 i 2.000 sati.
- Javorove šume
U javorovim šumama dominiraju:
- Mleč (Acer platanoides),
- javor gluvač (Acer obtusatum),
- žestika (Acer tataricum),
- gorski javor (Acerpseudoplatanus) koji se pojavljuje kao oaza ili najčešće kao solitarno stablo. Nalaze se na prostoru Javorovog bunara iznad Crne rijeke severoistočno od Mrakovice u kojima se nalaze retka stabla bukve i jele, ali i na drugim likacijama u Republici Srpskoj.
Mešovite šume[uredi | uredi izvor]
U mešovita šumama dominira mezijska bukva (Fagus moesiaca) i obična jela (Abies alba) na primer: severno preko Motajice (806 m) do Glavuše (792 m) gde dominira jela od 67%, bukva 30% i ostale vrste 3% (smrča, crni bor).
Mešovite šume koje dominiraju na Kozari su na:
- području potoka Zofika (bukva, lipa, lijeska);
- Pohorovom brdu i Ratovoje glavici (hrast, bukva, jela);
- Dolinici i Jovaču (visoke šume bukve i jele);
- Bukovom viru (bukva i jela).
Šuma tise (Taxus hacata) nalazi se uz potok Tisovače koja je degradirana, te se nalaze solitern stabla. Nekoliko stabala se nalaze u kanjonu Vrbasa (12 km iznad Banja Luke).
Šuma jele (Abies alba) dominira na platou Mrakovice (806 m), ali se spušta prema mešovitim šumama između Velike i Male Mlječanice do 400 m n.v. u hrastovim šumama.
Visoka i gusta četinarska šuma na planini Klekovači raste do nadmorske visine od oko 1.500 m, a potom prelazi u ređu bukovu šumu. Sam vrh Klekovače obrastao je klekom, niskim rastinjem, pa se pretpostavlja da je po njemu planina i dobila ime.
Šumske kulture u vidu unešenih vrsta[uredi | uredi izvor]
Na pojedinim lokalitetima (kao npr na Kozari) razvijene šumske kulture u vidu unešenih vrsta javlja ju se:
- crni bor (Pimts nigra),
- beli bor (Pinus sihestris),
- Evropska smrča (Picea exelsa),
- Evropski ariš (Larix decudua),
- Bagrem (Robinia pseudoacacia),
- duglazija (Pseudotsuga menzeiesii).
Ugrožene vrste[uredi | uredi izvor]
Od retkih i ugroženih biljaka Bosne i Hercegovine na širem prostoru Kozare registrovano je 19 vrsta:[9][10]
- Evropska Tisa Taxus baccata. Tisa je konstatovana na samo tri lokaliteta, ali je izvesno da je na Kozari, kao i na susednim Dinaridima, nekad bila mnogo rasprostranjenija.
- Cardamine kitaibelii,
- Cephalanthera longifolia,
- Đurđevak Convallaria majalis,
- Cyclamen purpurascens,
- Dianthus giganteus ssp. croaticus,
- Visibaba, Galanthus nivalis,
- Galium boreale,
- Hepatica nobilis,
- Ilex aquifolium,
- Lilium martagon,
- Limodorum abortivum,
- Orchis purpurea,
- Ruscus hypoglossum,
- Scabiosa cinereassp. cinerea,
- Scrophularia scopoli, i
- Vicia oroboides.
- Daphne laureola
- Telekia speciosa
- runolist (Leontopodium alpinum), može se naći na planini Klekovači.
- Gospina papučica (Cypripedium calceolus) koja je zaštićena je od strane UNESKO-a kao svetska prirodna retkost.[11]
Livade[uredi | uredi izvor]
Livade su razijene oko rečnih korita, a naročito na aluvijalnim ravnima.
Voćnjaci i agrofitocenoze žitarica[uredi | uredi izvor]
Na zaravnima iznad dolina i brežuljcima nalaze se agrofitocenoze voćnjaka (jabuke, kruške, šljive), i agrofitocenoze žitarica (pšenica, kukuruz, ovas, ječam, raž), koje se najčešće nalaze na miocenim peščarama koji su prekriveni glinom.
Zeljaste biljke[uredi | uredi izvor]
Među zeljastim biljkama u Republici Srpskoj su najčešće:
- rebrača (Blechnum - spicant); karakteristična vrsta u jelovim šumama i gradi zajednicu (Blechno-Abietetum);
- zimska paprat (Polystichum lonchitis) razvija se na stenovitim staništima bukove šume i bukovo-jelove šume;
- jelenski jezik (Phyllitis scolopendrum) naseljava vlažne šume na plitkom humusnom zemljištu na krečnjaku;
- slatka paprat (Polypodium vulgare) naseljava stene i kamene blokove i panjeve koji su obrasli mahovinom u senovitim listopadnim i četinarskim šumama;
- kopitnjak (Asarum europaeum) karaktetistična vrsta je reda Fagetalia (raste u hrastovim i bukovim šumama);
- kukurek (Heleborus odorus) naseljava svetla staništa (šikare, proplanke, krčevine od nizina do brdskih oblasti);
- pavit (Clematis recta) naseljava svetle šume, šikare, vrzine pored puteva;
- šumarica obična (Anetope morosa) pojavljuje se u rano proleće u mezofilnim šumama i šikarama zajednice hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco - Carpinetum)
- šumarica žuta (Anemone ranunculoides) naseljava poplavne šume hrasta i bukove šume;
- jetrenka (Hepatica nobilis) najčešće raste u hrastovo-grabovim šumama;
- jagorčevina (Primula vulgaris) raste u svetlim šumama i šikarama, i na rubovima šuma i drugim staništima;
- ciklama (Cyclamen purpur) raste u brdovitim šumama,
- jagoda (Fragaria vesca) ima široku ekološku valencu, ali je najčešće nalazimo u vegetaciji šumskih požarišta i krčevinama;
- petoprsta (Patentila mixrantha) raste u šumama od nizijskog do montanog pojasa;
- srčenjak (Potentila erecta) ima veoma širok areal;
- orlovi nokti (Astragalus glycyphyl!os) rastu u različitim šumama i proplancima;
- kukavičica (Lathyrus venetus)
- zečija soca (OxaIis acetoseiia) raste u šumama od nizijskih do visoko planinskih područja;
- žuti gavez (Symphytum tuberosum) raste u svetlim šumama;
- plućnjak (Pulmonaria officinalis) najčešće raste u listopadnim šumam;
- velebilje (Atropa belladonna) najbolje raste na paljevinama i šumskim sečinama u zajednici Atropetum belladonnae;
- mrtva kopriva (Lamium macula-tum) raste najčešće u vlažnim mezofilnim šumama;
- vranilova trava (Origanum vidgare) zastupljena je u šumama hrasta i bukve;
- sremuš (Allium ursinum) karakteristična je vrsta reda Fagetalia;
- pasji trn (Ertythoronium dens - canis) veoma je čest u šumama hrasta kitnjaka i običnog graba;
- procjepak (Scillia bifolia)
- petrov krst (Paris quadrifolia) raste od nizijskih do planinskih šuma;
- đurđevak (Convallaria majalis) pretežno raste u hrastovim i bukovim šumama;
- kozlac (Arum macuiatum) višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice kozlaca (Araceae). raste u šumama od nizijskih do brdskih područja;
- takson (Athamanta turbith subsp haynaldii, koja je izvorno opisna na planini Klekovači kao biljka krečnjačkih litica jugoistočnih Dinarida.[12]
-
Kukurek
-
Kopitnjak
-
Pasji trn
-
Sremuš
-
Đurđevak
-
Kozlac
-
Cvet belog sleza
-
Muška bokvica
-
Čemerika
-
Divizma
Lekovite i aromatične biljke[uredi | uredi izvor]
Među lekovitim i aromatičnim biljnim vrstana na području Republike Srpske najzastupljenije su:[13][14]
- bazga, apta, aptovina, burjan, smrdljiva bazga, smrdljiva zova (Sambucus ebulus) naseljava proplaneke i vrzine;
- beli slez (Althae officinaiis) raste na krčevinama. Gaji se zbog korena, lista i cveta, koji se upotrebljavaju u medicini;
- muška bokvica (Plantago lanceolata) je zeljasta lekovita vrsta iz porodice bokvica (Plantaginaceae) koja raste na proplancima;
- čemerika (Veratrum album) je otrovnih biljaka iz familije Melanthiaceae, koja se dugo upotrebljavao u narodnoj medicini. Raste uz rubove planinskih šuma i na livadama;
- čičak (Lappa tauog) raste uz šume i šikare;
- divizma (Verbascum sp) raste na suvim kamenim staništima;
- kamilica (Matricaria chamomilla) raste na suvljim livadam;
- kopriva (Urtica dioica) raste uz puteve i vrzine;
- hajdučka trava (Achiliea millefolium) raste uz šume i na livadama;
- pelen (Artemisia arbotanum) raste uz vrzine;
- podbjel (Tusillago fanfara) raste na kamenim staništima;
- tatula (Datura stromonium) raste na utrina-ma;
- bunika (Hyoscyamus niger) raste uz vrzine;
- kupina (Rubes discoior) raste uz šikare, živice, rubove šuma i puteve;
- modrolisna ruža (Rosa glauca);
- mušmulica (Cotoneaster tomenatosa),
- žuta lincura(Gentiana lutea) retka lekovita biljka koja je preteranim branjem gotovo iskorenjena.
- divlja jagoda (Fragaria vesca)
- maslačak (Taraxacum officinale)
- bokvica (Plantago media)
- borovnica (Vaccinium myrtillus)
- velebilje (Atropa belladonna)
- majčina dušica (Thymus serpyllum)
- bela lipa (Tilia cordata)
- breza (Betula verucoso)
- kleka (Juniperus communis)
- nana (Mentha piperita)
- jagorčevina (Primula vulgaris)
- zova (Sambucus nigra)
- trešnja (Prunus avium)
- žalfija, kadulja (Salvia officinalis)
- oskoruša (Sorbus domestica)
- plućnak (Pulmonaria officinalis )
- beli glog (Crataegus monogyna)
Biljne vrste u parkovima[uredi | uredi izvor]
U parkovima Republike Srpske uzgajaju se:
- ukrasna vrsta ruska dunjica Cotoneaster porekolom iz Kine;
- divlja ruža ili šipak (Rosa arvensis);
- malina (Ruhus ideus) česta na šumskim padinama.
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Brojne biljne vrste u Republici Srpskoj ugrožene suČ
- različitim negativnim uticajima,
- direktnim uništavanjem putem preterane eksploatacije (nekontrolisana seča šuma, nekotrolisanog sakupljanja lekovitih biljaka i sl.), a
- zagađivanjem životne sredine
- ekocidom prirodnih eko-sistema (staništa i biocenoza).
Sve ovo nameće, nadležnima ali i celoj zajednici u Republici Srpskoj, potrebu da se pristupi zaštiti i unapređenju prirode na nov način. U tom smislu potrebno je ubrzati obnovu prirodnih eko-sistema antropogenom revitalizacijom, planskim i sistematskim delovanjem čoveka.
Vegetacija je ozbiljno ugrožena na brdsko-planinskom prostoru Republike Srpske, na kome nastaju antropogene pustinje, te duž obala reka, na kojima egzistira poplavna vegetacija, kao i tamo gde se razvija agroproizvodnja i urbanizacija.
Duž većine reka gotovo je potpuno uništena poplavna vegetacija (jova, vrba i topola), zatim močvarna i barska vegetacija (trska, rogoz, vodeni orašak, lopoč, lokvanj). Na taj način reke i jezera gube životne zalihe za mnoge organizme.
Ovom destrukcijom vodeni ekosistemi postaju ranjivi i krajnje osetljivi na raznovrsno zagađenje, jer su izgubili vegetacijski biofilter, a voda postaje nepogodna za piće, povećava se proces autrofizacije, i pojava „cvetanja vode” od prisustva algi.
Vegetacija se snažno degradira i uništava i na travnjačkim ekosistemima (livadama i pašnjacima), što nanosi štetu u agroproizvodnji i izaziva pojavu goleti, naročito na strmim terenima.
Direktan negativni uticaji na floru RS[15][uredi | uredi izvor]
- prekomerna i nekontrolisana eksploatacija biljnih vrsta;
- nepridržavanje propisanih režima;
- nedovoljno istražen biljni svet na teritoriji Republike Srpske (nije poznata brojnost većine biljnih i životinjskih vrsta);
- uništavanje biljnih vrsta različitim negativnim uticajima;
- zagađivanje životne sredine;
- uništavanje vegetacije usled razvoja agroproizvodnje i urbanizacije;
- nedovoljna ulaganja u zaštitu flore.
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Uredbom o crvenoj listi zaštićenih vrsta flore Republike Srpske utvrđena je Crvena lista zaštićenih vrsta flore Republike Srpske.[16]
Crvenu listu čini skup ugroženih vrsta flore u Republici Srpskoj, koje su stavljenu na listu vaskularne flore, koja sadrži podatke:
- naučno ime (latinski naziv),
- sinonim koji je u upotrebi,
- naziv vrste na srpskom jeziku ,
- porodica.
Na Crvenoj listi nalazi se 818 vrsta vaskularne flore.
Zaštićena područja[uredi | uredi izvor]
Kategorija zaštićenih područja | Površina u ha |
Ukupne šumske površine |
---|---|---|
Nacionalni parkovi (bez Perućice) | 19.191 | 0,71% |
Prašumski rezervati | 2.004 | 0,07% |
Šumski rezervati | 597 | 0,03% |
Specijalni rezervati | 296 | 0,01% |
Park šume | 1.190 | 0,04% |
Prirodni parkovi | 2.000 | 0,07% |
Rezervati munike | 255 | 0,01% |
Ukupno | 25.533 | 0,94% |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Beck-Mannagetta G., Malý K., Bjelčić Ž. (1967). Flora Bosnae et Hercegovinae 4 – Sympetalae, 2. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Prirodnjačko odjeljenje, Posebno izdanje 2: 5–111.
- ^ 3.5.4. Istraženost šumskih ekosistema U: Strategija zaštite prirode Republike Srpske Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. новембар 2021), Влада Републике Српске, април, 2011.године, стр.98
- ^ Стратегија развоја пољопривреде Републике Српске до 2015. године
- ^ „Подаци из Катастра шума и шумског земљишта”. sumerepublikesrpske.org. Приступљено 1. 11. 2021.
- ^ Milanović, Đorđije (2017-12-13). „VASKULARNA FLORA AKVATIČNIH I VLAŽNIH STANIŠTA UZ GLACIJALNA JEZERA U NACIONALNOM PARKU SUTJESKA (REPUBLIKA SRPSKA, BOSNA I HERCEGOVINA)”. ГЛАСНИК ШУМАРСКОГ ФАКУЛТЕТА УНИВЕРЗИТЕТА У БАЊОЈ ЛУЦИ (на језику: rs) (26). ISSN 1512-956X. doi:10.7251/GSF1726075M.
- ^ Bucalo V., Brujić J., Travar J., Milanović Đ. (2007). Pregled flore prašumskog rezervata Lom. Šumarstvo 95: 35–48.
- ^ „National Park Sutjeska” (на језику: енглески). Highlander. Архивирано из оригинала 11. 7. 2011. г. Приступљено 20. 11. 2019.
- ^ „Sutjeska National Park” (на језику: енглески). Visitsrajevo.ba. Архивирано из оригинала 20. 1. 2013. г. Приступљено 20. 11. 2019.
- ^ Milanović Đ. (2014). Šaševi (Carex L.) Bosne i Hercegovine – taksonomska, morfološka i horološka studija. Završni rad, Univerzitet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet: 101 str.
- ^ Bjelčić Ž. (1987). Endemi u biljnom svijetu Bosne i Hercegovine i problem zaštite. U: Zbornik radova naučnog skupa „Zaštita endema u živom svijetu Jugoslavije“. ANUBIH, Posebna izdanja, Sarajevo: 95–102.
- ^ Šilić Č. (2008). Gospina papučica interesantna i rijetka. Fondeko svijet 26: 10.
- ^ Milanović Đ., Brujić J., Stupar V., Travar J. (2009). Flora of potential protected area “Klekovača-Lom” in western Bosnia and Herzegovina [Abstract]. U: 5th Balkan Botanical Congress - Book of abstracts. Serbian Academy of sciences and arts, University of Belgrade, Faculty of Biology: 41
- ^ Horvat I. (1933). Istraživanje vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina. Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 46: 101–113.
- ^ „EKOLOGIJA”. www.znanje.org. Приступљено 2021-11-06.
- ^ „Подручја карактеристичне флоре и фауне Оцјена стања и проблемиМинистарство за просторно уређење, грађевинарство и екологију, ИЗМЈЕНE И ДОПУНE ПРОСТОРНОГ ПЛАНА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ ДО 2025. ГОДИНЕ” (PDF). www.vladars.net. 1. 11. 2013. стр. 158. Приступљено 1. 11. 2021.
- ^ „УСВОЈЕНА УРЕДБА О ЦРВЕНОЈ ЛИСТИ ЗАШТИЋЕНИХ ВРСТА ФЛОРЕ И ФАУНЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ – JNU Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske, Banja Luka” (на језику: српски). Приступљено 2021-11-01.
- ^ 3.5.7. Стање заштићених подручја У: СТРАТЕГИЈА ЗАШТИТЕ ПРИРОДЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ Архивирано на сајту Wayback Machine (5. новембар 2021), Влада Републике Српске, април, 2011.године, стр.106
Литература[uredi | uredi izvor]
- Stupar V., Milanović Đ., Brujić J. (2021). Vaskularna flora Republike Srpske. Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. Banja Luka: 499 str.
- Abadžić S., Šilić Č. (1990). O dvjema prinovama u flori Bosne i Hercegovine. Bilten Društva ekologa BiH, serija B 5: 81–83.
- Dukić V., Maunaga Z. (2006). Stanje prašuma Lom i Janj u drugoj polovini XX vijeka. U: Zbornik radova Naučne konferencije “Gazdovanje šumskim ekosistemima nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja”, Jahorina-NP Sutjeska, 05-08. jul 2006. Univeritet u Banjoj Luci, Šumarski fakultet: 561–568.
- Fiala F. (1891b). Floristički prilozi. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 3(3): 280–282
- Slavnić, Ÿ., Bjelžić, Ÿeçka (1963): Glavna biljnogeografska obeležja sjeverozapadne Bosne. GZM, Prir. nauke, Nova serija, Sv. 2, st. 41-59, Sarajevo.
- Åilić, Ø. (2002): Spisak biljnih vrsta (Pteridophyta i Spermatophyta) za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine. GZM BiH, (PN), N. S., sv. 31, 323-367, Sarajevo.Tutin,
- T. G., Heuywood, V. H., Bur ges, N. A., Moore, D. M., Va l en t i ne , D.H., Wal t er s, S. M. et Webb, D. A. (1964-1980): Flora europaea, Vol . I-* V, Cambridge.Wal t er , H., Straka, H. (1970): Arealkunde. Eugen Ulmer, Stuttgart
- Kovačević, Z.: Korovska flora i vegetacija vinograda Bosne i Hercegovine. Doktorska disertacija. Univerzitet u Banjaluci, Poljoprivredni fakultet, 2008.
- Kovačević, Z., Šumatić, N., Petrović, D., Herceg, N.: Ljetni aspekt korovske flore vinograda Hercegovine. Knjiga sažetaka. 2. hrvatskog botaničkog kongresa, Zagreb, 28, 2007a.
- Kovačević, Z., Šumatić, N., Kojić, M., Petrović, D., Herceg, N.: Adventivna korovska flora Bosne i Hercegovine. Zbornik rezimea IV simpozijuma o zaštiti bilja u BiH, Teslić, 23, 2007b.
- Maly, K.: Notizen zur Flora von Bosnien-Herzegovina. Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, II, 1-2, 1940.
- Mataruga, D.: Proučavanje efikasnosti folijarnih herbicida u suzbijanju ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.). Magistarska teza. Univerzitet u Banjaluci, Poljoprivredni fakultet, 2006.
- Mitrić, S.: Proučavanje korova voćnjaka kao osnova za primjenu herbicida. Magistarska teza. Univerzitet u Banjaluci, Poljoprivredni fakultet, 2004.
- Oberdorfer, E.: Pflanzensoziologische Exkursionaflora für Deutschland und angrenzedne Gebiete. Eugen Ulmer Verlag, Stuttgart, 2001.
- Petronić, S.: Ruderalna flora i vegetacija Pala. Doktorska disertacija. Univerzitet u Banjaluci, Prirodno-matematički fakultet, 2005.