Crkva arhistratiga Gavrila u Staparima
Crkva arhistratiga Gavrila | |
---|---|
![]() | |
Opšte informacije | |
Mesto | Stapari |
Opština | Užice |
Država | ![]() |
Vreme nastanka | 1821. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Crkva arhistratiga Gavrila u Staparima, sagrađena je 1821. godine, pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.
Putešestvije po Serbiji
[uredi | uredi izvor]Po knjizi Putešestvije po Serbiji Joakima Vujića, koji je selo posetio 1826. godine, crkva posvećena Svetom Gavrilu u Staparima podignuta je 1820. godine zaslugom kneza Jovana Mićića i kneza Sredoja Arsenijevića.
Posebno je navedeno da je na mestu nove crkve bila „stara crkva” koju su Turci spalili i do temelja razrušili, verovatno u vreme „Kočine krajine”.[1]
Prošlost crkve
[uredi | uredi izvor]U vreme prve vladavine kneza Miloša Obrenovića ova crkva je jedna od retkih bogomolja u ovom kraju užičke nahije. Kada je ona obnovljena još nisu bile sagrađene crkve u Užicu, Čajetini, Biosci, Kremnima, Mokroj Gori, Dobroselici, Jablanici. Staparska parohija kroz čitav 19. vek bila je jedna od najvećih po broju domova u užičkom kraju. U prvim godinama svog postojanja ova crkva opsluživala je pored Stapara, Volujac, Buar, Biosku, Kremna, Mokru Goru, Drijetanj, Tripkovu i Solotušu.
Arhitektura
[uredi | uredi izvor]Crkva je je jednobrodna građevina koja na istoku završava širokom polukružnom oltarskom apsidom, a na zapadu, pripratom u obliku otvorenog trema. Zidana je lomljenim kamenom i blokovima sige, što predstavlja pravu retkost za to vreme. Gornje zone zidova izvode površine ispunjene freskama, koje su po svoj prilici oslikali u periodu od 1851. do 1862. godine Milija Maksimović i Dimitrije Posniković slikar iz Sremskih Karlovaca.
Galerija
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Crkva arhistratiga Gavrila u Staparima”. Stapari. Arhivirano iz originala 4. 11. 2016. g. Pristupljeno 12. 2. 2017.