Pređi na sadržaj

Foker C.XIV

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Foker C.XIV
Avion Foker C.XIV-W
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Naoružanje
Dužina9,50
Razmah krila12,00
Visina4,00
Površina krila32,00
Prazan1.330
Normalna poletna1.950
Motori1
Klipno-elisni motor1 x Wright R-975-E3
Snaga340 kW
Maks. brzina na Hopt195 km/h
Maks. brzina na H=0230 km/h
Dolet950 km
Plafon leta4.800 m
Osnovno2 x FN Browning 7,9 mm,
Bombekg

Foker C.XIV-W (nem. Fokker C.XIV-W) je izviđački dvosedi, dvokrilni hidroavion napravljen u Holandiji. Avion je prvi put poleteo 1937. godine i zamenio je dotrajali Foker C.VII-W [1].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Foker C.VII-W
Crtež aviona Fokker C.XIV-W u tri projekcije
Motor Wright Whirlwind R-975 E-3 aviona Foker C.XIV-W
Avion Fokker C.XIV-W u letu
Avion Fokker C.XIV-W sa poklopcem kabine

Avion Foker C.XIV-W je nastao na zahtev holandske mornarice koja je tražila hidroavion manji i ekonomičniji od hidroaviona Foker C.XI-W koji je trebao da služi za obuku i trenažu pilota hidroaviona i da vrši funkciju obalskog izviđanja, patroliranja, kurirske službe i spašavanja. Ujedno ovaj avion bi trebao da zameni već dotrajali hidroavion Foker C.VII-W koji je u holandskoj mornarici služio od 1928. godine. Na osnovu tog zahteva firma Foker je projektovala dvosedišni hidroavion sa plovcima za izviđanje i obuku. Avion je bio mešovite konstrukcije dvokrilac sa krilima različitih razmaha, jednim vazduhom hlađenim motorom i trupom sa dva kokpita za pilota i osmatrača. Avion je prvi put poleteo 1937. godine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona Foker C.XIV-W je okruglog poprečnog preseka od motora do donjeg krila. Od donjeg krila do repa trup je ovalan sa ravnim podom (donjom stranicom trupa). Noseća konstrukcija trupa je tradicionalno Fokerova, napravljena od zavarenih čeličnih cevi visoke čvrstoće i izgleda kao prostorna ramska konstrukcija na koju su dodati pomoćni okviri koji obrazuju ovalni ili okrugli oblik trupa. Dijagonale za učvršćenje ramova su od čeličnih cevi u predelu od motora do iza drugog kokpita, u nastavku prema repu dijagonale su žičane. Pramac trupa u predelu motora do kabine pilota i gornja strana trupa gde se nalaze kokpiti su bili obloženi aluminijumskim limom. Šperpločom je obložena gornja strana trupa od kokpita pa sve do repa aviona. Izvan limene obloge, ceo trup je obložen impregniranim platnom, uključujući i delove trupa obložene šperpločom.

Jedan avion je imao trup sa dva otvorena kokpita i vetrobranima za pilota i osmatrača. Ostali avioni su imali spojene kabine pilota i osmarača što je olakšalo okretnost operatera-strelca koji je sada mogao da sedi u pravcu motora ili repa aviona. Kod nekih aviona ovog tipa kokpiti su bili natkriveni providnim poklopcem od pleksiglasa[2]. To je verovatno bilo kod aviona koji su bili namenjeni da službuju u predelima sa oštrijom klimom. Ivice kokpita su bile opšivene kožom što smanjuje opasnost od povrede članova posade. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra. Fiksni mitraljez je bio u haptičkom polju pilota, tako da je mogao intervenisati kad dođe do njegovog zastoja u radu. Pilotska kabina je bila opremljena svom potrebnom opremom i instrumentima za nesmetano upravljanje avionom i kontrolu rada motora i leta aviona. U drugom kokpitu u kome se nalazi osmatrač pored radio uređaja nalazi se na obrtnom postolju jedan mitraljez za zaštitu zadnje polusfere aviona[3].

Pogonska grupa: Svi avioni ovog tipa bili su opremljeni radijalnim vazduhom hlađenim motorom Wright R-975-E3 Whirlwind sa 9 cilindara, snage 336 kW (451 KS) i dvokrakom drvenom elisom fiksnog koraka. Motori su obloženi limenom kapotažom (NACA prsten) koja obezbeđuje bolje hlađenje radijalnih motora, nagoneći vazdušnu struju da obstrujava cilindre motora i tako ih bolje hladi.

Krila: Avion Foker C.XIV-W je dvokrilac. Gornje krilo mu je jednodelno trapeznog oblika, sa polukružnim završetkom i srednje debljine. Konstrukcija krila je drvena sa dve ramenjače. Prednja ramenjača sa napadnom ivicom krila čini torzionu kutiju. Krila su presvučena delom drvenom lepenkom delom impregniranim platnom. Krila su jednake debljine celom svojom dužinom. Gornje krilo je baldahinom povezano sa trupom aviona. Prednja ramenjača se sa četiri podupirača oslanja na trup (po dva sa svake strane trupa) a zadnja ramenjača se sa dva podupirača oslanja na trup (po jedan sa svake strane). Na krajevima, krila su međusobno povezana upornicama u obliku latiničnog slava N. Podupirači i upornice su napravljeni od čeličnih cevi. Krila su između sebe povezana zatezačima od čeličnih žica koje u letu stvaraju veliki aerodinamički otpor. Eleroni se nalaze samo na gornjem krilu i zauzimaju više od 1/3 razmaha krila. Konstrukcija je cevasti čelični okvir i čelične cevi kao rebra, obloga je od platna. Upravljanje eleronima je pomoću sajli za upravljanje. Donje krilo je iste konstrukcije kao i gornje, ali ima manji razmah i širinu (seskuiplan). Donja krila su konzolno vezana za trup aviona. Gornje krilo je pomereno ka kljunu aviona u odnosu na donje i kružno zasečeno iznad trupa kako bi pilotu bio poboljšan pogled iznad glave.

Repne površine: su klasične sa jednim vertikalnim stabilizatorom i kormilom pravca i dva horizontalna stabilizatora sa kormilima visine. Konstrukcije svih ovih elemenata su od zavarenih čeličnih cevi presavučeni platnom. Horizontalni stabilizatori nisu bili vezani za trup aviona kako je to uobičajeno, nego su bili pričvršćeni za vertikalni stabilizator i to na polovini njegove visine. Oni su kosim V-upornicama oslonjeni i učvršćeni za trup repa aviona.

Stajni trap Ovaj avion je umesto klasičnog fiksnog stajnog trapa sa točkovima imao dva višekomorna plovka koji su čeličnom konstrukcijom bili vezani za trup aviona. Ovi plovci su kompletno bili napravljeni od aluminijuma sa kaskadom radi lakšeg odvajanja od vodene površine pri uzletanju a bili su neuporedivo lakši i trajniji od drvenih plovaka.

Naoružanje ovog aviona se sastojalo od streljačkog naoružanja dva mitraljeza jedan fiksni FN Browning kalibra 7,9 mm kojim rukuje pilot aviona a drugi takođe FN Browning kalibra 7,9 mm se nalazi kod radio operatera koji je ujedno i zadnji strelac. Avion u trupu može da ponese i nekoliko manjih bombi.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Svih 24 proizvedena primerka aviona Foker C.XIV-W su bili istovetni.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja ovog tipa aviona je počela 1938. godine i do 6. decembra 1939. godine isporučeno je holandskoj mornarici svih 24 poručenih aviona koji su dobili oznake od F-1 do F-24.

Od početka 1940. godine, avione Foker C.XIV-W je koristila holandska pomorska avijacija kao avione za obuku, bili su uključeni u obalske patrole i izviđanje. Posle poraza oružanih snaga Holandije, dvanaest letelica je u maju 1940. odletelo u Francusku, a potom 22. maja u Veliku Britaniju, odakle su morskim putem poslate u Holandsku Istočnu Indiju. Tamo su korišćeni za obuku sve do japanskog napada. U februaru - martu 1942. patrolirali su obalom ostrva i vršili komunikacijske letove. Sve avione Foker C.XIV-W uništili su Japanci pri okupaciji Indonezije tako da nije sačuvan ni jedan primerak ovog aviona. Funkcija ovih aviona prestaje 1942. godine[4].

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Green, William (1962). Warplanes of the Second World War: Volume Six, Floatplanes. London: Macdonald.
  • Hazewinkel, Harm J. (October 1979). "Fokker C-XIW". Le fanatique de l'Aviation (in French). No. 119. pp. 26–31.
  • Taylor, Michael J. H. (1989). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Studio Editions. p. 404.
  • World Aircraft Information Files. London: Bright Star Publishing. pp. File 894 Sheet 34.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]