Pređi na sadržaj

Hugo Majzl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hugo Majzl
Lični podaci
Datum rođenja (1881-11-16)16. novembar 1881.
Mesto rođenja Malešov, Austrougarska
Datum smrti 17. februar 1937.(1937-02-17) (55 god.)
Mesto smrti Beč, Austrija

Hugo Majzl (nem. Hugo Meisl; Malešov, 16. novembar 1881Beč, 17. februar 1937), brat novinara Vilija Majzla, bio je višejezični fudbalski trener čuvenog austrijskog „Vundertima” ranih 1930-ih, kao i sudija.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Majzl je rođen u jevrejskoj porodici u Bohemiji, a počeo je kao bankarski službenik nakon što se preselio u Beč 1893. godine, ali je ubrzo razvio interesovanje za fudbal, igrajući kao krilo.[1] U svojim ranim tridesetim, nakon kratke igračke karijere, zaposlio se kao administrator u Austrijskom fudbalskom savezu, dospevši do pozicije generalnog sekretara.[2] Na Olimpijskim igrama 1912. u Stokholmu, Majzl se pojavio kao sudija utakmice. Prethodno je sudio prvu međunarodnu utakmicu između Mađarske i Engleske 10. juna 1908.[3]

Interesovanje za fudbal[uredi | uredi izvor]

Majzlov entuzijazam za igru rezultirao je razvojem centralnoevropskog klupskog turnira: Mitropa kup, razvojem Centralnoevropskog međunarodnog kupa i razvojem profesionalnog ligaškog fudbala u Austriji 1924.[4] Njegovo interesovanje za fudbal dovelo ga je do toga da razvije prijateljstva širom Evrope, posebno sa Vitoriom Pocom u Italiji i Herbertom Čapmanom u Engleskoj. Drugi engleski trener, Džimi Hogan, koji je radio u Beču, pomogao je Majzlu da razvije tehniku za otklanjanje dugih dodavanja i stavljanje naglaska na zemlju.

Austrijski 'Vundertim'[uredi | uredi izvor]

Majzl je postao selektor austrijske reprezentacije 1913. zajedno sa Hajnrihom Rečurijem, preuzimajući punu kontrolu 1919. i nadgledajući njihov uspon do istaknutosti kasnih 1920-ih i ranih 1930-ih. Niz od 14 utakmica bez poraza austrijske reprezentacije od 12. aprila 1931. do 7. decembra 1932. stavio je Austrijance na čelo međunarodnog fudbala; porazili su većinu svojih evropskih rivala. Među njihovim igračima je bio Matijas Sindelar, čovek od papira, 'Der Papieren', poznat po svojoj sposobnosti da prođe pored grubih defanzivaca. Austrijanci su 11. februara 1934. pobedili Italiju u Torinu sa 4-2 (3-0 na poluvremenu) u takmičenju Centralnoevropskog međunarodnog kupa : poraz koji je označio kraj međunarodne karijere italijanskog kapitena Umberta Kaligarisa i s pravom je doneo Austriji zvanje jednog od favorita za Svetsko prvenstvo 1934.

Svetsko prvenstvo 1934.[uredi | uredi izvor]

Tokom tog turnira Austrija je obnovila rivalstvo sa susedima Mađarskom u utakmici u kojoj je jedan igrač isključen, dosuđen penal za Mađarsku i povredu Johana Horvata koja ga je isključila iz polufinalne utakmice protiv Italije. Italijani su pobedili u toj utakmici, a najveći razlog tome su rani gol i očajna odbrana koja je obezbedila domaćinu pobedu u finalu. Jedan pogodak je takođe razdvojio strane u meču za zlatnu medalju na Letnjim olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. Druga utakmica je jedini put da se Austrija takmičila u međunarodnom fudbalskom finalu.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Majzl je umro nakon što je doživeo srčani udar 1937.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hugo Meisl (Austria)”. World Football Legends. Arhivirano iz originala 16. 07. 2018. g. Pristupljeno 16. 7. 2018. 
  2. ^ „Hugo Meisl in the International Jewish Hall of Fame”. www.jewishsports.net. Arhivirano iz originala 8. 10. 2007. g. Pristupljeno 15. 3. 2008. 
  3. ^ „Hungary 0 - England 7 (10th June 1908)”. www.englandstats.com. Arhivirano iz originala 22. 05. 2011. g. Pristupljeno 15. 3. 2008. 
  4. ^ „Central European football competition was forerunner of Champions League”. www.radio.cz. 25. 5. 2004. Pristupljeno 15. 3. 2008.