Halkidički savez
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Halkidički savez (grč. Κοινόν τῶν Χαλκιδέων) bila je federalna država sa centrom u Olintu koja je postojala na severu Egejskog mora (Halkidiki) od 432. p. n. e. do 348. p. n. e.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Halkidička liga osnovana je 432. p. n. e. izlaskom Olinta iz Atinskog pomorskog saveza. U savez je ušla većina gradova Halkidikija i neki gradovi sa makedonske teritorije (Pela) jer je makedonski kralj Aminta III 393. p. n. e. potisnut sa dela svoje teritorije prodorom Ilira na Balkan.
Savez je raspolagao mnogobrojnim lukama i tržištima, nalazištima zlata, šumama, velikim novčanim sredstvima i jakom vojskom. Krajem 80-tih godina 4. veka p. n. e. savez ulazi u pregovore sa Atinom i Tebom o zajedničkoj borbi protiv spartanske hegemonije. Teba koja je ubrzo nakon Peloponeskog rata pretrpela državni udar bila je neprijateljski raspoložena prema oligarhiji. Atina je bila prirodni neprijatelj Sparte. Obe države nastojale su da obnove svoje saveze (Beotijski i Drugi atinski pomorski) koji su raspušteni Antalkidovim mirom 386. p. n. e.
Godine 382. p. n. e. Sparta na čelu Peloponeskog saveza objavljuje rat Halkidičkom savezu. Povod su bili apeli makedonskog kralja Aminta i tužbe suseda Olinta, Akanta i Apolonije. Armija je brojala 10.000 ljudi bez pomoćne armije makedonskog kralja. Izvidnički odred na čelu sa Eudamidom zauzeo je Potideju i predvodio je u glavno spartansko utočište i ratnu bazu na Halkidikima.
Pohod se pokazao teškim. Spartanska vojska potpuno je razbijena kod Olinta u proleće 381. p. n. e. Na čelo nove armije stao je kralj Agesipolid. Olint je osvojen nakon 2 godine - 379. p. n. e. jer mu je ponestalo hrane. Članovi saveza primorani su da se priključe Peloponeskom savezu.
Savez je prestao da postoji padom Halkidikija pod makedonsku vlast. Filip II je 348. p. n. e. halkidičke gradove priključio svojoj državi.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- Stara Grčka - V. V. Struve i D. P. Kalistov, Book&Marso, 2006