Holandska laka krstarica De Rojter
Holandska laka krstarica De Rojter | |
---|---|
![]() Laka krstarica De Rojter | |
Opšti podaci | |
Karijera | ![]() |
Kobilica postavljena | 6. septembar 1933. |
Porinut | 11. mart 1935. |
Završetak gradnje | 3. oktobar 1936. |
Sudbina | Potopljena 28. februara 1942. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 6.545 tona standardni deplasman 7.669 tona puni deplasman |
Dužina | 170.92 metara |
Širina | 15.70 metara |
Gaz | 5.11 metara |
Pogon | 6 kotla Jarov, snage 66.000 KS |
Brzina | 32 čvora |
Posada | 473 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 7 × 150 mm, 10 × 40 mm Mitrljezi: 8 × 12,7 mm Avioni: 2 |
Hr. Ms. De Rojter (holandski: Hr. Ms. De Ruyter) je bila holandska laka krstarica, jedina u svojoj klasi. Porinuta je u luci Šidam 1935. godine. Koristila ju je holandska kraljevska ratna mornarica tokom Drugog svetskog rata i izgubila u bici u Javanskom moru.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Nakon izgradnje kolonijalnih krstarica klase Java (naoružanih sa po deset topova kalibra 150 mm) sredinom dvadesetih godina, holandska ratna mornarica je od oktobra 1936. za potrebe odbrane tadašnje Holandske Istočne Indije (sadašnja Indonezija) u floti imala i laku krstaricu Hr. Ms. De Rojter naoružanu sa sedam topova kalibra 150 mm, deset protiv-avionskih topova kalibra 40 mm, osam mitraljeza kalibra 12,7 mm i sa dva hidroaviona Fokker C.XI-W.
Najveći deplasman broda je bio 7669 tona, dužina 170,92 m, širina 15,7 m, a gaz 5,11 m, dok je na krstarici služilo 35 oficira i 438 podoficira i mornara. Pogonsku skupinu činilo je šest vodocevnih kotlova tipa Jarov i dve turbinske skupine tipa Parsons, svaka snage 33.000 KS, a brod postizao najveću brzinu 32 čvora.
Sve vreme službe krstarica De Rojter služila je u Holandskoj Istočnoj Indiji, a potonula je tokom bitke u Javanskom moru 28. februara 1942, pogođena torpedom japanske teške krstarice Haguro.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 34-35
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov deo je preuzet sa veb sajta hrvatskog časopisa Hrvatski vojnik. Vidi dozvolu.