Fridrih Vilhelm III
Fridrih Vilhelm III | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. avgust 1770. |
Mesto rođenja | Potsdam, Pruska |
Datum smrti | 7. jun 1840.69 god.) ( |
Mesto smrti | Berlin, Pruska |
Porodica | |
Supružnik | Lujza od Meklenburg-Štrelica, Auguste von Harrach |
Potomstvo | Fridrih Vilhelm IV, Vilhelm I Nemački, Aleksandra Fjodorovna, Karl od Pruske, Aleksandrina od Pruske, Lujza od Pruske, Albert od Pruske |
Roditelji | Fridrih Vilhelm II Frederika Lujza od Hesen-Darmštata |
Dinastija | Hoencolern |
kralj Pruske | |
Period | 1797—1840. |
Prethodnik | Fridrih Vilhelm II |
Naslednik | Fridrih Vilhelm IV |
Fridrih Vilhelm III (nem. Friedrich Wilhelm III) je bio kralj Pruske od 1797. do 1840. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Detinjstvo i mladost
[uredi | uredi izvor]Sin je kralja Pruske Fridriha Vilhelma II. Rođen je u Potsdamu, a prestolonaslednik je postao 1786, kada je njegov otac postao kralj. Kao dete bio je u rukama tutora, što je u to doba bilo normalno. Deo vremena je provodio u Parecu, na imanju grofa Hansa fon Blimentala. Tu je rastao sa grofovim sinom. Fridrih Vilhelm je bio sretan u Parecu, gde je provodio detinjstvo, pa ga je kasnije kupio od svoga prijatelja iz detinjstva. Imanje u Parecu je postalo značajno kraljevsko mesto za odmor.
Kao vojnik obučavali su ga kao i sve prusko visoko plemstvo, tako da je 1784. dobio čin poručnika, a 1790. je unapređen u pukovnika. Učestvovao je u ratu protiv revolucionarne Francuske (1792—1794). Krajem 1793. oženio se Lujzom od Meklenburga-Štrelica, poznatoj po velikoj lepoti.
Kralj
[uredi | uredi izvor]Nasledio je tron 16. novembra 1797. godine. Odmah je krenuo da reže troškove kraljevske uprave. Otpustio je ministre svoga oca i reformisao je vlast da bi sprečio zloupotrebe prethodnog režima. Nažalost imao je dobre namere, ali nije imao sposobnost. Nije verovao ministrima, tako da nije na njih prebacivao odgovornost, pa je mnogo toga palo na njega. On i njegovi savetnici su sledili politiku neutralnosti tokom Napoleonovih ratova u Evropi. Uspeli su da održe neutralnost i ne uđu u Treću koaliciju 1805. godine.
Rat sa Napoleonom
[uredi | uredi izvor]Ipak Napoleonove provokacije su kralja uvukle u rat u oktobru 1806. godine. Napoleon je porazio prusku vojsku u bici kod Jene i Aueršteta 14. oktobra 1806. godine. Fridrih Vilhelm je bio na čelu pruske vojske, koja je bila toliko poražena, da se posle bitke raspala. Kraljevska familija je pobegla u istočnu Prusku, gde su zavisili o milosti ruskog cara Aleksandra I Romanova.
Poraz i Tilzitski mir
[uredi | uredi izvor]Međutim i ruski car je bio poražen od Napoleona. Rusija i Pruska su posle toga sa Napoleonom zaključile Tilzitski mir. Sporazum sa Pruskom oduzeo je zemlji pola teritorije.
- Kotbus je pripao Saksoniji.
- Leva obala Labe dodeljena je novoformiranoj kraljevini Vestfaliji.
- Rusija je dobila Bjalistok
- od ostatka poljskih zemalja u sastavu Pruske stvoreno je Varšavsko vojvodstvo.
- Pruska se složila da se pridruži kontinentalnom sistemu protiv Britanije.
- Pruska je bila dužna da smanji vojsku na 40.000 vojnika
- Pruska je morala da plati ratnu štetu od 100 miliona franaka.
Pruska reforma
[uredi | uredi izvor]Posle tog teškog poraza zemljom su upravljali ministri baron fon Štajn, knez fon Hardenburg, Gerhard fon Šarnhorst i grof Gnajzenau. Oni su odlučili da reformišu Prusku. Francuska je bila uzor, pa su reformisali i vojsku i administraciju, da bi dostigli nivo Napoleonove Francuske. Nakon Napoleonova poraza 1813. u Rusiji, Fridrih Vilhelm se okrenuo protiv Francuske i potpisao je sporazum o savezu sa Rusijom. Berlin je tada bio pod francuskom okupacijom. Pruska vojska je odigrala ključnu ulogu u pobedama saveznika 1813. i 1814. nad Napoleonom. Kralj je išao u pohod sa glavninom vojske kneza Švarcenberga zajedno sa ruskim i austrijskim carem.
Na Bečkom kongresu ministri Fridriha Vilhelma su uspeli da osiguraju značajno teritorijalno proširenje Pruske. Nisu uspeli da dobiju Saksoniju, koju su želeli u sastavu Pruske. Nakon rata sa Napoleonom, kralj Fridrih Vilhelm je prekršio obećanje da će Pruska dobiti ustav.
U braku sa Lujzom od Meklenburg-Štrelica imao je desetoro dece, među kojima su:
- Fridrih Vilhelm IV, pruski kralj 1840—1861,
- Vilhelm I Nemački, pruski kralj 1861—1888, prvi car ujedinjene Nemačke 1871—1888,
- Šarlota od Pruske (1798—1860) u Rusiji poznata kao Aleksandra Fjodorovna, udata za ruskog imperatora Nikolaja I koji je vladao 1825—1855.
Umro je 7. juna 1840. godine. Nasledio ga je najstariji sin Fridrih Vilhelm IV.
Porodično stablo
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]