Pređi na sadržaj

Fransoa Gremi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fransoa Gremi
Lični podaci
Datum rođenja1929.
Francuska
Datum smrti22. jul 2014.(2014-07-22) (84/85 god.)
PrebivališteFrancuska
Naučni rad
PoljeMedicinska informatika
InstitucijaPitié-Salpêtrière School of Medicine in Paris

Fransoa Gremi (fr. Francois Grémy; 192922. jul 2014) bio je međunarodno priznat francuski informatičar, fizičar, matematičar, statističar i lekar zaslužan za razvoj medicinske informatike i zdravstva, koji je u Francvuskoj značajno uticao na donosioce odluka u zdravstvenom sitemu svojim političkim angažmanom u prevenciji, socijalnoj jednakosti, solidarnosti, a protiv svakog kliničkog oblika rasizma.[1] Godine 1996. postao je zajedfno sa sa Janom Bemelom, jednim od prva dva Evropljana koji su bili primljeni u članstvo Američkog koledža medicinske informatike.[1]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Gremi je imao „dvostruku biografiju” — u domenu informacionih nauka završio je tri magistarijuma iz fizike (1948), matematika (1948) i statistiktike (1961), a kao lekar, 1953. godine u Parizu edukovao se za specijalistu u neurofiziologiji. Godine 1958. godine, u svojoj 29 godini, bio je imenovan za profesora biofizike na Medicinskom fakultetu u Turu, a dve godine kasnije (1960) imenovan je za profesor biofizike u Medicinskoj školi u Parizu.[2]

Između 1966. i 1971. godine, objavio je pet sveobuhvatnih udžbenika iz tri naučne oblasti, u kojima su njegova znanja iz različitih oblasti nauke, međusobno doprineli razvoju: biofizike, biomatematike i biostatistike.

Nakoš to je prepoznao ključnu ulogu informacionih nauka u medicini, započeo je svoj istraživački rad u Medicinskoj školi u Parizu (Pitié-Salpêtrière School of Medicine) 1966. godine kao nastavnik preddmetu Primena računarskih tehnika u medicini.

Pod nazivom Metodologija informatike i statistike u medicini, kreirao je računarsku jedinica za svoje bliske saradnike, kako bi se svi zajedno uspešnije bavili razvojem kliničke informatike u: kliničkim istraživanjima, epidemiologiji, zdravstvenoj informatici, statistici i sistemima za podršku u odlučivanju. Kao priznanje za ovaj doprinos naucu bio je imenovan 1970. godine za profesora biostatistike i medicinske informatike u Medicinskoj školi Pitié-Salpêtrière School of Medicine u Parizu.[1]

Fransoa je 1967. gosine osnovao u okviru Međunarodne federacije za obradu informacija (International Federation for Information Processing (IFIP)) „Tehnički komitet 4” (Technical Committee 4 (TC4)) za medicinsku informatiku. Na prvom sastanaku komiteta TC4 održanom u Parizu, aprila 1968. godine (u prisisustvu predstavnika desetak naroda), Franso Gremi izabran je za predsednika. Tokom svog predsedavanja (1967—1973), pokrenuo je u okviru komiteta TC4 nekoliko radnih grupa koje su promovisale mnoga nova podpolja u ovoj novoj disciplini.

Godine 1973. pregovarao je tokom pripreme IFIP sastanka u Stokholmu za stvaranje odvojenih informatičkih struktura posvećenih zdravstvenoj oblasti. Rezultat je bio prvi MEDINFO 74 održan u Stokholmu, kada je istovremeno i (na istoj lokaciji), održan i sastanak „Posebne interesne grupe” , skraćeno IFIP-a (od 5. do 10. avgust 1973).

Fransoa je bio i predsedavajući Programskog odbora MEDINFO 74, kada je Međunarodna asocijacija medicinsku informatiku (IMIA) osnovana kao Posebna interesna grupa (Special Interest Group (IFIP)).

Godine 1984. godine imenovan je za profesora biostatistike i medicinske informatike na Univerzitetu Montpier na kome je rukovodio Odeljenjem za medicinsku informatiku Univerzitetske bolnice Lapeyronie.

Svoj prvi sveobuhvatan udžbenik iz medicinske informatike objavio je 1987. godine. U njemu je u predgovoru priručnika pod nazivom „Medicinska informatika” definisao spektar problema kojima se bavi medicinska informatika, i njihov značaj za razmatranja u ovoj oblasti. U njemu je izneo zaključak „da su tehnički aspekti informatike, koliko god bili fascinantni, sekundarni u odnosu na intelektualni izazov što ga ona stavlja pred medicinu”, i nadalje zaključio, „da taj izazov dolazi i od drugih nauka: biostatistike, epidemiologije, teorije odlučivanja, analize sistema, lingvistike. Tako je i Gremi došao do zaključka — da je medicinska informatika interdisciplinarna struka, koju zajedno sa navedenim naukama, treba objediniti sa informacijskim nukama”.[3]

U narednim decenijama svoja istraživanja Gremi je fokusirao na oblast informacionih sistema u zdravstvu, proceni tehnologije medicinske informatike i na kraju se bavio i problemima u javnom zdravlju. Godine 1990. imenovan je za profesor na predmetu javno zdravlje na Medicinskom fakultetu u Montpelijeru.

Kao član Francuskog nacionalnog komiteta za javno zdravlje, dosta se angažovao na prevenciji — pušenja duvana, zavisnosti od alkohola i društvenoj integraciji pacijenata sa autizmom.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Grémy F, Leterrier F. Eléments de biophysique. Tome 1. Paris: Flammarion Médecine-Sciences; 772.pages; 1966.
  • Grémy F, Perrin J. Eléments de biophysique. Tome 2 Paris: Flammarion Médecine-Sciences; 829.pages; 1971.
  • Hermann L, Grémy F. Bases mathématiques pour la recherche médicale et biologique. Tomes 1& 2. Paris: Dunod; 1092.pages; 1969.
  • Grémy F, Salmon D. Bases statistiques pour la recherche médicale et biologique. Paris: Dunod; 424.pages; 1969.
  • Grémy F. Informatique Médicale. Introduction à la méthodologie en médecine et santé publique. Paris: Médecine-Sciences Flammarion; 469.pages, 1987.
  • Grémy F. Ethical problems in health information systems. Methods Inf Med 2001;40:359–61. [PubMed]
  • Grémy F. On a encore oublié la santé! Propositions pour une médecine de qualité et de solidarité. Paris: Editions Frison-Roche; 274.pages; 2004.
  • Grémy F. Hardware, Software, Peopleware, and Subjectivity: A Philosophical Promenade. Methods Inf Med 2005;44:352–8.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Patrice Degoulet, In Memoriam: Francois Grémy (1929-2014) Materia Socio-Medica. 2015 Apr; 27(2)130
  2. ^ Degoulet P, Haux R, Kulikowski C, Lun KC. François Grémy, a Humanist and Information Sciences Pioneer, Methods Inf Med. 2005; 44(3):349-51.
  3. ^ Grémy F. Informatique médicale Introduction à la méthodologie en médicine et santé publique. Paris: Médecine-Sciences Flammarion, 1987.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]