Pređi na sadržaj

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Vaganešu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice
Opšte informacije
MestoVaganeš
OpštinaOpština Kosovska Kamenica
Država Srbija
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituCentar za očuvanje kulturne baštine na Kosovu i Metohiji Leposavić

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u selu Vaganešu, 15 kilometara istočno od Novog Brda, potiče iz srednjeg veka i zadužbina je vlastelina Dabiživa. On ju je podigao 1354/1355. godine sa braćom Haranom i Bogojem i roditeljima- ocem Kalugerom i majkom Višnjom, o čemu svedoče i tri ktitorska natpisa, dva isklesana u kamenu i jedan ispisan fresko – tehnikom. Popravke živopisa su urađene u XVI veku, ali je crkva razrušena sredinom XIX veka. Radovi na konzervaciji arhitekture su urađeni 1963. godine i njima je crkvi delimično vraćen prvobitan izgled.

Bogorodičina crkva se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja,[1] ali njeno trenutno stanje, usled situacije u južnoj srpskoj pokrajini, nije poznato.

Arhitektura i živopis[uredi | uredi izvor]

Ktitorski natpis vlastelina Dabiživa.

Crkva je jednobrodna zasvođena građevina sa polukružnom oltarskom apsidom i naknadno dozidanom pripratom. Obnova crkve za vreme Turaka i odsustvo krovnog pokrivača tokom dugog perioda uzrokovali su nestanak najvećeg dela živopisa, a do danas sačuvani ostaci veoma su oštećeni.

Slikarstvo u oltarskom prostoru je svedeno gotovo na fragmente. Danas su u apsidi vidljivi samo ostaci jedne figure iz Službe arhijereja, delovi Bogorodičinog prestola, poprsje sv. arhiđakona u niši đakonikona i deo slikane dekoracije sokla apside. U zapadnom delu južnog zida naosa sačuvan je deo scene Hristos pred Anom i Kajafom, a na zapadnom zidu samo figura jednog od svetih meloda. Najveći deo zidnog slikarstva crkve u Vaganešu sačuvan je u priprati. U donjoj zoni južnog zida naslikane su stojeće figure arhanđela, jednog svetog ratnika, jednog svetitelja – moguće Sv. Save Srpskog i predstava Sv. Marine kako ubija demona. Takođe na južnom zidu priprate, u srednjoj zoni, nalazi se isprana i prilično oštećena ktitorska kompozicija koju čine tri figure. Kako natpisi nisu sačuvani, možemo pretpostaviti da su na njoj predstavljeni članovi vlasteoske porodice – Dabiživ i najverovatnije njegova supruga i dete. Do ove prestave, na zapadnom delu južnog zida nalazi se predstava Sv. Đorđe spasava carevu kćer. Na južnom delu svoda priprate delimično su sačuvane tri kompozicije iz Bogorodičinog života – Blagovesti Ani, Blagovesti Joakimu i Susret Joakima i Ane.

Konzervatorski radovi preduzeti 1963. godine samo su delimično povratili nekadašnji izgled crkve u Vaganešu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Crkva Vavedenja Bogorodičinog — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
    (iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Vaganeš, Bogorodičina crkva”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]