Crtica (znak)
Appearance
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Crtica [‐] (engl. hyphen, nem. Viertelgeviertstrich, rus. дефис, fr. trait d'union) je pravopisni znak istovremeno i spojnog i razdvojnog karaktera.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
- Između delova polusloženica i u retkim slučajevima između dvostrukih i trostrukih prezimena: vagon-restoran, auto-oprema, bakar-sulfat, veš-mašina, francusko-nemački rat, rusko-srpski (rečnik), kulturno-istorijske (nauke), Šar-planina, Saltikov-Ščedrin.
- Crtica se piše kao:
- spojni znak između drugog dela složenice ili izvedenice i prvog njenog dela koji se sastoji od broja (izraženog ciframa): 75-godišnji, 500-godišnjica, 15-godišnjak, 7-godišnjakinja;
- kao spojni znak između gramatičkih, odnosno tvorbenih nastavaka i osnove koju čini skraćenica od prvih slova višečlanog naziva, ili od stranih imena pisanih izvorno: Vojni rok služi u SOŠ-u (u Sanitetskoj oficirskoj školi); Služe se IBM-ovim računarima.
- Crtica se piše i kao znak tehničke i formalne prirode:
- Crtica se piše na kraju reda kad se deo reči pri pisanju (štampanju) teksta prenosi u novi red.
- Crtica se piše uz delove reči kad ih posebno navodimo da bismo prikazali njihovu morfološku, odnosno tvorbenu strukturu. Položaj crtice je iza ili ispred dela reči koji se prikazuje.
- Osnove i predmeci (prefiksi) označavaju se crticom iza njih: -zid (osnova imenice zid), peva- (osnova glagola pevati); pro- (prefiks u glagolu pročitati : čitati).
- Nastavci, gramatički i tvorbeni (sufiksi, formanti) označavaju se crticom ispred njih: -a, -u, -om (nastavci gen., dat., i instr. jd. imenice m. r. na suglasnik: zid, zida, zidu, zidom); -logija (formant u imenicama tipa biologija, tehnologija i sl.).
- Umeci (infiksi), gramatički i tvorbeni, označavaju se njihovim umetanjem među dve crtice: -ov, -ev (umetak između osnove i nastavka za oblike množine kod imenica tipa grad, sin; gradovi, sinovi, zečevi, panjevi i sl.); -o-, -e- (spojni vokal u složenicama tipa; jugoistok, severozapad, parobrod, dušebrižnik i sl.).
- Crtica se piše i između posebnih reči, slovnih simbola ili brojeva kad treba prikazati njihovu posebnost u međusobnoj povezanosti. Tako se prikazuju
- različiti oblici povezani istom paradigmom: glagol biti-budem-budeš-bude-budemo-budete-budu;
- grupe cifara u telefonskim brojevima, brojevima bankovnih računa i dr.: 639-869, 24-26-371; 908-2001-18-8888-47229801.
- Crtica se piše između reči u neknjiževnom obliku kada se one prikazuju u tekstu kao takve: beš-čuda (m. bez čuda), na-vu stranu (m. na ovu stranu).
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pešikan, M., Jerković, J. & Pižurica, M. (2021). Pravopis srpskoga jezika (3. izd.). Novi Sad: Matica srpska. ISBN 978-86-7946-105-6.