Hatidže-sultanija (ćerka Murata II)
Hatidže sultanija | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1425 |
Mesto rođenja | Jedrene, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 1470-1510 |
Grob | Muradije kompleks Bursa |
Porodica | |
Supružnik |
|
Potomstvo | Jahja-beg Hasan-beg |
Roditelji | Murat II Huma Hatun |
sultanija Osmanskog carstva |
Hatidže sultanija (tur. Hatice Sultan; 1425, Jedrene) je bila ćerka Murata II i Hume-hatun, i rođena sestra sultana Mehmeta II.
Brakovi[uredi | uredi izvor]
Sultanija Hatidže je bila najstarija ćerka sultana Murata, koju je dobio za Humom-hatun[1]. Sa petnaest godina je udata za Ismail-bega[2] (umro 1479), namesnika Sinopa, gde je par i živeo. Tokom 1460-ih, Ismail-beg i Hatidže su se razveli. Iz braka su imali dvoje dece, Jahju-bega i Hasan-bega, koji je bio namesnik Bolua i bio je oženjen sultanijom Ajše, ćerkom svog ujaka[3].
Hatidže sultanija je udata avgusta 1470. godine za Isu-bega[4]. Datum njene smrti nije poznat. Njeni potomci su još uvek bili živi tokom vladavine sultana Abdulmedžida I.
Putopisac Đovani Angiolelo je napisao da je rođena sestra sultana Mehmeda bila sadistička ludača[5]. Naveo je da je nekoliko godina živela u iznanstvu u Dimetoki u starom vizantijskom zamku kao kaznu za svoja nedela. Prepričava da je ova sultanija naredila da se odrube glave čak dvadeset robinja odjednom. Dodaje da je bila bludnica i da je kupovala mlade robove koji bi zadovoljavali njene želje, a kasnije je naručivala njihovo smaknuće da je ne bi optužili. Angeliolo je verovao da, bivajući rođena sestra sultana, dala je sebi za pravo da odmerava snage sa njim. Nakon bitke kod Negroponta, u avgustu 1470. godine, neki od begova su sultana Mehmeta podsetili na njegovu sestru, koju je otišao da vidi. Rečeno je da je Hatidže nagovorila brata da je pomiluje progona. Nakon toga, Mehmed ju je odmah i udao za jednog od namesnika, Isa-bega.
Sahranjena je pored svog polubrata šehzade Aladina.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Alderson 1956, table XXVI (prim. 12).
- ^ Alderson 1956, table XXVI.
- ^ Alderson 1956, table XXVII.
- ^ Süreyya, 1 Cild 1996 ; Alderson 1956 .
- ^ Babinger, Franz (1992). Mehmed the Conqueror and His Time. Princeton University Press. ISBN 0691010781.