Hijene
Hijene rani | |
---|---|
![]() | |
predstavnici porodice Hyaenidae | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Podred: | Feliformia |
Infrared: | Aeluroidea |
Parvred: | Viverroidea |
Natporodica: | Herpestoidea |
Porodica: | Hyaenidae Grey, 1821 |
Tipski rod | |
Hyaena Brisson, 1762
| |
Rodovi | |
| |
![]() | |
današnja rasprostranjenost porodice | |
Sinonimi | |
lista sinonima:
|
Hijene (Hyaenidae) predstavljaju porodicu kopnenih grabljivica iz reda zvijeri. Porodica se sastoji od četiri vrste − smeđe hijene, prugaste, pjegave i zemnog vuka. Žive u zapadnoj Aziji, na Indijskom potkontinentu, Arapskom poluostrvu i u velikom dijelu Afrike.
Anatomija
[uredi | uredi izvor]Uprkos površnoj sličnosti sa psima, hijene su zapravo najsrodnije mačkolikoj porodici mungosa Herpestidae, premda se s tim ne slažu svi naučnici[traži se izvor].
Spoljašnje odlike
[uredi | uredi izvor]Obilježje svih hijena je da su im prednje noge duže od stražnjih, te im hod nalikuje na medvjeđi, i da ne mogu uvući kandže.
Male hijene, poput zemnog vuka, su dugačke od 55 do 80 cm i teške od 9 do 14 kg, dok velike pjegave hijene mogu biti dugačke i do 165 cm i teške i do 86 kg. Dužina repa varira od 18 do 44 cm.
Zemni vuk, prugasta hijena i smeđa hijena imaju raskošno, prugasto krzno i grive koje nakostriješe kad su uplašene. Krzno pjegave hijene je nešto kraće i istačkano. Za razliku od ostalih vrsta iz porodice, grivne dlake pjegave hijene su usmjerene ka naprijed. One imaju i vrlo jak ugriz u odnosu na svoju veličinu, ali uprkos uvriježenom mišljenju da imaju najjači ugriz u prirodi, postoje mnoge životinje čiji je ugriz jači (poput tasmanijskog đavola)[1][2].
Zubi
[uredi | uredi izvor]Pjegave hijene i, u manjoj mjeri, smeđe hijene, imaju snažne zube za kidanje mesa i snažne premolarne zube za lomljenje kostiju. Zemni vuk ima vrlo smanjene kutnjake, koji poneke odrasle jedinke ni nemaju, ali imaju istu dentalnu strukturu kao i preostale tri vrste[3]. Dentalna formula za sve hijene je sledeća:
3.1.4.1 |
3.1.3.1 |
Inteligencija
[uredi | uredi izvor]Hijene su vrlo inteligentne životinje, i neki naučnici smatraju da su na istom nivou inteligencije kao neke vrste majmuna[4]. Jedan od pokazatelja inteligencije hijena je da plijen skupljaju na jedno mjesto da bi ga zaštitile od strvinara. Njihove metode lova su takođe dobar pokazatelj inteligencije[5].
Polni sistem
[uredi | uredi izvor]Mužjaci, za razliku od drugih predatora, nemaju penisnu kost (Baculum). Ženke hijena imaju snažno izražene spoljašnje dijelove polnih organa − njihov klitoris može biti dugačak i do 15-20 cm, te se često naziva pseudopenisom. Osim toga, okružen je kesicama koje podsjećaju na testise mužjaka, pa se polovi čak i kod posmatranja izbliza jedva mogu razlikovati. Pored toga, imaju jednu do tri bradavice. Ova anatomska posebnost ranije je dovodila do pretpostavke da su hijene hermafroditi, što nije tačno. Isturene genitalije ženki služe za oplodnju, uriniranje i donošenje mladih. Da bi muški polni organ mogao ući i da bi mogle okotiti mlade, one se rastegnu. Njihova anatomska građa je takva da im dopušta apsolutnu kontrolu nad izborom seksualnog partnera.
Mužjaci i ženke hijena se izgledom uglavnom malo razlikuju, sem što su mužjaci nešto veći od ženki. Izuzetak su pjegave hijene, čije ženke su krupnije od mužjaka i dominantne u ponašanju.
Način života
[uredi | uredi izvor]

Hijene žive na otvorenom prostoru poput žbunastih ili travnatih površi, uključujući i manje guste šume. Uglavnom su aktivne noću i žive u pećinama, napuštenim zgradama, grmlju itd.
Ishrana
[uredi | uredi izvor]Premda se za hijene generalno misli da su strvinari, to nije tačno za sve hijene. Dok su prugasta i smeđa hijena zaista prije svega strvinari, pjegava hijena aktivno lovi plijen, a zemni vuk vrstom ishrane potpuno odstupa i od jednih i od drugih i hrani se termitima.
Negativne konotacije u vezi sa hijenama su djelimično nastale zbog iskopavanja i jedenja leševa, što je za njih sasvim prirodno zbog jakog organa za varenje koji može da svari široku lepezu različitih tkiva, uključujući i kosti. Tome pomažu i jaki premolarni zubi za mrvljenje kostiju, kao i snažni i oštri zubi za kidanje i sječenje mesa.
Sve vrste hijena odlažu fekalije daleko od glavnog prebivališta.
Obilježavanje teritorije
[uredi | uredi izvor]Sve vrste hijena luče uljastu, žutu supstancu iz analnih žlijezda da bi označile teritoriju. Kada to čine, analna kesica se izvrće napolje. Hijene to čine i kada žele pokazati potčinjenost drugim, dominantnijim, jedinkama hijena. Kada se sretnu dvije neupoznate jedinke, jedna drugoj njuše genitalije, analnu oblast i analne kesice. U tu svrhu obje dižu zadnju nogu da bi dopustile drugoj prilaz. Označavanje teritorije vrše i grebući zemljište šapama, čime ispuštaju miris iz žlijezda na donjim dijelovima stopala.
Uticaj na kulturu
[uredi | uredi izvor]Zbog iskopavanja i jedenja leševa, kao i zbog njihovog prodornog „smijeha“, koji je njihov vid komunikacije, hijene su u toku istorije mahom imale negativnu reputaciju. Hijene su u Africi povezivane i sa božanstvima, kao đavolji i vještičji pomoćnici. Po tom vjerovanju, vještice i čarobnice jašu na hijenama ili se čak pretvaraju u njih.
Rani prirodnjaci su hijene smatrali hermafroditima ili čak vrstom koja često praktikuje homoseksualnost, zbog karakterističnog klitorisa ženki. U starijim pisanim djelima, poput Ovidijeve „Metamorfoze“ i „Fiziologije“, hijena se spominje kao vrsta koja često mijenja pol iz muška u žensko i obratno. Kliment iz Aleksandrije, u svom djelu „Pedagogus“, primjećuje da su hijene, kao i zečevi, „vrlo opsjednute polnim odnosom“. U Evropi se hijena uglavnom spominjala u kontekstu seksualne dekadencije, prostitucije i drugih vidova devijantnog seksualnog ponašanja.
Evolucija
[uredi | uredi izvor]Nisu pronađeni fosilni ostaci hijena prije ranog miocena, prije oko 20 miliona godina, što ih čini jednom od najnovijih vrsta zvijeri. Vjeruje se da je porodica hijena nastala u Africi i raširila se kroz Evropu i Aziju. Dostigle su vrhunac tokom pleistocena, kada je postojalo 4 roda i 9 vrsta hijena[6].
Najstariji primjerak hijene je Protictitherium gaillardi koji je, poput mačke, mogao uvući kandže. Bila je slična vrstama iz porodice cibetki (Viverridae) i živjela uglavnom na drveću. Hranila se manjim pticama i sisarima kao i insektima. Ova vrsta je izumrla prije 5,3 do 4,2 miliona godina.
Druge vrste hijena su se raširile po Evropi i više su živjele na tlu. Od njih najstarija poznata hijena Plioviverrops orbignyi se, za razliku od Protictitheriuma gaillardia, hranila isključivo insektima i nije mogla uvući kandže. Ova vrsta je postojala u periodu od prije 17 miliona do prije 5,3 miliona godina, najvećim dijelom u miocenu.
Malo nakon nastanka prvih Plioviverropsa, nastale su i druge, veće, vrste hijena, koje su imale i drugačiju strukturu zuba i živjele više na otvorenim prostorima, pošto se smanjio broj šuma a povećao broj travnatih površi. Prije oko 10 miliona godina, neke hijene su se specijalizovale za brzo trčanje koje im je postalo bitnije za hvatanje plijena nego jaki zubi za mrvljenje kostiju i jedenje strvina. Prije oko 6 do 7 miliona godina, nastale su nešto sporije vrste, ipak najviše specijalizovane za jedenje i varenje teških tvari, poput kostiju isl.
Izumrli rodovi hijena uključuju, pored navedenih, i Chasmaporthetes, Adcrocuta (veliki strvinari), Pachycrocuta, Lycyaena, Chasmoporthetes, koji je dospio i do sjeverne Amerike).
Većina vrsta hijena su izumrle pred kraj miocena, vjerovatno kao posljedica dominantnijih pasa.
Sistematika
[uredi | uredi izvor]Danas se porodica hijena dijeli na dvije potporodice (Hyaeninae i Protelinae), jednom sa tri, a drugom sa po jednom vrstom.
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Klasifikacija porodice Hyaenidae:
[† - oznaka za izumrli takson]
- Porodica: Hyaenidae (hijene)
- Rod: †Tongxinictis
- †Tongxinictis primordialis
- Potporodica: Hyaeninae (prave hijene)
- Rod: Crocuta
- Crocuta crocuta (pjegava hijena)
- †Crocuta dietrichi
- †Crocuta eturono
- Rod: Hyaena
- Podrod: Hyaena
- Hyaena hyaena (prugasta hijena)
- †Hyaena abronia
- †Hyaena namaquensis
- Podrod: Parahyena
- Hyaena brunnea (smeđa hijena)
- †Hyaena howelli
- Podrod: Hyaena
- Rod: †Adcrocuta
- †Adcrocuta eximia
- Rod: †Allohyaena
- †Allohyaena kadici
- Rod: †Belbus
- †Belbus beaumonti
- †Belbus djurabensis
- Rod: †Chasmaporthetes
- †Chasmaporthetes australis
- †Chasmaporthetes bonisi
- †Chasmaporthetes borissiaki
- †Chasmaporthetes gangsriensis
- †Chasmaporthetes exitelus
- †Chasmaporthetes lunensis
- †Chasmaporthetes melei
- †Chasmaporthetes nitidula
- †Chasmaporthetes ossifragus
- Rod: †Hyaenictis
- †Hyaenictis almerai
- †Hyaenictis graeca
- †Hyaenictis hendeyi
- †Hyaenictis wehaietu
- Rod: †Leecyaena
- †Leecyaena bosei
- †Leecyaena lycyaenoides
- Rod: †Lycyaenops
- †Lycyaenops rhomboideae
- †Lycyaenops silberbergi
- Rod: †Metahyaena
- †Metahyaena confector
- Rod: †Pachycrocuta
- †Pachycrocuta brevirostris
- †Pachycrocuta pyrenaica
- †Pachycrocuta robusta
- †Pachycrocuta sinensis
- Rod: †Palinhyaena
- †Palinhyaena reperta
- Rod: †Pliocrocuta
- †Pliocrocuta perrieri
- Rod: †Werdelinus
- †Werdelinus africanus
- Rod: Crocuta
- Potporodica: Protelinae
- Rod: Proteles
- Proteles cristatus (hijenski vuk)
- †Proteles amplidentus
- Rod: Proteles
- Potporodica: †Ictitheriinae <---[polifiletska potporodica]
- Rod: †Hyaenictitherium
- †Hyaenictitherium hyaenoides
- †Hyaenictitherium minimum
- †Hyaenictitherium namaquensis
- †Hyaenictitherium parvum
- †Hyaenictitherium pilgrimi
- †Hyaenotherium wongii
- Rod: †Ictitherium
- †Ictitherium ebu
- †Ictitherium ibericum
- †Ictitherium intuberculatum
- †Ictitherium kurteni
- †Ictitherium pannonicum
- †Ictitherium tauricum
- †Ictitherium viverrinum
- Rod: †Lycyaena
- †Lycyaena chaeretis
- †Lycyaena crusafonti
- †Lycyaena dubia
- †Lycyaena macrostoma
- Rod: †Miohyaenotherium
- †Miohyaenotherium bessarabicum
- Rod: †Plioviverrops
- †Plioviverrops faventinus
- †Plioviverrops gaudryi
- †Plioviverrops gervaisi
- †Plioviverrops guerini
- †Plioviverrops orbignyi
- Rod: †Protictitherium
- †Protictitherium aegaeum
- †Protictitherium cingulatum
- †Protictitherium crassum
- †Protictitherium csakvarense
- †Protictitherium gaillardi
- †Protictitherium intermedium
- †Protictitherium llopisi
- †Protictitherium punicum
- †Protictitherium sumegense
- †Protictitherium thessalonikensis
- Rod: †Thalassictis
- †Thalassictis certa
- †Thalassictis chinjiensis
- †Thalassictis montadai
- †Thalassictis proava
- †Thalassictis robusta
- †Thalassictis sarmatica
- †Thalassictis spelaea
- Rod: †Tungurictis
- †Tungurictis spocki
- Rod: †Hyaenictitherium
- Rod: †Tongxinictis
Filogenija
[uredi | uredi izvor]Dolje prikazan kladogrami predstavlja filogenetske veze porodice hijene.[7][8][9][10][11][12]
Herpestoidea |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Hyaeninae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vremenska rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Abc.net - „torbar ima najjači ugriz“” (na jeziku: engleski).
- ^ Vro, S., Mek Henri, C., i Tomason Dž. (2005). Poređenje snage ugriza u velikih sisara i pretpostavljenog ponašanja fosilnih taksona. str. 619—625.
- ^ Ričardson, Filip K. R. i Birder, Sajmon (1984). Enciklopedija sisara. Njujork. ISBN 978-0-87196-871-5.
- ^ Tvrdnja biologa Džefrija Samuela Korvina, u epizodi televizijske serije „Iskustvo Džefa Korvina“, usredsređujući se prvenstveno na pjegave hijene
- ^ Lind, Hans: „Knjiga o psihologiji životinja“
- ^ LionCrusher.com Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (1. jul 2007) - „Hyaenidae“ (jezik: engleski)
- ^ Werdelin, L.; Solounias, 1991 (1991). „The Hyaenidae: taxonomy, systematics and evolution.” (PDF). Fossils and Strata. 30: 1—104.
- ^ Koepfli, K.-P.; Jenks, S. M.; Eizirik, E.; Zahirpour, T.; Van Valkenburgh, B.; Wayne, R. K. (2006). „Molecular systematics of the Hyaenidae: Relationships of a relictual lineage resolved by a molecular supermatrix”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 38 (3): 603—620. doi:10.1016/j.ympev.2005.10.017.
- ^ Barycka, E. (2007). „Evolution and systematics of the feliform Carnivora”. Mammalian Biology. 72 (5): 257—282. doi:10.1016/j.mambio.2006.10.011.
- ^ Turner, Alan; Antón, Mauricio; Werdelin, Lars (2008). „Taxonomy and evolutionary patterns in the fossil Hyaenidae of Europe”. Geobios. 41: 677—687. doi:10.1016/j.geobios.2008.01.001.
- ^ Wilson, D.E.; Mittermeier, R.A., ur. (2009). Handbook of the Mammals of the World, Volume 1: Carnivora. Barcelona: Lynx Ediciones. str. 50—658. ISBN 978-84-96553-49-1.
- ^ Carlos Coca-Ortega; Juan Antonio Pérez-Claros (2019). „Characterizing ecomorphological patterns in hyenids: a multivariate approach using postcanine dentition”. doi:10.7717/peerj.6238.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vro, S., Mek Henri, C., i Tomason Dž. (2005). Poređenje snage ugriza u velikih sisara i pretpostavljenog ponašanja fosilnih taksona. str. 619—625.
- Ričardson, Filip K. R. i Birder, Sajmon (1984). Enciklopedija sisara. Njujork. ISBN 978-0-87196-871-5.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Hyaenidae.org, specijalistička grupa za hijene Udruženja za očuvanje prirode IUCN (jezik: engleski)
- Svetosavlje.org, Vladika Nikolaj: „Iznad greha i smrti“, paragrafi 20-31, ilustracija korišćenja atributa „hijena“ u negativnom smislu (jezik: srpski)
- Awf.org, Hijena: pregled divljih životinja u okviru Fondacije za afričke divlje životinje (jezik: engleski)
- WeareSites.com Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (9. maj 2008), Stranica Robina M. Vera o hijenama (jezik: engleski)
- BlindFTP.exis.net, Izvod o hijenama iz knjige Ričarda D. Estesa, „Vodič kroz Safari“. ISBN 978-1-890132-44-6. (jezik: engleski)
- Current-biology.com, brzi vodič — pjegave hijene (u vezi sa inteligencijom i socijalnim ponašanjem) (jezik: engleski)