Црвеноуха корњача

Crvenouha kornjača
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Životinje
Tip:	Hordati
Klasa:	Gmizavci
Potklasa:	Anapsida
Red:	Kornjače
Porodica:	Emydidae
Rod:	Trachemys
Vrsta:	Trachemys scripta
Trinomijalno ime
Trachemys scripta elegans

Crvenouha kornjača (lat. Trachemys scripta elegans) je poluvodena kornjača porijeklom iz južnih dijelova današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Ova vrsta je jedna od najčešćih gmizavaca koji se drže kao kućni ljubimci.

Fizičke osobine

Crvenouhe kornjače su dobile ime po crvenim ili narandžastim, jače ili slabije izraženim, prugama koje se nalaze iza samih očiju, na vratu (gdje bi otprilike bilo uvo kod ljudi). Oklop mladunaca je ovalan i simetričan, izrazito zelen, sa jasno izraženim rožnatim pločicama, a donja strana (plastron) je svijetla i prošarana tamnim mrljama nepravilnog oblika. Kako odrastaju, boja njihovog oklopa postaje sve tamnija tako da se rožnate ploče sve manje primjećuju.

Ulogu zuba, koje ove kornjače nemaju, preuzima snažan kljun koji koriste za ubijanje plijena i komadanje hrane. Nos se nalazi na samom vrhu glave kako bi mogle da dišu iznad površine vode, bez opasnosti od napasnika van vode. Noge se završavaju kandžama koje koriste za kopanje, držanje hrane i udvaranje.

Kod svih vrsta roda Trachemys prisutan je isti polni dimorfizam. Ženke su uglavnom krupnije od mužjaka, sa blago ispupčenim stomakom. Ženke narastu do 25 cm, a mužjaci do 15, maksimalno 20 cm dužine. Mužjaci imaju duže kandže i deblji i duži rep, čija je kloaka bliža kraju repa.

Porijeklo i rasprostranjenost

Crvenouhe kornjače sa Kostarike se sunčaju

Crvenouhe kornjače se, kao domaće vrste, sreću u svim slatkim, mirnim i toplim vodama u predjelima koji se pružaju od rijeke Misisipi do Meksičkog zaliva. U to se ubrajaju jezera, bare, močvare, riječni rukavci i kanali. Njihova staništa su često gusto obrasla vodenim biljem, koje čini veliki dio njihove ishrane. Biraju uglavnom tiha područja sa osunčanim i suvim mjestima nedaleko od vode, kao što je kamenje ili plutajuće granje. Često se može vidjeti, kada su u prirodnoj sredini, kako se dvije ili više kornjača zajedno sunčaju na kamenju ili panjevima, često i jedna na drugoj. Ove kornjače u divljini napuštaju vodu na duže vrijeme samo kada traže novo stanište, a ženke na duže izlaze i kada traže mjesto pogodno za polaganje jaja.

Kako raste potražnja za crvenouhim kornjačama kao kućnim ljubimcima, tako se širi njihovo životno stanište u prirodi. Takvom neprirodnom širenju doprinose neupućeni vlasnici kućnih ljubimaca koji ih puštaju u lokalne vode. To obično predstavlja opasnost po lokalne gmizavce; na Balkanu, na primjer, domaće barske kornjače su indirektno ugrožene od crvenouhih, jer se bore za isto stanište i hranu.

Crvenouhe kornjače kao kućni ljubimci

Mladunci, koji su dugi u prosjeku oko 5 cm, širom svijeta se prodaju i mušterijama predstavljaju kao idealni ljubimci za koje nisu neophodni posebni uslovi. Međutim, suprotno potpuno pogrešnom ali raširenom vjerovanju po kojem je kornjačama dovoljno obezbijediti plastičnu posudu sa vodom i kutiju sušenih crva, crvenouhim kornjačama je potrebno obezbijediti mnogo više za normalan život.

Prostor

Crvenouhe kornjače u akvarijumu

Među prvim uslovima je nešto veći vodeni prostor, u kojem obavljaju dobar deo životnih funkcija, i suv prostor, koji je važan za sunčanje i, samim time, sintezu vitamina D. Minimalna zapremina takvog akvaterarijuma je oko 250 litara, a optimalna veličina za jednu ženku bi bila oko 400 litara. U plitkim plastičnim posudama kornjača ne može da pliva, a u njih nije moguće ni postaviti prečišćivač i grejač, koji su neophodni za kornjačino zdravlje. Pored toga, kornjači je obavezno obezbijediti i svjetiljku sa ultraljubičastim svjetlom.

Vređenje akvaterarijuma ne mora biti složeno, štaviše bolje je da imaju što više prostora za plivanje. Sa mlađim kornjačama moguće je postaviti akvarijumsko bilje, ali veće kornjače će obično grickati biljke što ih čini teškim za održavanje u životu. Ako to veličina akvaterarijuma dozvoljava, bilo bi dobro obezbijediti i mjesta za skrivanje, jer ova vrsta kornjača obično preza od čovjeka.

Ishrana

Odrasle kornjače su svaštojedi, dok mladunci uglavnom prihvataju samo hranu životinjskog porijekla. U prirodi se uglavnom hrane strvinama, ali love i ribe, žabe, punoglavce, vodene insekte, larve, račiće i puževe kad im se za to ukaže prilika. Kako godine prolaze, biljke zauzimaju veće mjesto u njihovoj ishrani. U ishrani ovih kućnih ljubimaca nije dobro ograničiti se na kupovnu hranu u kutijama, nego im treba pružiti nešto raznovrsniju hranu poput komadića sirove i nezačinjene ribe, govedine ili piletine, zeljasto povrće i poneko voće. Najbolje bi bilo povremeno im obezbijediti žive ribice ili akvarijumske puževe, koje će moći loviti. Tolerancija biljne hrane varira od jedinke do jedinke.

Crvenouhe kornjače ne proizvode pljuvačku, te im se hrana mora davati u vodi. Pokušaj gutanja suve hrane može izazvati gušenje.

Voda

Pošto većinu vremena provode u vodi, gdje i jedu, ispuštaju mokraću i fekalije i spavaju, voda mora biti čista i zahtijeva prečišćivač. Voda mora biti dovoljno duboka da, ukoliko se slučajno okrene na leđa, može pomoći glavom i mišićima vrata da se okrene. Ukratko, voda mora biti bar toliko duboka koliko je i kornjača visoka. Treba naglasiti da je ovo samo minimalna dubina vode u kojoj se kornjača svakako neće osjećati najprijatnije. Otpad koji ostaje poslije kornjače će se bolje rastvoriti i lakše pročistiti u većoj količini vode. Takođe, nivo vode ne smije biti preblizu vrha akvaterarijuma da kornjača ne bi mogla iskočiti iz njega i ozlijediti se pri padu.

Voda iz česme je obično hlorisana i preporučuje se da odstoji (preporučeno 24 sata) prije nego što se sipa u akvaterarijum. Takođe, preporučuje se da voda iz česme malo iscuri prije nego što se počne sipati kornjači.

Temperatura

Jedan od osnovnih uslova za gajenje crvenouhih kornjača je grijana voda. Minimalna temperatura na kojoj njihovi vitalni organi normalno funkcionišu je 24°C, a najviša koju mogu podnijeti je 32°C. Konkretno, mladunci bi trebalo da budu držani na temperaturi između 25,5 i 26,5 stepeni, a odrasle jedinke između 24 i 25,5 spepeni. Zimi, kada dođe do naglog pada temperature, crvenouhe kornjače u prirodi prelaze u stanje hibernacije i zakopavaju se u mulj na dnu vode. U akvaterarijumima, međutim, gdje postoji grijanje, temperatura neće sama pasti tako nisko, a i obično ne postoje uslovi za hibernaciju, te do nje u zarobljeništvu ne dolazi. Ukoliko borave na temperaturi nižoj od 23°C, a dovoljno visokoj da ne dođe do hibernacije, za koju u zarobljeništvu obično nema ni drugih uslova, kornjače će prvo postati manje aktivne, zatim izgubiti apetit, oboljeti i na kraju umrijeti.

Iako se pomoću vode iz bojlera može brzo namjestiti željena temperatura u akvarijumu, ovo nije preporučljivo, jer cijevi i grijači često mogu biti zarđali, što vrela voda rastvara i nosi sa sobom. Zagađene tvari, uključujući bakterije i razne nečistoće, takođe se skupljaju na dnu bojlera. Iz ovih razloga, zbog kojih se ne preporučuje ni pijenje vode iz bojlera, ne preporučuje se ni sipanje vode iz bojlera u akvarijum u kojem se drži kornjača. Preporučuje se sipanje hladne vode sa česme, koja odstoji radi isparavanja hlora, nakon čega obavezno treba, prije nego što se kornjača stavi u vodu, ugrijati vodu pomoću grijača u akvaterarijumu.

Pravno stanovište

Iako su u mnogim zemljama svijeta zabranjene, uključujući npr. SAD i Srbiju, crvenouhe kornjače se često mogu kupiti ilegalno, na ulici ili čak u prodavnici kućnih ljubimaca. U SAD je zabranjeno prodavati crvenouhe kornjače koje su kraće od 10 cm, jer su mogući prenosioci salmonele (za jedinke duže od 10 cm se pretpostavlja ili da su pobijedile bolest ili da je ne nose). U Srbiji su zabranjene zbog čestih slučajeva ispuštanja jedinki u lokalne vode gdje su, zbog svoje agresivnosti i borbe za hranom, ugrožavale lokalne vrste kornjača (barske kornjače).

Saživot sa drugim stanovnicima akvarijuma

Saživot kornjača sa drugim stanovnicima akvarijuma u određenim uslovima moguć, on se ne preporučuje. Crvenouhe kornjače u vodama u kojima žive su na vrhu lanca ishrane i predstavljaju predatore i grabljivice, što znači da će druge životinje kao npr, ribe, kozice, rakovi, puževi, biti potencijalan plen. U akvarijumskim uslovima ribe i ostali pomenuti organizmi nemaju fer šansu za beg i biće najverovatnije pojedeni. Držanje kornjače u „zajedničkim akvarijumima" se preporučuje samo ako su ostale životinje predviđene kao hrana za kornjaču.

Razmnožavanje

Jaje crvenouhe kornjače

Parenje crvenouhih kornjača odvija se pod vodom, obično u periodu između marta i jula. Udvaranje mužjaka ženkama se manifestuje titranjem kandži prednjih nogu ispred ženke. Ako ženka prihvati mužjaka, ona tone na dno a mužjak je prati. Ženka koja, nasuprot tome, ne prihvati mužjaka može biti agresivna prema njemu.

Ponekad mužjaci titraju kandžama jedni ispred drugih, ali to je samo znak upozorenja.

Hibernacija i pravilna ishrana su neophodni uslovi za razmnožavanje. Ženka koja u sebi nosi oplođena jaja provodi prvih nekoliko dana sunčajući se, da bi ugrijala jaja, a zatim kreće u potragu za mjestom na kojem će jaja položiti. Među najvažnijim uslovima takvog mjesta su vlažnost i temperatura. Poslije polaganja jaja, ženka napušta gnijezdo. U zavisnosti od temperature mladunci se mogu izlijeći iz jaja 2-3 mjeseca nakon polaganja. To čine probijajući ljusku jajeta malim rogom na glavi, koji nedugo nakon toga sam otpada. Mladi u jajetu mogu ostati i nekoliko dana ili mjeseci nakon normalnog perioda ukoliko je zimski period. Kada se izlegu, mladi neko vrijeme imaju žumanjčanu kesicu na plastronu, koja se ne smije uklanjati.

Polno zrele ženke koje nikad ranije nisu bile sa mužjakom mogu izbaciti neoplođena jaja u vodu. Ona najčešće budu pojedena od strane iste te ženke ili drugih kornjača. Čak i oplođena jaja mogu završiti u vodi, najčešće u slučaju da ženka ne pronađe povoljno mjesto za polaganje. U vodi se nikad neće izleći, pa ih je potrebno odmah uzeti i u istom položaju smjestiti u inkubator. Ako se jaja okrenu, embrion će umrijeti.

Bolesti

Najčešće bolesti koje nastaju lošim održavanjem akvaterarijuma su sljedeće:

• upala oka – nastaje od nečiste vode, a najprepoznatljiviji simptom su otečene oči. Bolest se liječi kapima ili mašću za oči koje preporuči veterinar. Tokom tretmana treba pojačati unos vitamina A, koje im je najdostupnije u šargarepi.
• upala pluća – opasna i smrtonosna bolest koju uzrokuje promaja i hladna voda. Oboljela kornjača postaje apatična, odbija hranu, pušta piskutave zvuke i pliva ukoso. Tretira se kvalitetnijom ishranom (džigerica uz dodatak vitamina) i povišenom temperaturom vode od oko 30°C. Takođe, dobro je potražiti pomoć veterinara.
• omekšavanje oklopa – najčešći uzrok je nedostatak vitamina D i kalcijuma. Oklop je previše mek i savitljiv, a životinja odbija hranu. Zbog toga im se mora omogućiti ultraljubičasta lampa ili prirodni sunčevi zraci (temperatura ne smije biti preko 30°C), a u ishranu treba ubaciti kuvanu džigericu pomiješanu sa izmrvljenim sipinim kostima
• gojaznost – najčešći uzrok je ishrana u kojoj preovladava meso. Gojazna kornjača se ne može potpuno uvući u oklop. Meso tada treba zamijeniti slatkovodnim ribama, mekušcima i insektima.
• intenzivno guljenje kože – kornjačama se u prirodi normalno guli, ali u akvaterarijuma ona znači prebrz rast uslijed premasne ishrane, nedostatak određenih vitamina ili neodgovarajuća temperatura.
• distocija – ovo je nepravilnost koja uzrokuje uginuće oplođenih ženki kojima nije pruženo mjesto za polaganje jaja.
• piramidalan oklop – najčešće uzrokovan rahitisom u ranijem životnom dobu, ne može se ispraviti. Ako je oklop tvrd, ova nepravilnost nije smrtonosna.

Neki simptomi se vlasnicima kućnih ljubimaca mogu učiniti zabrinjavajućim, ali su zapravo sasvim normalni. U takve spada i ljuštenje rožnatih pločica, što je normalan proces pri rastu kornjače.

Spoljašnje veze

• Crvenouve kornjače na „Diskaverijevom“ sajtu
• Crvenove kornjače kao kućni ljubimci na sajtu „Pet-Care-Portal.com“