Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine
 |
Hrvatska demokratska zajednica BiH Hrvatska demokratska zajednica BiH | |
|---|---|
 | |
| Predsednik | Dragan Čović |
| Osnivač | Davorin Perinović |
| Osnovana | 18. avgust 1990. |
| Sedište | Mostar Bosna i Hercegovina |
| Broj članova (2014) | 35.000 |
| Ideologija | konzervativizam, hrvatski nacionalizam, hrišćanska demokratija, federalizam |
| Politička pozicija | desni centar |
| Evropsko članstvo | Evropska narodna partija |
| Međunarodno članstvo | Međunarodna demokratska unija |
| Boje | modra |
| Predstavnički dom Parlamenta FBiH | 15 / 98
|
| Predstavnički dom PS BiH | 4 / 42
|
| Zastava stranke | |
 | |
| Veb-sajt | |
| hdzbih | |
Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) je hrvatsko-nacionalistička politička stranka u Bosni i Hercegovini. Osnovana je 1990. godine kao podružnica Hrvatske demokratske zajednice koja je došla na vlast u SR Hrvatskoj nakon prvih demokratskih izbora.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Osnivanje i izbori 1990.[uredi | uredi izvor]
Prvi inicijativni odbor (budućeg) HDZ-a za područje BiH sastao se 26. februara 1990. u Grudama u zapadnoj Hercegovini a potom formiraju se opštinske organizacije u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Posušju i Duvnu pod "kapom" Koordinacijskog odbora HDZ BiH za zapadnu Hercegovinu.
18. avgusta 1990. u Sarajevu je održan Prvi opšti sabor HDZ BiH gdje su usvojeni Programska deklaracija i Statut stranke. Za prvog predsjednika stranke izabran je Davorin Perinović (koji međutim biva smenjen sa funkcije 7. septembra a na njegovo mjesto stiže Stjepan Kljuić).
HDZ odmah potom kreće u kampanju za prve višestranačke izbore u SR BiH koji su održani 18. oktobra. HDZ dobija većinu glasova Hrvata i od sedam članova Predsjedništva osvaja dva mesta (rezervisana za hrvatski narod) za Stjepana Kljuića i Franju Borasa.
HDZ kao predstavnik Hrvata ulazi u novu vladajuću koaliciju (sa Strankom demokratske akcije (koja je predstavljala Muslimane) i Srpskom demokratskom strankom) koja je zbacila sa vlasti bivše komuniste iz SK BiH-SDP-a i SRSJ-a.
Po koalicionom dovoru za predsjednika Predsjedništva SR BiH je izabran Musliman Alija Izetbegović, za predsjednika Skupštine SR BiH Srbin Momčilo Krajišnik a Hrvat Jure Pelivan (iz HDZ-a) postaje predsjednik vlade.
Uloga tokom građanskog rata i Herceg-Bosna[uredi | uredi izvor]
Početkom 1991. sve veći separatizam slovenačkog i hrvatskog rukovodstva u Jugoslaviji dovodi do eskalacije srpsko-hrvatskog sukoba u Hrvatskoj (Hrvatski Sabor je 1990. već bio nelegalno oduzeo konstitutivnost Srbima u Hrvatskoj i krenuo u histeričnu anti-srpsku kampanju), odnosno između paravojnih jedinica tzv. Zbora narodne garde (ZNG kojima je komandovao MUP Hrvatske) i legalne JNA.
Bosanskohercegovački Hrvati (poduprijeti od strane Zagreba) prvi počinju antijugoslovensko djelovanje u BiH i dolazi do prvih sukoba JNA već u maju 1991. a potom 30. septembra dolazi do napada JNA na selo Ravno nakon provokacija od strane hrvatskih paravojnih bandi.
Muslimansko rukovodstvo je zastupalo jako centralističku politiku (koncept "građanske" a ne etničke države) međutim još uvijek nije bilo spremno na ideju nezavisnosti BiH. U međuvremenu Kljuić biva marginalizovan (a potom smenjen sa funkcije predsjednika HDZ-a) zbog svoje bliskosti politici Izetbegovićeve SDA.
HDZ BiH radikalizuje svoj položaj (prateći nacionalističku politiku Tuđmanovog režima) i 18. novembra proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZHB) kao političku cjelinu unutar BiH. Za predsjednika je izabran Mate Boban (koji je za razliku od Kljuića bio federalista).
U oktobru 1991. predstavnici srpskog naroda (mahom iz SDS-a) su napustili sve institucije BiH-a protiveći se centralizmu Sarajeva i sve narastajućem antijugoslovenskom separatizmu. Muslimani i Hrvati potom kreću u pripreme za nezavisnost i 1. marta 1992. se održava referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine (koji nije mogao biti legalan zbog bojkota konstitutivnog srpskog naroda) koji je rezultovao odvajanjem od SFRJ.
8. aprila glavnom zaslugom HDZ-a BiH osnovano je Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) kao zvanična oružana formacija HZHB.
Krajem 1992. raspada se muslimansko-hrvatski savez i otpočinje sukob a zatim otvoreni rat između jedinica tzv. ARBiH i HVO (uz političku podršku Tuđmanog režima i vojnu podršku Hrvatske Vojske). 24. avgusta 1993. HZHB se pretvara u nezavisan subjekat i prekida sve odnose sa institucijama BiH-a proglašavanjem Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB).
Hrvatsko-muslimanski sukob okončan je 18. marta 1994. potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma između Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Sporazum je ukinuo HRHB i stvorio Bošnjačko-hrvatsku Federaciju (kasnije Federacija BiH) unutar države Bosne i Hercegovine.
Za novog predsjednika HDZ-a BiH izabran je Dario Kordić (kasnije osuđen za ratne zločine u Lašvanskoj dolini). Nakon Kordićevog odlaska u Hag 12. januara 1996. predsjednik stranke postaje Božo Rajić a 9. marta formalno su ugašene sve institucije HRHB i uspostavljena je nova Federacija.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Na prvim posleratnim izborima 1996. HDZ BiH dobija ponovno podršku većine Hrvata kao i apsolutnu vlast u četiri hrvatska kantona i ulazi u federalnu i državnu vlast dok kadar HDZ-a Krešimir Zubak postaje hrvatski član Predsjedništva BiH-a.
U maju 1998. Ante Jelavić (uz podršku veterana HVO-a) postaje predsjednik stranke iako protivno volji Franje Tuđmana koji je za tu funkciju htio Božu Ljubića. Krešimir Zubak nakon toga napušta stranku i osniva Novu hrvatsku inicijativu kao partiju srednjobosanskih i posavskih Hrvata. Na opštim izborima 1998. HDZ ponovo je glavna politička organizacija Hrvata.
Sukob za OHR-om[uredi | uredi izvor]
2000. godine visoki predstavnik smjenjuje niz zvaničnika hrvatskog naroda i utiče da HDZ ne bude u strukturi vlasti Federacije BiH 2000.-2002. (tzv. Alijansa za promjene koja je formirala federalnu vlast). Na opštinskim izborima održanim 8. aprila 2000. godine HDZ BiH je zastupljena u 79 opštinskih vijeća, od ukupno 1993 odbornička mesta osvojila je 392. Za člana Predsjedništva BiH ponovo je izabran Ante Jelavić.
Položaj hrvatskog naroda postaje sve teži, a posebno intervencije visokih predstavnika u korist bošnjačke većine dovode Hrvate do novog zahtjeva o restrukturiranju BiH kao federalne države. Jelavić izjavljuje da HDZ ne može prihvatiti princip građanske većine. HDZ BiH inicijira osnivanje Hrvatskog narodnog sabora i tzv. Hrvatsku samoupravu.
Pod pritiskom visokog predstavnika Ante Jelavić i još pet članova Predsjedništva HDZ BiH u maju 2002. podnose ostavke kako bi se stranka smela registrovati na izbore u BiH.
Od raskola u stranci do danas[uredi | uredi izvor]
Sve do pred izbore 2006, HDZ BiH bio je glavna stranka hrvatskog naroda u zemlji. No, dolazi do raskola između pristalica Dragana Čovića i Bože Ljubića (koji napušta stranka i osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu 1990). Raskol dva HDZ-a prouzrokovalo je de fakto gubitak hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, jer je u ime hrvatskog naroda izabran Željko Komšić iz Socijaldemokratske partije, koji je izabran uglavnom glasovima Bošnjaka.
Taj scenario se ponovio i na izborima 2010. nakon kojih su oba HDZ-a izbačeni iz vlasti Federacije BiH-a (od strane Platforme SDP-SDA-NSRB-HSP). 2012. nakon skoro dvogodišnje političke krize za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH-a dolazi Vjekoslav Bevanda iz HDZ-a BiH.
Na opštim izborima 2014. HDZ BiH je povratio funkciju hrvatskog člana Predsjedništva na koju je ponovo izabran Dragan Čović i osvojio apsolutnu većinu hrvatskih glasova sa svojom koalicijom okupljenom oko Hrvatskog narodnog sabora.