Francuska umetnost
Likovne umetnosti u Francuskoj[uredi | uredi izvor]
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Prvi arhitektonski stil Francuske bila je romanika. Najreprezentativniji sačuvani spomenici ovog stila su crkve na jugozapadu, u Tuluzu, Poatjeu, Perigeu i Konku.
Doba gotičke arhitekture se nekada nazivalo Francuska arhitektura, zbog velike raširenosti ovog stila u francuskim regijama, naročito na severu. Tu se nalaze poznate srednjovekovne crkvene i svetovne građevine: Bazilika Sen Deni, Notr-Dam u Parizu, Katedrala u Remsu, Katedrala u Šartru i Papska palata u Avinjonu.
Umetnici i arhitekte iz Italije i Španije su kasnije bili zaslužni za izgradnju raskošnih kraljevskih dvoraca u dolini Loare: Šambor i Šenanso. Arhitekta Žil Arden Mansar je autor čuvenog dvorca u Versaju i barokne Palate invalida u Parizu.
Posle Francuske revolucije dominantni stil je postao klasicizam. U ovom stilu je podignuta Trijumfalna kapija u Parizu. Ajfelova kula u Parizu je najpoznatiji svetski spomenik industrijskog doba.
Slikarstvo[uredi | uredi izvor]
Francuska je kroz istoriju proizvela plejadu značajnih likovnih umetnika. Među njima se ističu: Fransoa Klue, Antoan Vato, Žan Onore Fragonar, Žan-Batist-Simeon Šarden, Nikola Pusen, Teodor Žeriko, Ežen Delakroa i Gustav Kurbe. Francuska je posebno izašla u prvi plan svetske likovne umetnosti sa slikarima epohe impresionizma i postimpresionizma, kao što su: Ogist Renoar, Klod Mone, Eduar Mane, Edgar Dega, Pol Sezan, Pol Gogen, Žorž Sera i Anri Matis.
Francuska je u toj meri bila magnet za umetnike kraja 19. i početka 20. veka, da su tu živeli i stvarali Vinsent van Gog i Pablo Pikaso.
Škole, pokreti i njihovi predstavnici[uredi | uredi izvor]
- Barokno slikarstvo reprezentuju slikari: Žan de Bogran (1584—1640), Nikola Pusen (1594—1665), Klod Loren (1600 – 1682) i Ijasint Rigo (1659—1743).
- Rokoko: Antoan Vato (1684—1721), Fransoa Buše (1703—1770), Žan-Onore Fragonar (1732—1806) i Žan Pijemon (1728—1808).
- Klasicizam: Žozef-Mari Vjen (1716—1809), Žak-Luj David (1748—1825), Antoan Žan Gro (1771—1835) i Dominik Engr (1780—1867).
- Romantizam: Teodor Žeriko (1791—1824) i Ežen Delakroa (1798—1863).
- Realizam: Kamij Koro (1796—1875), Gistav Kurbe (1819—1877) i Žan-Fransoa Mije (1814—1875).
- Impresionizam: Kamij Pisaro (1830—1903), Eduar Mane (1832—1883), Edgar Dega (1834—1917), Pol Sezan (1839—1906), Klod Mone (1840—1926), Ogist Renoar (1841—1919), Arman Gijoman (1841—1927) i Frederik Bazij (1841—1870), Gistav Kajebot (1848—1894), Berta Moriso (1841—1895).
- Poentilizam - ova tehnika u slikarstvu je nastala u Francuskoj krajem XIX veka: Žorž Sera (1859—1891) i Pol Sinjak (1863—1935).
- Fovizam - osnivač ovog pokreta bio je Anri Matis (1869—1954) ; drugi značajni umetnici bili su: Moris Vlamenk (1876—1958), Andre Deren (1880—1954) i Žorž Brak (1882—1963).
- Pariska škola je bila grupa umetnika: Andre Lot (1885—1962), Huan Gris (1887—1927), Mark Šagal (1887—1985) i Moris Boatel (1919—2007).
- Art concret - pokret koji je u Parizu 1930- ih osnovao Teo van Dusburg. Pokretu je pripadao Fransoa Moreje.
- Lirska apstrakcija: Rober Delone (1885—1947), Žan Bazen (1904—2001), Iget Artur Bertran (1920—2005) i Žorž Matje (1921 - ).
- Postmodernizam: Klod Verlinde
Vajarstvo[uredi | uredi izvor]
- 16. vek (renesansa): Žan Gužon, Žermen Pilon
- 17. vek (barok, doba Luja XIV): Fransoa Žirardon, Antoan Kuazevo, Pjer Puže
- 18. vek (neoklasicizam i rokoko): Žan-Batist Pigal, Žan-Antoan Udon, Etjen Moris Falkone, Ogisten Pažu
- 19. vek: Fransoa Rude, Antoan-Luj Bari, Žan-Batist Karpo, Ogist Roden
- 20. vek: Emil Antoan Burdel, Aristid Majol, Sezar Baldačini