Crtica-minus
Crtica-minus (-) je tipografski karakter koji se koristi u digitalnim dokumentima i računarstvu. On može predstavljati crticu (-) ili znak minus (-).[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Upotreba jednog istog karaktera za crticu i minus je kompromis napravljen u ranim danima pisaćih mašina sa fiksnom širinom i kompjuterskih ekrana.[2] Međutim, u pravilnom slaganju i grafičkom dizajnu postoje različiti znakovi za crtice, crte i znak minus . Crtica-minus je ipak još uvek u širokoj upotrebi, jer je opšte poznata, lako ju je uneti na tastaturi i na istoj je lokaciji u svim uobičajenim skupovima karaktera.
Kao znak minus[uredi | uredi izvor]
Većina programskih jezika, ograničavajući se na sedmobitni ASCII, koriste crticu-minus, a ne Unikod znak U+2212 − minus sign, za oduzimanje i negativne brojeve.[3][4]
Znak minus je nominalno iste širine kao i znak plus. U proporcionalnim fontovima, znak minus je duži od crtice. Prilikom zaokruživanja reči može doći do preloma kod crtice-minusa, ali ne i kod znaka minus, jer se on tretira kao matematički simbol. Zbog ovih razlika, koristiti karakter „-” kao zamenu za znak minus, nepoželjno je u profesionalnoj tipografiji.
Komandna linija[uredi | uredi izvor]
ASCII crtica-minus se takođe često koristi prilikom određivanja opcija komandne linije. Znak obično prati jedno ili više slova koja ukazuju na određene radnje.
Ostale upotrebe[uredi | uredi izvor]
Na pisaćim mašinama, bilo je uobičajeno da se koriste dve crtice umesto crte, a ova konvencija se još uvek ponekad koristi pri kucanju teksta na računaru.
Crtica-minus se često koristi za predstavljanje crte, koja se može koristiti za označavanje opsega (kao što je vremenski opseg „2000–2004”), smer (npr. „auto-put Beograd–Zagreb”), i slično. Crta je obično duža nego crtica, ali u fontu sa fiksnom širinom nema razlike.
U nekim programskim jezicima, sekvenca --
označava početak komentara. Takođe se može koristiti kao početak elektronskog potpisa.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Korpela, Jukka K. (2006). Unicode explained. O'Reilly. str. 382. ISBN 978-0-596-10121-3.
- ^ „The Evolution of Character Codes, 1874-1968” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 18. 03. 2017. g. Pristupljeno 2016-11-16.
- ^ „C Reference Manual” (PDF). c. 1975. Pristupljeno 2016-12-07.
- ^ „Haskell 2010 Language Report” (PDF). Pristupljeno 2016-12-07.