Pređi na sadržaj

Četvrta brigada Sedme banijske divizije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Četvrta brigada Sedme banijske divizije
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje30. jun 1943maj 1945.
Mesto formiranja:
Obljaj
Formacijatri bataljona
Jačina874 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva

Alternativni nazivi:
Druga brigada Unske operativne grupe
Druga brigada Sedme banijske udarne divizije


Četvrta brigada Sedme banijske divizije NOVJ formirana je, isprva pod nazivom Druga brigada Unske operativne grupe, 30. juna 1943. godine u selu Obljaju od jednog bataljona od Kordunaškog NOP odreda, 2. bataljona Prve brigade Unske operativne grupe, čete „Matija Gubec” i 3 voda Banijskog NOP odreda. U svom sastavu imala je 3 bataljona sa 874 borca, naoružanih sa 470 pušaka, 6 mitraljeza i 27 puškomitraljeza.[1]

Borbeni put brigade

[uredi | uredi izvor]

Posle početnih neuspeha u borbama protiv nemačkih i ustaško-domobranskih snaga u julu, brigada je sa uspehom učestvovala 29. jula u uništenju transportnog voza od 40 vagona na pruzi Caprag-Komarevo. U avgustu je dejstvovala na komunikaciji Velika Kladuša-Topusko-Kostajnica i razbila posade domobranskih uporišta u Hrastovici, Crnom Lugu i kod Prekope blizu Petrinje. Sredinom septembra ušla je u sastav Sedme banijske divizije kao njena Četvrta brigada, braneći do prvih dana oktobra sa Banijskim NOP odredom slobodnu teritoriju Banije i izvodeći diverzije na komunikacijama. Krajem oktobra brigada je čistila područje Bužim-Pećigrad od ustaške milicije. U novembru je učestvovala u napadu na Otoku, Cazin i Glinu, a za vreme Kordunaško-banijske operacije, u decembru 1943, borila se sa delovima 373. legionarske divizije u rejonu Bužima.[1]

U prvoj polovini 1944. izvodila je manje akcije u Baniji i u Cazinskoj krajini, vršila diverzije na pruzi Bihać-Krupa-Bosanski Novi, sredinom avgusta dejstvovala je u Moslavini, a potom u Podravini. Pored ostalog, uspešno je izvodila diverzije na pruzi Kutina-Popovača, 5. oktobra uništila ustaški garnizon u Kloštru i istakla se 14. i 15. oktobra u borbama za Koprivnicu, koju su branili delovi 5. ustaškog i Poglavnikovog tjelesnog zdruga. Krajem oktobra brigada se vratila u Baniju, gde je 6. decembra preimenovana u Drugu brigadu Sedme divizije. U završnim operacijama od marta do maja 1945. godine, učestvovala je u oslobođenju Bihaća, a zatim u oslobođenju Like. Poslednje borbe vodila je 7. maja protiv delova nemačke 188. brdske divizije kod Ilirske Bistrice.[1]

Odlikovana je Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d Vojna enciklopedija, 478. str.

Literatura

[uredi | uredi izvor]