Pređi na sadržaj

Helena Blavacki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Helena Blavacki
Datum rođenja(1831-07-31)31. jul 1831.
Mesto rođenjaJekaterinoslavRuska Imperija
Datum smrti26. april 1891.(1891-04-26) (59 god.)
Mesto smrtiLondonUjedinjeno Kraljevstvo
RoditeljiPeter Hahn
Elena Andreyevna Fadeyeva

Helena Petrovna Blavacki (devojačko Hahn von Rottenstern; 12. avgust 18318. maj 1891), često poznata kao Madam Blavacki, bila je ruski mistik i pisac. Ona je suosnivač Teozofskog društva 1875. godine. Stekla je međunarodnu prepoznatljivost kao vodeći teoretičar teozofije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u aristokratskoj porodici Fon Rotenhana u Jekaterinoslavu, tada u Ruskoj Imperiji (sada Dnjepar u Ukrajini). Blavacka je kao dete mnogo putovala po carstvu. U velikoj meri bila je samoobrazovana. Razvila je interesovanje za zapadni ezoterizam tokom tinejdžerskih godina. Prema njenim kasnijim tvrdnjama, 1849. godine je krenula na niz svetskih putovanja, i posetila je Evropu, Ameriku i Indiju. Takođe je tvrdila da je tokom ovog perioda naišla na grupu duhovnih adepta, „majstora drevne mudrosti“, koji su je poslali u Šigatse, Tibet, gde su je obučili da razvije dublje razumevanje sinteze religije, filozofije i Nauka.

I savremeni kritičari i kasniji biografi su tvrdili da su neke ili sve ove inostrane posete bile fiktivne i da je ona provela ovaj period u Evropi. Do ranih 1870-ih, Blavacka je bila uključena u Spiritualistički pokret; iako je branila istinsko postojanje spiritualističkih fenomena, ona se zalagala protiv glavne duhovne ideje da su entiteti sa kojima se kontaktira bili duhovi mrtvih. Preselivši se u SAD 1873. godine, sprijateljila se sa Henrijem Stilom Olkotom i privukla pažnju javnosti kao duhovni medij. Tada su se pojavile i javne optužbe za prevaru.

Godine 1875, u Njujorku, Blavacka je zajedno sa Olkotom i Vilijamom Kvan Džadžom osnovala Teozofsko društvo. Godine 1877. objavila je Isis Unveiled, knjigu koja opisuje njen teozofski pogled na svet. Povezujući je blisko sa ezoteričnim doktrinama hermetizma i neoplatonizma, Blavacka je opisala teozofiju kao „sintezu nauke, religije i filozofije“, proglašavajući da ona oživljava „Drevnu Mudrost“ koja leži u osnovi svih svetskih religija. Godine 1880. ona i Olkot su se preselili u Indiju, gde je Društvo bilo u savezu sa Arija Samajem, hinduističkim reformskim pokretom. Iste godine, dok su bili na Cejlonu, ona i Olkot su postali prvi ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država koji su formalno prešli na budizam.[1]

Iako joj se protivila britanska kolonijalna administracija, teozofija se brzo širila u Indiji, ali su nastali problemi nakon što je Blavacka bila optužena da kreira lažne paranormalne pojave. U teškom zdravstvenom stanju, 1885. godine vratila se u Evropu, gde je osnovala ložu Blavacka u Londonu. Ovde je objavila Tajnu doktrinu, komentar na ono što je tvrdila da su drevni tibetanski rukopisi, kao i dve dalje knjige, Ključ teozofije i Glas tišine. Umrla je od gripa 1891. godine.

Blavacka je tokom svog života bila kontroverzna ličnost, koju su pristalice zagovarale kao prosvećenog Mudraca, a kritičari su je ismevali kao šarlatanku. Njene teozofske doktrine su uticale na širenje hinduističkih i budističkih ideja na Zapadu, kao i na razvoj zapadnih ezoteričnih struja kao što su ariozofija, antropozofija i pokret novog doba.

Kreiranje pouzdanih biografija o njenom životu pokazalo se teškim za biografe jer je ona u kasnijem životu namerno iznosila kontradiktorne izveštaje i neistine sopstvenoj prošlosti.[2] Štaviše, veoma malo njenih spisa napisanih pre 1873. je opstalo, što znači da se biografi moraju u velikoj meri oslanjati na nepouzdane kasnije navode.[3] Izveštaji o njenom ranom životu koje su dali članovi njene porodice takođe su smatrani sumnjivim od strane biografa.[4]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lori Pierce, "Origins of Buddhism in North America", in Encyclopedia of Women and Religion in North America, Rosemary Skinner Keller, Rosemary Radford Ruether, Marie Cantlon (eds.) Indiana University Press, 2006. p. 637
  2. ^ Lachman 2012, str. xii–xiii.
  3. ^ Goodrick-Clarke 2004, str. 23.
  4. ^ Lachman 2012, str. xvi.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Spoljašnja datoteka
Slike
Mlada H. P. fon Han, bista ukrajinskog vajara Alekseja Leonova
Video-zapisi
Život H. P. Blavacke
Dan belog lotosa