Pređi na sadržaj

Havaji (arhipelag)

Koordinate: 21° N 157° W / 21° S; 157° Z / 21; -157
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Havajska ostrva
Mokupuni o Hawai‘i
Geografija
Lokacijaseverni Pasifik
Ukupno ostrva137
Površina16.636 km2
Najviši vrhMauna Kea (4205 m)
Administracija
DržavaHavaji
Demografija
Stanovništvo1360301  (2010)
Gustina st.81,77 stan./km2

Havajska ostrva (hav. Mokupuni o Hawai‘i) čine arhipelag od osam glavnih ostrva, nekoliko atola i velikog broja manjih hridova u severnom Pacifiku. Ostrva se protežu oko 2400 kilometara, od Velikog ostrva na jugu do atola Kure na severu.

Ranije je ova grupa ostrva među Evropljanima i Amerikancima bila poznata pod nazivom Sendvička ostrva. To ime je dodelio moreplovac Džejms Kuk u čast tadašnjeg prvog lorda Admiraliteta Džona Montagua, četvrtog grofa od Sendviča. Današnji naziv datira iz 1840. i potiče od imena najvećeg ostrva — Havajskog ostrva.

Grupa ostrva, iako politički gledano predstavlja deo SAD, geografski ne pripada Severnoj Americi, kao ni bilo kom drugom kontinentu. Država Havaji zauzima skoro čitav arhipelag, s izuzetkom ostrva Midvej (koji takođe pripada Sjedinjenim Državama).

Havajska ostrva su oko tri hiljade kilometara udaljena od najbižeg kontinenta — Severne Amerike.[1]

Ostrva[uredi | uredi izvor]

Kapetan Džejms Kuk otkrio je ostrva 18. januara 1778.[2] Nazvao ih je „Sendvička ostrva” u spomen na Džona Montagua, četvrtog grofa od Sendviča, koji je bio Kukov pokrovitelj.[3] Ovo ime je korišćeno sve do 1840-ih, kada se lokalnom nazivu „Havaji” počela davati prednost.[4]

Ukupna površina Havajskih ostrva iznosi 16.636,5 km². Izuzev atola Midvej, ostrva administrativno pripadaju Havajima — pedesetoj državi SAD.[5]

Glavna ostrva[uredi | uredi izvor]

Havajska ostrva, pogled iz svemira.[6]
NASA-in satelitski snimak Havajskih ostrva.

Osam glavnih ostrva Havaja (koji se takođe nazivaju i Havajska ostrva privetrine) predsavljeno je u donjoj tabeli. Sva ostrva, osim Kahoolava, jesu naseljena.[7]

Ostrvo Površina Populacija
(2010)
Gustina naseljenosti Najviša tačka Nadmorska visina Starost (Ma)[8] Položaj
Havaji[9] 1 10.432 km² 185.079 4 17,7407 stan/km² Mauna Kea 1 4205 m 0,4 19° 34′ N 155° 30′ W / 19.567° S; 155.500° Z / 19.567; -155.500 (Hawaii)
Maui[10] 2 1883 km² 144.444 2 76,69 stan/km² Haleakala 2 3055 m 1,3—0,8 20° 48′ N 156° 20′ W / 20.800° S; 156.333° Z / 20.800; -156.333 (Maui)
Oahu[11] 3 1545 km² 953.207 1 616,78 stan/km² Kala 5 1220 m 3,7—2,6 21° 28′ N 157° 59′ W / 21.467° S; 157.983° Z / 21.467; -157.983 (Oahu)
Kauaj[12] 4 1430 km² 66.921 3 46,78 stan/km² Kavaikini 3 1598 m 5,1 22° 05′ N 159° 30′ W / 22.083° S; 159.500° Z / 22.083; -159.500 (Kauai)
Molokaj[13] 5 673,4 km² 7.345 5 10,91 stan/km² Kamakou 4 1512 m 1,9—1,8 21° 08′ N 157° 02′ W / 21.133° S; 157.033° Z / 21.133; -157.033 (Molokai)
Lanaj[14] 6 363,9 km² 3.135 6 8,62 stan/km² Lanaihale 6 1026 m 1,3 20° 50′ N 156° 56′ W / 20.833° S; 156.933° Z / 20.833; -156.933 (Lanai)
Niihau[15] 7 180 km² 170 7 0,94 stan/km² Paniau 8 381 m 4,9 21° 54′ N 160° 10′ W / 21.900° S; 160.167° Z / 21.900; -160.167 (Niihau)
Kahoolave[16] 8 115,5 km² 0 8 0 stan/km² Puu Moaulanui 7 452 m 1 20° 33′ N 156° 36′ W / 20.550° S; 156.600° Z / 20.550; -156.600 (Kahoolawe)

Manja ostrva, atoli, grebeni, hridovi[uredi | uredi izvor]

Sva ostrva koja se nalaze zapadno od Niihaua su nenaseljena. Manja ostrva, atoli i grebeni koja čine Severozapadna havajska ostrva (koja se takođe nazivaju i Havajska ostrva zavetrine) jesu:

  • Nihoa
  • Neker
  • Frenč Frigat Šouls
  • Gardner Pinakls
  • Maro Rif
  • Lajsan
  • Lisjanski
  • Perl i Hermes
  • Midvej
  • Kure

Uključujući i manja ostrva, država Havaji broji ukupno 137 ostrva.[17]

Geologija[uredi | uredi izvor]

Erupcije sa žarišta na Havajima ostavile su trag podvodnih planina širom Pacifika tokom miliona godina, nazvanih Havajski greben.

Ovaj lanac ostrva, ili arhipelag, razvio se kako se Pacifička ploča polako pomerala ka severozapadu preko žarišta u Zemljinom omotaču brzinom od približno 32 mi (51 km) na milion godina. Stoga je jugoistočno ostrvo vulkanski aktivno, dok su ostrva na severozapadnom kraju arhipelaga starija i tipično manja, zbog duže izloženosti eroziji. Starost arhipelaga je procenjena korišćenjem metoda datiranja kalijum-argona.[18] Iz ove studije i drugih,[19][20] procenjuje se da je najseverozapadnije ostrvo, atol Kure, najstarije sa otprilike 28 miliona godina (Ma); dok je najjugoistočnije ostrvo, Havaji, oko 0,4 Ma (400.000 godina) staro. Jedini aktivni vulkanizam u poslednjih 200 godina bio je na jugoistočnom ostrvu, Havajima, i na potopljenom, ali rastućem vulkanu na krajnjem jugoistoku, Kamažehuakanaloa (ranije Loʻihi). Havajska vulkanska opservatorija agencije USGS dokumentuje nedavnu vulkansku aktivnost i pruža slike i tumačenja vulkanizma. Kilauea je eruptirala skoro neprekidno od 1983. kada je prestala avgusta 2018.

Havajsko ostrvo (Veliko ostrvo) je najveće i najmlađe ostrvo u lancu, izgrađeno od pet vulkana. Mauna Loa, koji zauzima više od polovine Velikog ostrva, najveći je štitni vulkan na Zemlji. Merenje od nivoa mora do vrha je više od 2,5 mi (4 km), od nivoa mora do morskog dna oko 3,1 mi (5 km).[21]

Zemljotresi[uredi | uredi izvor]

Havajska ostrva imaju mnogo zemljotresa, uglavnom uzrokovanih vulkanskom aktivnošću. Većinu ranog praćenja zemljotresa obavili su u Hilu misionari Titus Koan, Sara Dž. Lajman i njena porodica. Između 1833. i 1896. godine prijavljeno je otprilike 4 ili 5 zemljotresa godišnje.[22]

Havaji su činili 7,3% prijavljenih zemljotresa u Sjedinjenim Državama magnitude 3,5 ili više od 1974. do 2003. godine, sa ukupno 1533 zemljotresa. Havaji su rangirani kao treća država po broju zemljotresa u ovom vremenskom periodu, posle Aljaske i Kalifornije.[23]

Dana 15. oktobra 2006, dogodio se zemljotres jačine 6,7 stepeni Rihterove skale kod severozapadne obale ostrva Havaji, u blizini oblasti Kona na velikom ostrvu. Nakon prvog zemljotresa otprilike pet minuta kasnije usledio je naknadni potres jačine 5,7 stepeni. Na većem delu Velikog ostrva prijavljena je manja do umerena šteta. Nekoliko glavnih puteva postalo je neprohodno zbog odrona kamenja, a efekti su se osetili daleko, čak i do Honolulua, Oahua, skoro 150 mi (240 km) od epicentra. Nestanak struje trajao je od nekoliko sati do nekoliko dana. Puklo je nekoliko vodovoda. Nema podataka o smrtnim slučajevima ili povredama opasnim po život.

Cunamiji[uredi | uredi izvor]

Posledice Čileanskog cunamija 1960. godine u Hilu na Havajima, gde je u cunamiju poginula 61 osoba, a 282 su teško povređene. Talasi su dostizali visinu od 35 ft (11 m).

Havajska ostrva su podložna cunamiju, velikim talasima koji udaraju o obalu. Cunamije najčešće izazivaju zemljotresi negde u Pacifiku. Talasi proizvedeni zemljotresima putuju brzinom od 600–800 km/h i mogu da utiču na priobalne regione udaljene hiljadama milja (kilometara).

Cunami kao rezultat zemljotresa u Japanu pogodio je ostrva 11. marta 2011. Bio je relativno mali, ali su lokalni zvaničnici naredili evakuaciju u pripremi za mogući veliki događaj. Cunami je prouzrokovao štetu od oko 30,1 miliona dolara.[24]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Macdonald, Abbott, and Peterson, 1984
  2. ^ Rayson, Ann; Bauer, Helen (1997). Hawaii: The Pacific State. Bess Press. str. 26. ISBN 1573060968. 
  3. ^ James Cook]] and James King (1784). A Voyage to the Pacific Ocean: Undertaken, by the Command of His Majesty, for Making Discoveries in the Northern Hemisphere, to Determine the Position and Extent of the West Side of North America, Its Distance from Asia, and the Practicability of a Northern Passage to Europe: Performed Under the Direction of Captains Cook, Clerke, and Gore, in His Majesty's Ships the Resolution and Discovery, in the Years 1776, 1777, 1778, 1779, and 1780. 2. Nicol and Cadell, London. str. 222. 
  4. ^ Clement, Russell. „From Cook to the 1840 Constitution: The Name Change from Sandwich to Hawaiian Islands” (PDF). University of Hawai'i at Manoa Hamilton Library. Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  5. ^ „Guide to State and Local Census Geography – Hawaii” (PDF). Washington, DC: United States Census Bureau. 9. 9. 2013. str. 1—2. Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  6. ^ „Hawaii : Image of the Day”. nasa.gov. 29. 1. 2014. Pristupljeno 26. 5. 2020. 
  7. ^ „Hawaii Population 2016 (Demographics, Maps, Graphs)”. worldpopulationreview.com. Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  8. ^ Blay, Chuck, and Siemers, Robert. Kauai‘’s Geologic History: A Simplified Guide. Kaua‘i: TEOK Investigations. 2004. ISBN 9780974472300.. (Cited in „Hawaiian Encyclopedia : The Islands”. Pristupljeno 25. 5. 2020. )
  9. ^ Island of Hawaiʻi na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  10. ^ Maui Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  11. ^ Oʻahu Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  12. ^ Kauaʻi Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  13. ^ Molokaʻi Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  14. ^ Lānaʻi Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  15. ^ Niʻihau Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  16. ^ Kahoʻolawe Island na sajtu GNIS (jezik: engleski)
  17. ^ „Hawai'i Facts & Figures” (PDF). state web site. State of Hawaii Dept. of Business, Economic Development & Tourism. decembar 2009. Arhivirano iz originala 22. 10. 2008. g. Pristupljeno 23. 5. 2010. 
  18. ^ „Tectonics, geochronology, and origin of the Hawaiian-Emperor Volcanic Chain” (PDF). The Geology of North America, Volume N: The Eastern Pacific Ocean and Hawaii. The Geology Society of America. 1989. Arhivirano iz originala (PDF) 2011-06-11. g. Pristupljeno 2011-01-17. 
  19. ^ McDougall, IAN; Swanson, D. A. (1972). „Potassium-Argon Ages of Lavas from the Hawi and Pololu Volcanic Series, Kohala Volcano, Hawaii”. Geological Society of America Bulletin. Geology Society of American Bulletin. 83 (12): 3731—3738. Bibcode:1972GSAB...83.3731M. doi:10.1130/0016-7606(1972)83[3731:PAOLFT]2.0.CO;2. Pristupljeno 2011-01-17. 
  20. ^ Clague, David A.; Dalrymple, G. Brent; Moberly, Ralph (1975). „Petrography and K-Ar Ages of Dredged Volcanic Rocks from the Western Hawaiian Ridge and the Southern Emperor Seamount Chain”. Geological Society of America Bulletin. Geology Society of America Bulletin. 86 (7): 991—998. Bibcode:1975GSAB...86..991C. ISSN 0016-7606. doi:10.1130/0016-7606(1975)86<991:PAKAOD>2.0.CO;2. Pristupljeno 2011-01-17. 
  21. ^ „Mauna Loa Earth's Largest Volcano”. Hawaiian Volcano Observatory web site. USGS. februar 2006. Arhivirano iz originala 17. 11. 2014. g. Pristupljeno 2009-12-09. 
  22. ^ „Hawaii Earthquake History”. Earthquake Hazards Program. United States Geological Survey. 1972. Arhivirano iz originala 2009-04-19. g. Pristupljeno 2009-12-09. 
  23. ^ „Top Earthquake States”. Earthquake Hazards Program. United States Geological Survey. 2003. Arhivirano iz originala 2009-08-31. g. Pristupljeno 2009-12-09. 
  24. ^ Trusdell, Frank A.; Chadderton, Amy; Hinchliffe, Graham; Hara, Andrew; Patenge, Brent; Weber, Tom (2012-11-15). „Tohoku-Oki Earthquake Tsunami Runup and Inundation Data for Sites Around the Island of Hawai'i” (PDF). USGS. str. 3—4. Pristupljeno 2016-10-11. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]