Časovničar
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/c/c4/%D0%A7%D0%B0%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%B0%D1%80_%D0%9C%D0%BE%D0%BC%D1%87%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%9D%D0%B8%D1%88_%D0%9A%D0%B0%D0%BB%D1%87%D0%B0_25_01_2024_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B0%D0%BD_%D0%A6%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B.jpg/220px-%D0%A7%D0%B0%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%B0%D1%80_%D0%9C%D0%BE%D0%BC%D1%87%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%9D%D0%B8%D1%88_%D0%9A%D0%B0%D0%BB%D1%87%D0%B0_25_01_2024_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B0%D0%BD_%D0%A6%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B.jpg)
Časovničar, ili često sajdžija, je majstor zanatlija koji tradicionalno izrađuje i popravlja časovnike (satove). Ranije je časovničar izrađivao i popravljao isključivo mehaničke časovnike samostalno izrađujući sve potrebne delove, dok savremeni časovničari popravljaju časovnike zamenom oštećenih ili istrošenih delova novim, izrađenim u fabrikama proizvođača časovnika. Osim mehaničkih, časovničari popravljaju elektronske i električne časovnike, a često im menjaju baterije za napajanje. Časovničar je obično svestran majstor, pa popravlja džepne, ručne, stone, zidne i druge časovnike.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/d/d9/%D0%A1%D0%B0%D1%82_%D1%81%D0%B0_%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D1%82%D0%BD%D0%BE%D0%BC_%D0%9D%D0%B8%D1%88_15_10_2021_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B0%D0%BD_%D0%A6%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B.jpg/163px-%D0%A1%D0%B0%D1%82_%D1%81%D0%B0_%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D1%82%D0%BD%D0%BE%D0%BC_%D0%9D%D0%B8%D1%88_15_10_2021_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B0%D0%BD_%D0%A6%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B.jpg)
Inače, često upotrebljavani izraz „sajdžija“ je turcizam izveden od reči - „saat“ - sat, odnosno od reči (tur. saatçi) koja znači časovničar, uz blagu promenu izgovora i uz nastavak „ja“ dobili smo reč „sajdžija“.[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/2/2a/%D0%A1%D0%B0%D1%98%D1%9F%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B0_%D0%9C%D0%BE%D0%BC%D1%87%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%9D%D0%B8%D1%88_%D0%9A%D0%B0%D0%BB%D1%87%D0%B0_25_01_2024_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B0%D0%BD_%D0%A6%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B.jpg/220px-%D0%A1%D0%B0%D1%98%D1%9F%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B0_%D0%9C%D0%BE%D0%BC%D1%87%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%9D%D0%B8%D1%88_%D0%9A%D0%B0%D0%BB%D1%87%D0%B0_25_01_2024_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B0%D0%BD_%D0%A6%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B.jpg)
Pored ove reči u nekim delovima bivše Jugoslavije se koristi germanizam „urar“ (nem.Uhrmacher) (majstor koji popravlja „ure“, jer se časovnik još kaže i „ura“). Naziv „ura“ je izveden od nemačke reči "uhr" što u prevodu znači časovnik. [2]
Časovničar radi u časovničarskoj radnji/radionici i koristi poseban alat i pribor Za časovničare se kaže da se bave zanatom „hiljade alata“, u suštini vrlo tačno jer svaki deo časovnika zahteva poseban alat. Na primer, pincete - od minimalno pet do par desetina vrlo specijalizovanih, držači mehanizma koji se koriste prilikom rasklapanja a potom prilikom sklapanja mehanizma po završenoj popravci, uređaj za čišćenje, uređaji za proveru hoda i tačnosti, raznih uređaja za otvaranje i zatvaranje kućišta časovnika, uređaj za proveru hermetičnosti kućišta, uređaja za ugradnju stakla, sprava za podmazivanje mehanizama, različitih turpija, razvrtača različitih dimenzija - prečnikom od 0,05 mm do 5,0 mm, instrumenti za tačna merenja - kako malih, tako i vrlo malih dimenzija, binokularni stereoskopski mikroskop, nekoliko tipova časovničarskih strugova - svaki sa posebnom namenom i još mnogo drugih krupnih i sitnih alata za male i velike časovnike, sprava i mašina koje bi mogli da nabrajamo skoro unedogled.
Oprema i alat[uredi | uredi izvor]
Časovničar (sajdžija) u svom radu koristi, između ostalog, sledeću opremu i alat:
- Časovničarske odvrtke ili časovničarske šrafcigere
- Pincetu
- Lupu
- Monokl
Savremeni časovničari popravljaju i električne časovnike pa koriste u radu i električne merne instrumente — voltmetar, ampermetar, ommetar i slično, kao i lemilicu.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Milan Vujaklija. Leksikon stranih reči i izraza. Prosveta, Beograd, 1991.