Pređi na sadržaj

Hemoragijski moždani udar kod dece

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hemoragijski moždani udar kod dece
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostneurologija, pedijatrija

Hemoragijski moždani udar kod dece (akronim HMU) ili hemoragijski infarkt je spontano intraparenhimsko krvarenje (IPK) i netraumatska subarahnoidna hemoragija (SAH), koju treba razlikovati od posebnih entiteta kao što su traumatsko intraparenhimsko krvarenje, primarni subduralni ili epiduralni hematom i hemoragijska tranformacija ishemijskog moždanog udara.[1][2][3]

Za razliku od arterijskog ishemijskog moždanog udara, ne postoje precizne konsenzusne smernice koje bi pomogle u proceni i lečenju ove dece. Takođe treba istaknuti i važne razlike između pedijatrijskog i krvarenja kod odraslih u mozgu, jer smernice za lečenje odraslih možda nisu primenljive u svim slučajevima kod dece, što nameće potrebu za budućim istraživanjima i otkrićem potencijalnih terapija kod dece.[4][5]

Pronalaženje uzroka pedijatrijskog moždanog udara  je od vitalnog značaja za pravilno lečenje i sprečavanje dodatnih oštećenja.[6]  

Nazivi

[uredi | uredi izvor]

Hemoragijski moždani udar — Cerebrovaskularno oboljenje — Moždani infarkt — Cerebralno krvarenje — Ishemijski moždani udar — Cerebrovaskularna nesreća — Infarkt karotidne arterije.[7][8][9][10][11][12][13][14][15][16]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Hemoragijski moždani udar predstavlja otprilike polovinu moždanog udara u detinjstvu.[4] Incidencija moždanog udara u dečjem uzrastu na globalnom nivou je 2-5 slučaja na 100.000 dece godišnje.[17][18]

Hemoragijski moždani udar kod dece ima približno istu učestalost kao i ishemijski moždani udar (akronim IMU).[19]

Neke od retrospektivnih studija su pokazale da je učestalost hemoragijskog moždanog udar kod dece od 42% do 55%, a jedina prospektivna studija je pokazala učestalost od oko 39%.[a]. Intraparenhimsko krvarenje se dva puta češće javlja u odnosu na netraumatsku subarahnoidnu hemoragiju.[20]

Etiopatogeneza

[uredi | uredi izvor]

Najčešći uzroci hemoragijskih moždanih udara kod dece su:

  • Vaskularne malformacije — koje se javljaju u 48% slučajeva (kao, arteriovenske malformacije (AVM) u 37%, kavernozni angiomi u 7%, venski angiomi, aneurizme,[21][22][23] kapilarne telangiektazije u 4% slučajeva), jer krvni sudovi koji vode do mozga mogu biti suženi ili zatvoreni. Kod ovih malformacija pojava hemoragičnih moždanih udara   najčešće je uzrokovana pucanjem, oslabljenim ili malformisanim arterijama koje se nazivaju arteriovenske malformacije .
  • Hematološki poremećaji — poput urođene i stečene koagulopatije, trombocitopenija, bolesti srpastih ćelija.[24][25][26][27] Najmanje 10% dece sa bolešću srpastih ćelija doživi moždani udar, jer kod ove bolesti crvena krvna zrnca ne mogu da prenose kiseonik do mozga. Rizik od krvarenja je veći kod određenih bolesti kao što je hemofilija.
  • Krvni ugrušci koji se formiraju u srcu i putuju do mozga. Ovo može biti uzrokovano urođenim srčanim problemima  kao što su abnormalni zalisci ili infekcije.
  • Tumori mozga — u 5% slučajeva
  • Infekcije mozga — u 21%; slučajeva CNS
  • Hipertenzija — u 18% slučajeva,[28]
  • Genetički —u 2%,[29]
  • Metaboličke, sistemske bolesti — u 6% slučajeva.[30][31]

Etiologija je nepoznata kod 21% dece.[32]

Razlika između ishemijskog (levo) i hemoragijskog moždanog udara

Klinička slika

[uredi | uredi izvor]

Klinička slika hemoragijskog moždanog udar zavisi od uzrasta deteta, lokalizacije i veličine hemoragije.[33]

Mlađa odojčad

Kod mlađe odojčadi simptomi su često nespecifični, a najčešći su:[34]

Starije odojčad

Kod starije odojčadi i mlađe dece tegobe češće nastaju naglo, sa:

  • izmenom stanja svesti,
  • pojavom apnoičnih kriza
  • hipotonijom,
  • pogoršanjem opšteg stanja,
  • iritabilnoščću,
  • odbijanjem hrane,
  • vegetativnim simptoma sličnih sepsi.
Starija deca

Klinička slika kod starija deca pokazuju specifičnije simptome:

Subarahnoidalno krvarenje se ispoljava uznemirenošću i napetom fontanelom kod odojčadi, a kod starije dece pojavom nagle glavobolje, meningizma, bola u vratu i fotofobije.[35]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Kako ne postoji odgovarajući algoritam za dijagnozu spontanog hemoragijskog moždanog udara kod dece, dijagnoza se može postaviti slikovnim i laboratorijskim metodama.[36][37][31]

Slikovne metode,[38]
  • Kompjuterizovana tomografija (KT) — koja je metoda izbora, jer diferencira hemoragijski i ishemijski moždani udar.
  • Magnetska rezonancija (MR) — koja precizno dijagnostikuje hemoragiju, ali je teže dostupna i zahteva iskusan neuroradiološki tim.[27][39]
  • Klasična cerebralna angiografija (CA) — koja pruža najprecizniju vizuelizaciju tercijarnih i malih cerebralnih arterija, a primenjuje se i za endovaskularnu terapiju. Metoda je superiorna u odnosu na MR/KT angiografiju. Kako je metoda invazivna, primenjuje se kod suspektnih ili negativnih nalaza MR angiografije, ili kada se ne zna uzrok moždanog udara.
Laboratorijske metode

Kako i za laboratorijska ispitivanja hemoragijskog moždanog udara kod dece, ne postoji odgovarajući klinički vodič, rade se:

  • osnovne analiza,
  • određuje koagulacioni status,
  • dodatne analize (metaboličke, inflamatorne i reumatološke bolesti) koj se rade individualno.[40]

Terapija

[uredi | uredi izvor]

Tri osnovna cilja terapije hemoragijskog moždanog udara kod dece su:

  • stabilizacija opšteg stanja pacijenta,
  • smanjenje rizika za ponovno krvavljenje i
  • terapija hematoma (evakuacija hematoma).[41][42][43]
Specifična terapija

Kako se hiponatremija javlja kod 10-30% pacijenata, treba u terapiji izbegavati primenu hipotonih rastvora, i obavezno je korigovati u skladu se hiponatremijom.[44]

Iako je pojava vazospazma retka u dečjem uzrastu (javlja se od 3-10 dana od početka krvavljenja), ona može da dovede do ishemičkog infarkta i neurološkog pogoršanja, tako da se kod umerenih/teških subarahnoidalnih krvarenja profilatički može primeniti nimodipin.[45][46]

Prevencija

[uredi | uredi izvor]

Prema načinu sprovođenja prevencija hemoragijskog moždanog udara može biti primarna (odnosi se na lečenje osoba koje nemaju moždani udar) i sekundarna prevencija moždanog udara (odnosi se na lečenje osoba koje su već imale moždani ili moždani ishemijski napad).[47][48][49][50][51]

Primarna prevencija moždanog udara

Mere smanjenja rizika u primarnoj prevenciji moždanog udara mogu uključivati upotrebu antihipertenzivnih lekova,[52][53] antikoagulansa, trombocitnih antiagreganata, inhibitora 3-hidroksi-3-metilglutarila koenzima A (HMG-CoA) reduktaze (statina), gubitak težine, i vežbanje.

Sekundarna prevencija moždanog udara

Sekundarna prevencija može se sprovoditi ovi redosledom:

  • Antiagregrensi (aspirin, klopidogrel, dipiridamol sa produženim oslobađanjem, tiklopidin) i antikoagulanti (apiksaban, dabigatran, edoksaban, rivaroksaban, varfarin)
  • Lekovi za snižavanje krvnog pritiska,[54]
  • Prestanak pušenja cigareta,[55][56][57]
  • Primena lekova za snižavanje holesterola,
  • Revaskularizacija karotida
  • Dijeta sa malo masti
  • Redukcija telesne težine,
  • Redovno vežbanje.

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Svako dete se drugačije oporavlja od moždanog udara. Pravovremeni medicinski tretman i rehabilitaciona terapija mogu maksimizirati oporavak. Generalno, mlađa deca oporavljaju više sposobnosti za razluku od starijih osoba.[58]

Morbiditet i mortalitet
  • Minimalne sekvele imaju dobru prognozu kod 38% obolele dece.
  • Umerene i teške sekvele imaju dobru prognozu kod 29% obolele dece
  • Teška i/ili ponovna krvavljenja i osnovna bolest imaju smrtni ishod kod 33% obolele dece.[59]
Prognostički faktori
  • Najznačajniji prognostički faktori su lokalizacija, veličina hematoma i etiologija.
  • Krvavljenja u moždanom stablu i hematomi veći od 2-4% moždanog volumena imaju lošiju prognozu.
  • Ostali nepovoljni faktori su Glazgov koma skor ≤ 7, aneurizma, uzrast < 3 godine i osnovna bolest.
Kumulativni rizik

Kumulativni rizik za ponavljanje krvavljenja je oko 10% godišnje.[1]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Poređenja radi učestalost IMU kod odraslih je 7,5-19%

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Lo WD (2011). „Childhood hemorrhagic stroke: an important but understudied problem”. Stroke. 26: 1174—85. .
  2. ^ Lynch, J. K.; Hirtz, D. G.; DeVeber, G; Nelson, K. B. (2002). „Report of the National Institute of Neurological Disorders and Stroke workshop on perinatal and childhood stroke”. Pediatrics. 109: 116—23. doi:10.1542/peds.109.1.116. 
  3. ^ National Center for Health Statistics. Deaths, percentage of total deaths, and death rates for the 10 leading causes of death in selected age groups, by race and sex: United States, 2002. [Accessed June 16, 2006]. Updated November 2005; Available at: www.cdc.gov/nchs/data/nvsr/nvsr53/nvsr53_17.pdf.
  4. ^ a b Jordan, Lori C. (februar 2007). „Hemorrhagic Stroke in Children”. Pediatric Neurology. 36 (2): 73—80. PMC 1847395 Slobodan pristup. PMID 17275656. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2006.09.017. 
  5. ^ Heideman RL, Packer RJ, Albright LA, Freeman CR, Rorke LB. Tumors of the central nervous system. In: Pizzo PA, Paplack DG, editors. Principles and Practice of Pediatric Oncology. 3. Philadelphia, PA: Lippincott; 1997. pp. 633–97. [Google Scholar]
  6. ^ „Stroke in Children - Pediatric Stroke Causes”. www.stroke.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-31. 
  7. ^ Biller J, Ruland S, Schneck MJ. Ischemic cerebrovascular disease. In Daroff RB, Jankovic J, Mazziotta JC, Pomeroy SL, eds. Bradley's Neurology in Clinical Practice. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 65.
  8. ^ Crocco TJ, Meurer WJ. Stroke. In: Walls RM, Hockberger RS, Gausche-Hill M, eds. Rosen's Emergency Medicine: Concepts and Clinical Practice. 9th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2018:chap 91.
  9. ^ January, C. T.; Wann, L. S.; Alpert, J. S.; Calkins, H.; Cigarroa, J. E.; Cleveland Jr, J. C.; Conti, J. B.; Ellinor, P. T.; Ezekowitz, M. D.; Field, M. E.; Murray, K. T.; Sacco, R. L.; Stevenson, W. G.; Tchou, P. J.; Tracy, C. M.; Yancy, C. W.; ACC/AHA Task Force Members (2014). „2014 AHA/ACC/HRS guideline for the management of patients with atrial fibrillation: Executive summary: A report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on practice guidelines and the Heart Rhythm Society”. Circulation. 130 (23): 2071—2104. PMID 24682348. doi:10.1161/CIR.0000000000000040. 
  10. ^ January, C. T.; Wann, L. S.; Calkins, H.; Chen, L. Y.; Cigarroa, J. E.; Cleveland Jr, J. C.; Ellinor, P. T.; Ezekowitz, M. D.; Field, M. E.; Furie, K. L.; Heidenreich, P. A.; Murray, K. T.; Shea, J. B.; Tracy, C. M.; Yancy, C. W. (2019). „2019 AHA/ACC/HRS Focused Update of the 2014 AHA/ACC/HRS Guideline for the Management of Patients with Atrial Fibrillation: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on Clinical Practice Guidelines and the Heart Rhythm Society”. Journal of the American College of Cardiology. 74 (1): 104—132. PMID 30703431. S2CID 263532211. doi:10.1016/j.jacc.2019.01.011. 
  11. ^ Meschia, J. F.; Bushnell, C.; Boden-Albala, B.; Braun, L. T.; Bravata, D. M.; Chaturvedi, S.; Creager, M. A.; Eckel, R. H.; Elkind, M. S.; Fornage, M.; Goldstein, L. B.; Greenberg, S. M.; Horvath, S. E.; Iadecola, C.; Jauch, E. C.; Moore, W. S.; Wilson, J. A.; American Heart Association Stroke Council; Council on Cardiovascular and Stroke Nursing; Council On Clinical, Cardiology; Council on Functional Genomics and Translational Biology; Council On, Hypertension (2014). „Guidelines for the primary prevention of stroke: A statement for healthcare professionals from the American Heart Association/American Stroke Association”. Stroke. 45 (12): 3754—4532. PMC 5020564 Slobodan pristup. PMID 25355838. doi:10.1161/STR.0000000000000046. 
  12. ^ Powers, W. J.; Derdeyn, C. P.; Biller, J.; Coffey, C. S.; Hoh, B. L.; Jauch, E. C.; Johnston, K. C.; Johnston, S. C.; Khalessi, A. A.; Kidwell, C. S.; Meschia, J. F.; Ovbiagele, B.; Yavagal, D. R.; American Heart Association Stroke Council (2015). „2015 American Heart Association/American Stroke Association Focused Update of the 2013 Guidelines for the Early Management of Patients with Acute Ischemic Stroke Regarding Endovascular Treatment: A Guideline for Healthcare Professionals from the American Heart Association/American Stroke Association”. Stroke. 46 (10): 3020—3035. PMID 26123479. doi:10.1161/STR.0000000000000074. 
  13. ^ Powers, W. J.; Rabinstein, A. A.; Ackerson, T.; Adeoye, O. M.; Bambakidis, N. C.; Becker, K.; Biller, J.; Brown, M.; Demaerschalk, B. M.; Hoh, B.; Jauch, E. C.; Kidwell, C. S.; Leslie-Mazwi, T. M.; Ovbiagele, B.; Scott, P. A.; Sheth, K. N.; Southerland, A. M.; Summers, D. V.; Tirschwell, D. L.; American Heart Association Stroke Council (2018). „2018 Guidelines for the Early Management of Patients with Acute Ischemic Stroke: A Guideline for Healthcare Professionals from the American Heart Association/American Stroke Association”. Stroke. 49 (3): e46—e110. PMID 29367334. S2CID 4972922. doi:10.1161/STR.0000000000000158. 
  14. ^ Riegel, B.; Moser, D. K.; Buck, H. G.; Dickson, V. V.; Dunbar, S. B.; Lee, C. S.; Lennie, T. A.; Lindenfeld, J.; Mitchell, J. E.; Treat-Jacobson, D. J.; Webber, D. E. (2017). „Self-Care for the Prevention and Management of Cardiovascular Disease and Stroke: A Scientific Statement for Healthcare Professionals from the American Heart Association”. Journal of the American Heart Association. 6 (9). PMC 5634314 Slobodan pristup. PMID 28860232. doi:10.1161/JAHA.117.006997. 
  15. ^ Whelton, P. K.; Carey, R. M.; Aronow, W. S.; Casey Jr, D. E.; Collins, K. J.; Dennison Himmelfarb, C.; Depalma, S. M.; Gidding, S.; Jamerson, K. A.; Jones, D. W.; MacLaughlin, E. J.; Muntner, P.; Ovbiagele, B.; Smith Jr, S. C.; Spencer, C. C.; Stafford RS; Taler, S. J.; Thomas, R. J.; Williams Ka, Sr; Williamson, J. D.; Wright Jr, J. T. (2018). „2017 ACC/AHA/AAPA/ABC/ACPM/AGS/APhA/ASH/ASPC/NMA/PCNA Guideline for the Prevention, Detection, Evaluation, and Management of High Blood Pressure in Adults: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on Clinical Practice Guidelines”. Journal of the American College of Cardiology. 71 (19): e127—e248. PMID 29146535. doi:10.1016/j.jacc.2017.11.006. 
  16. ^ Winstein, C. J.; Stein, J.; Arena, R.; Bates, B.; Cherney, L. R.; Cramer, S. C.; Deruyter, F.; Eng, J. J.; Fisher, B.; Harvey, R. L.; Lang, C. E.; Mackay-Lyons, M.; Ottenbacher, K. J.; Pugh, S.; Reeves, M. J.; Richards, L. G.; Stiers, W.; Zorowitz, R. D. (2016). „Guidelines for Adult Stroke Rehabilitation and Recovery: A Guideline for Healthcare Professionals from the American Heart Association/American Stroke Association”. Stroke. 47 (6): e98—e169. PMID 27145936. S2CID 4967333. doi:10.1161/STR.0000000000000098. 
  17. ^ Livingston, J. H.; Brown, J. K. (1986). „Intracerebral haemorrhage after the neonatal period”. Arch Dis Child. 61 (6): 538—44. PMC 1777854 Slobodan pristup. PMID 3729521. doi:10.1136/adc.61.6.538. 
  18. ^ Klinge, J.; Auberger, K.; Auerswald, G.; Brackmann, H. H.; Mauz-Körholz, C.; Kreuz, W. (1999). „Prevalence and outcome of intracranial haemorrhage in haemophiliacs--a survey of the paediatric group of the German Society of Thrombosis and Haemostasis (GTH)”. Eur J Pediatr. 158 (Suppl 3): S162—5. PMID 10650860. doi:10.1007/PL00014346. . [PubMed] [Google Scholar]
  19. ^ Meyer-Heim AD, Boltshauser E (2003). „Spontaneous intracranial haemorrhage in children: aetiology, presentation and outcome”. Brain Dev. 25 (6): 416—21. PMID 12907276. doi:10.1016/S0387-7604(03)00029-9. 
  20. ^ Jordan, L. C.; Hillis, A. E. (2007). „Hemorrhagic stroke in children”. Pediatr Neurol. 36 (2): 73—80. PMC 1847395 Slobodan pristup. PMID 17275656. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2006.09.017. .
  21. ^ Huang J, McGirt MJ, Gailloud P, Tamargo RJ (2005). „Intracranial aneurysms in the pediatric population: case series and literature review”. SurgNeurol. 63: 424—32. 
  22. ^ Diggs, L. W.; Brookoff, D. (1993). „Multiple cerebral aneurysms in patients with sickle cell disease”. South Med J. 86 (4): 377—9. doi:10.1097/00007611-199304000-00001. 
  23. ^ Sanai N, Quinones-Hinojosa A, Gupta NM, Perry V, Sun PP, Wilson CB; et al. (2006). „Pediatric intracranial aneurysms: durability of treatment following microsurgical and endovascular management”. Journal of Neurosurgery. 104 (2 Suppl): 82—9. 
  24. ^ Monagle P, Chan A, Massicotte P, Chalmers E, Michelson AD (2004). „Antithrombotic therapy in children: the Seventh ACCP Conference on Antithrombotic and Thrombolytic Therapy”. Chest. 126 (3 Suppl): 645S—87S. doi:10.1378/chest.126.3_suppl.645S. 
  25. ^ Klinge, J.; Auberger, K.; Auerswald, G.; Brackmann, H. H.; Mauz-Körholz, C.; Kreuz, W. (1999). „Prevalence and outcome of intracranial haemorrhage in haemophiliacs--a survey of the paediatric group of the German Society of Thrombosis and Haemostasis (GTH)”. Eur J Pediatr. 158 (Suppl 3): S162—5. PMID 10650860. doi:10.1007/PL00014346. . [PubMed] [Google Scholar]
  26. ^ Martinowitz U, Heim M, Tadmor R, Eldor A, Rider I, Findler G; et al. (1986). „Intracranial hemorrhage in patients with hemophilia”. Neurosurgery. 18 (5): 538—41. PMID 3086767. doi:10.1227/00006123-198605000-00004. 
  27. ^ a b Atweh, G. F.; DeSimone, J; Saunthararajah, Y.; Fathallah, H; Weinberg, R. S.; Nagel, R. L.; et al. (2003). „Hemoglobinopathies”. Hematology Am Soc Hematol Educ Program: 14—39. PMID 14633775. doi:10.1182/asheducation-2003.1.14. 
  28. ^ Royal, J. E.; Seeler, R. A. (1978). „Hypertension, convulsions, and cerebral haemorrhage in sickle-cell anaemia patients after blood-transfusions”. Lancet. 2 (8101): 1207. PMID 82175. doi:10.1016/S0140-6736(78)92193-1. 
  29. ^ Duhem R, Vinchon M, Leblond P, Soto-Ares G, Dhellemmes P (2005). „Cavernous malformations after cerebral irradiation during childhood: report of nine cases”. Childs Nerv Syst. 21 (10): 922—5. PMID 15662523. doi:10.1007/s00381-004-1120-2. 
  30. ^ Al-Jarallah A, Al-Rifai MT, Riela AR, Roach ES (2000). „Nontraumatic brain hemorrhage in children: etiology and presentation”. Journal of Child Neurology. 15 (5): 284—9. PMID 10830193. doi:10.1177/088307380001500503. 
  31. ^ a b Burger, I. M.; Murphy, K. J.; Jordan, L. C.; Tamargo, R. J.; Gailloud, P. (2006). „Safety of cerebral digital subtraction angiography (DSA) in children. Complication rate analysis in 241 consecutive diagnostic angiograms”. Stroke. 37: 2535—9. PMID 16946163. doi:10.1161/01.STR.0000239697.56147.77. 
  32. ^ Tsze DS, Valente JH. Pediatric stroke: a review. Emerg Med Int 2011; art. ID 734506
  33. ^ Choi, J. H.; Mast, H; Sciacca, R. R.; Hartmann, A; Khaw, A. V.; Mohr, J. P.; et al. (2006). „Clinical outcome after first and recurrent hemorrhage in patients with untreated brain arteriovenous malformation”. Stroke. 37 (5): 1243—47. PMID 16614321. doi:10.1161/01.STR.0000217970.18319.7d. 
  34. ^ Hanley, D. F.; Hacke, W. (2004). „Critical care and emergency medicine neurology”. Stroke. 35 (2): 365—6. PMID 14757881. doi:10.1161/01.STR.0000115527.93618.D3. 
  35. ^ Freundlich, C. L.; Cervantes-Arslanian, A. M.; Dorfman, D. H. (2012). „Pediatric stroke”. Emerg Med Clin N Am. 30 (3): 805—28. doi:10.1016/j.emc.2012.05.005. .
  36. ^ Pediatric Stroke Working Group. Stroke in childhood: clinical guidelines for diagnosis, management and rehabilitation. 2004. [Accessed July 1, 2006.]. Available at: http://www.rcplondon.ac.uk/pubs/books/childstroke/childstroke_guidelines.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. novembar 2010).
  37. ^ Giroud M, Lemesle M, Madinier G, Manceau E, Osseby GV, Dumas R (1997). „Stroke in children under 16 years of age. Clinical and etiological difference with adults”. Acta NeurolScand. 96 (6): 401—6. PMID 9449480. doi:10.1111/j.1600-0404.1997.tb00306.x. 
  38. ^ Weber AL (2001). „History of head and neck radiology: past, present, and future”. Radiology. 218: 15—24. PMID 11152774. doi:10.1148/radiology.218.1.r01ja2715. 
  39. ^ Liu AC, Segaren N, Cox TS, Hayward RD, Chong WK, Ganesan V, et al. Is there a role for magnetic resonance imaging in the evaluation of non-traumatic intraparenchymal haemorrhage in children? Pediatr Radiol. 2006 in press. [PubMed] [Google Scholar]
  40. ^ Jordan, L. C.; Hillis, A. E. (2011). „Challenges in the diagnosis and treatment of pediatric stroke”. Nature Reviews Neurology. 7 (4): 199—208. PMC 3383861 Slobodan pristup. PMID 21386815. doi:10.1038/nrneurol.2011.23. .208.
  41. ^ Jordan, L. C.; Hillis, A. E. (2011). „Challenges in the diagnosis and treatment of pediatric stroke”. Nature Reviews Neurology. 7 (4): 199—208. PMC 3383861 Slobodan pristup. PMID 21386815. doi:10.1038/nrneurol.2011.23. .208.
  42. ^ Roach, E. S.; Golomb, M. R.; Adams, R.; et al. (2008). „Management of stroke in infants and children: a scientific statement from a Special Writing Group of the American Heart Association Stroke Council and the Council on Cardiovascular Disease in Young”. Stroke. 39: 2644—91. PMID 18635845. doi:10.1161/STROKEAHA.108.189696. .
  43. ^ Clatterbuck, R. E.; Hsu, F. P.; Spetzler, R. F. (2005). „Supratentorial arteriovenous malformations”. Neurosurgery. 57 (1 Suppl): 164—7. PMID 15987584. doi:10.1227/01.neu.0000164454.70131.3a. 
  44. ^ Broderick, J. P.; Adams, H. P.; Jr, Barsan W, Feinberg W, Feldmann E, Grotta J; et al. (1999). „Guidelines for the management of spontaneous intracerebral hemorrhage: A statement for healthcare professionals from a special writing group of the Stroke Council, American Heart Association”. Stroke. 30 (4): 905—15. PMID 10187901. doi:10.1161/01.STR.30.4.905. 
  45. ^ Janjua, N.; Mayer, S. A. (2003). „Cerebral vasospasm after subarachnoid hemorrhage”. Current Opinion in Critical Care. 9 (2): 113—119. PMID 12657973. S2CID 495267. doi:10.1097/00075198-200304000-00006. 
  46. ^ Mayer, S. A.; Rincon, F. (2005). „Treatment of intracerebral haemorrhage”. Lancet Neurol. 4 (10): 662—72. PMID 16168935. doi:10.1016/S1474-4422(05)70195-2. 
  47. ^ O'Donnell MJ, Chin SL, Rangarajan S; et al. (avgust 2016). „Global and regional effects of potentially modifiable risk factors associated with acute stroke in 32 countries (INTERSTROKE): a case-control study”. Lancet. 388 (10046): 761—75. PMID 27431356. doi:10.1016/S0140-6736(16)30506-2. .
  48. ^ Hughes S. INTERSTROKE Highlights Urgent Need for Stroke Prevention. Medscape Medical News. 2016 Jul 26. [Full Text].
  49. ^ Feigin, V. L.; Roth, G. A.; Naghavi, M.; Parmar, P.; Krishnamurthi, R.; Chugh, S.; Mensah, G. A.; Norrving, B.; Shiue, I.; Ng, M.; Estep, K.; Cercy, K.; Murray CJL; Forouzanfar, M. H.; Global Burden Of Diseases, Injuries Risk Factors Study 2013 Stroke Experts Writing Group (avgust 2016). „Global burden of stroke and risk factors in 188 countries, during 1990-2013: A systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013”. Lancet Neurol. 15 (9): 913—24. PMID 27291521. doi:10.1016/S1474-4422(16)30073-4. 
  50. ^ Hughes S. 90% of Stroke Burden Can Be Avoided. Medscape Medical News. 2016 Jun 13. [Full Text].
  51. ^ [Guideline] Goldstein LB, Bushnell CD, Adams RJ, et al. Guidelines for the Primary Prevention of Stroke. A Guideline for Healthcare Professionals From the American Heart Association/American Stroke Association. Stroke. 2010 Dec.
  52. ^ Chobanian, Aram V. (2003). „The Seventh Report of the Joint National Committee on Prevention, Detection, Evaluation, and Treatment of High Blood Pressure<SUBTITLE>The JNC 7 Report</SUBTITLE>”. JAMA. 289 (19): 2560—72. PMID 12748199. doi:10.1001/jama.289.19.2560. 
  53. ^ Lewington, S.; Clarke, R.; Qizilbash, N.; Peto, R.; Collins, R.; Prospective Studies Collaboration (2002). „Age-specific relevance of usual blood pressure to vascular mortality: a meta-analysis of individual data for one million adults in 61 prospective studies.”. Lancet. 360 (9349): 1903—13. PMID 12493255. doi:10.1016/S0140-6736(02)11911-8. 
  54. ^ Psaty, B. M.; Lumley, T; Furberg, C. D.; Schellenbaum, G; Pahor, M; Alderman, M. H.; et al. (2003). „Health outcomes associated with various antihypertensive therapies used as first-line agents: a network meta-analysis”. JAMA. 289 (19): 2534—44. PMID 12759325. doi:10.1001/jama.289.19.2534. 
  55. ^ Kurth T, Kase CS, Berger K, Gaziano JM, Cook NR, Buring JE (2003). „Smoking and risk of hemorrhagic stroke in women”. Stroke. 34 (12): 2792—5. doi:10.1161/01.STR.0000100165.36466.95. 
  56. ^ Kurth T, Kase CS, Berger K, Schaeffner ES, Buring JE, Gaziano JM (2003). „Smoking and the risk of hemorrhagic stroke in men”. Stroke. 34 (5): 1151—5. doi:10.1161/01.STR.0000065200.93070.32. 
  57. ^ Reducing the Health Consequences of Smoking: 25 Years of Progress. A Report of the Surgeon General. Rockville, Md: US Dept of Health and Human Services, Public Health Service, Centers for Disease Control, National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion, Office on Smoking and Health. 1989.
  58. ^ „Stroke in Children - Recovery and Pediatric Stroke”. www.stroke.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-31. 
  59. ^ Blom, Ingrid; De Schryver, Els L L M.; Kappelle, L Jaap; Rinkel, Gabriël J E.; Phd, Aag Jennekens-Schinkel; Peters, A C Boudewyn (2003). „Prognosis of haemorrhagic stroke in childhood: A long-term follow-up study”. Dev MedChild Neurol. 45 (4): 233—39. doi:10.1111/j.1469-8749.2003.tb00337.x. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Хеморагијски_мождани_удар_код_деце&oldid=28910214”