Hirotonija
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/78/Cheirotonia_Presbyter_2.jpeg/205px-Cheirotonia_Presbyter_2.jpeg)
Hirotonija ili hirotonisanje je u pravoslavnim i katoličkim crkvama posvećenost osobe, obdarivši je blagodaću ispunjenim darovima Duha Svetoga, dajući moć (pravo) za vršenje Svetih tajni i obreda.[1]
Obredi i teologija hirotonije u svim istorijskim crkvama se neznatno razlikuju, dok se u protestantskim crkvama ovaj koncept apostolskog prejemstva i hirotonije smatra nebiblijskim i ima značajnu razliku od pravoslavne i katoličke.
U svim istorijskim crkvama samo episkop ima pravo da hirotoniše. Episkop, okružen sveštenicima, u prisustvu zajednice, polaže ruke (rukopoloženje ili rukopolaganje) na kandidata i daje mu ovlašćenje da vrši svešteničku službu. U pravoslavnoj crkvi, obično se koristi reč hirotonija kada neko postaje episkop a reč rukopoloženje kada neko postaje sveštenik.