Pređi na sadržaj

Cela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
plan hrama Peripteros sa osenčenim naosom

Cela (lat. cella, grč. naos) je arhitektonski pojam za unutrašnju centralnu i glavnu prostoriju u hramu u stilu klasične arhitekture između pronaosa i epistodoma, i koji obično sadrži kultnu figuru posvećenu određenom bogu.[1] Ima isto značenje kao i naos i sekos.[1] Pored figure cela može da sadrži sto ili plintu za prihvatanje posvećenih darova.

Cela je obično jednostavna prostorija bez prozora četvrtastog oblika sa vratima ili ulaznim prolazom u sredini jednog od nižih zidova. U većim hramovima cela je podjeljena u dva ili tri hodnika podjeljenih kolonadom. Cela takođe može da ima aditon, unutrašnji prostor rezervisan za pristup samo sveštenicima (u religijama koji su imali sveštenički red) ili čuvarima hrama.

Hram Venere koju je izgradio Hadrijan u Rimu je imao dvije cele, obe zatvorene, u jednom peristilu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Nestorović 1952, str. 499–504

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nestorović, Bogdan N. (1952). Arhitektura Starog veka (Arhitektura). Beograd, Srbija, Jugoslavija: Naučna knjiga.