Pređi na sadržaj

Чуда наше госпе

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čuda naše Gospe
Rukopis iz XIV veka Čuda naše Gospe
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMilagros de Nuestra Señora
AutorGonsalo de Berseo
Zemlja Španija
Jezikromanski jezik
Žanr / vrsta delazbirka narativnih pesama
Izdavanje
Datumod 1236. do 1246. godine

Čuda naše Gospe (šp. Milagros de Nuestra Señora) najvažnija je zbirka narativnih pesama koju je sastavio Gonsalo de Berseo i čija je tema čuda Bogorodice. Pisana je strofom kvaderna vija (šp. cuaderna vía) i sadrži 25 pesama ili čuda od kojih je 24 preuzeto iz latinskog, a 25. sastavio je sam Berseo. Smatra se da je delo stvarano u periodu od 1236. do 1246. godine. Ovo ostvarenje je na prvi pogled samo jedna od mnogix obrada Bogorodičinih čuda, kakvih je u Zapadnoj Evropi bilo na stotine u XII i XIII veku. Ono čak ni u okvirima španske tradicije nije jedino: gotovo istovremeno kad i njegova, nastajala je zbirka Pesme Presvete Marije, (šp. Cantigas de Santa María) kralja Kastilje i poete Alfonsa X Učenog. Svakako da to svedoči o snažnom uplivu Marijinog kulta, koji se na Pirinejsko poluostrvo širio iz Francuske.

Autor[uredi | uredi izvor]

Gonsalo de Berseo

Gonsalo de Berseo (šp. Gonzalo de Berceo) prvi je poznati pisac u španskoj književnosti koji je stvarao na narodnom, romanskom jeziku. Živeo je od 1195. do 1264. godine. Bio je sveštenik, sekularni klerik, koji je proveo život u manastiru San Miljan de la Kogolja u oblasti La Rioha (šp. La Rioja) na severu Iberijskog poluostrva. Bio je predstavnik kleričke pesničke škole (šp. Mester de Clerecía), veštine koju su u Španiji, u periodu od sredine XIII do kraja XIV veka, negovali klerici, mada koristio je i veštine hugllarske škole (šp. Mester de Juglaría). Od svega što je napisao sačuvane su hagiografske pesme, pesme na marijanske teme, odnosno pesme o Bogorodici i epska poezija. Crpi teme i motive svojih dela iz starijih dela koji su bili na latinskom jeziku. Najznačajnija jeste zbirka od dvadeset i pet narativnih pesama, koja nosi naziv Čuda naše Gospe (šp. Milagros de Nuestra Señora) nastala između 1236. i 1246. godine. Dosta mu je potpomogao Put za Santijago koji se nalazio nedaleko od Berseovog manastira, pa se čini da je ovo delo napisao kako bi privukao a onda i podučio vernike koji su išli ovom hodočasničkom stazom.

Njegova dela mogu se podeliti u tri grupe:

  1. Dela o devici Mariji: Pohvale Bogorodice, Žalosti Bogorodice i Čuda naše Gospe.
  2. Životi svetaca: Život San Milana, Život Santa Dominga de Silos, Poema Sante Orie i Mučeništvo San Lorensa.
  3. Doktrinarna dela: Znaci koji se pojavljuju pre pravosuđa i Žrtvovanje mise.

Metrika[uredi | uredi izvor]

Poetski ritam[uredi | uredi izvor]

Postoji ritam jednog stiha, ritam jedne strofe i ritam celokupno kompozicije. U ovom slučaju, stih je aleksandrinac (treba imati u vidu da je španski aleksandrinac stih od 14 slogova), a stofa se sastoji od kvarteta sa konsonantskom nagomilanom rimom, još poznata pod nazivom kvaderna vija. Metrička kompozicija nije isključivo povezana ni sa jednom šemom jer zavisi od dužine svake pesme i interesa koji svaka epizoda budi u autoru.

Aleksandrinac i kvaderna vija ubrzo su postali monotoni i nisu dozvoljavali promenu ritma zbog svoje strukture. Ritam zavisi od akcenata koji formiraju ritmički obrazac stofe. Ako se akcentuje uvek isti slog onda se dobija konsonantska rima koja stvara monotoniju.

Strofa[uredi | uredi izvor]

Vodeći se kleričkom pesničkom školom, Berseo piše strofe od po četiri stiha, međutim, u Čudima naše Gospe postoje dva izuzetka od ove konstantne norme. Radi se o strofama 99 i 866 koje su sastavljene od pet konsonantskih stihova.

Rima[uredi | uredi izvor]

Rima ovog dela je uglavnom konsonantska. Postoji samo deset slučajeva gde je rima asonantska. Takođe se pojavljuje i unutrašnja rima:

"El que a mi cantava la missa cada día,

Tu tovist que facia". (230 a, b);

Međutim ovde se radi o slučajnosti, a ne o autorovom svesnom korišćenju ove rime.

U ovom delu rima ne služi samo da bi proizvodila muzičke odjeke koji obogaćuju zvuk celine, već služi i da bi probudila određena osećanja u čitaocu.

U 911 strofa koje čine ovo delo, postoji samo 107 rima, a dosta njih se ponavlja.

Struktura i tematika[uredi | uredi izvor]

U obradi ove opštepoznate tematike Gonsalo de Berseo se izdvaja po kreativnosti i ličnom pečatu; on suvoparnom latinskom predlošku od koga polazi udahnjuje novi život, dajući mu ljudsku, realnu dimenziju,kao i šarm lokalne kulture i svoga vremena. Obogatio je delo svojim osobenim stilom, koje Čuda naše Gospe čine originalnim ostvarenjem izuzetne umetničke vrednosti u celokupnoj španskoj književnosti srednjeg veka.

Kroz ovo delo se takođe dosta provlači monotonija, posebno je prisutna u epipzodama koje se ponavljaju sa svojim glavnim karakteristikama. Međutim, Berseo koristi huglarsku veštinu kroz obraćanje publici i prizivanje njihove pažnje. Bitno mu je da njegovo delo ima pouku i ona se pojavljuje na kraju svake priče kako bi njegova publika uvidela prednosti i shvatila zašto je dobro biti ljubitelj Bogorodice.

Razlikuju se tri grupe čuda:

  1. U kojima Bogorodica nagrađuje ili kazni ljude, kao u delu "La casulla de San Ildefonso".
  2. U kojima Bogorodica prašta i uspeva da spase svoje poklonike od zarobljeništva, kao u delima "El sacristán impúdico" i "El Judezno".
  3. U kojima likovi prolaze kroz duhovnu patnju i Bogorodica im pomaže da reše probleme, kao u delu "La abadesa encinta".

Struktura svake pesme iz zbirke sastoji se iz tri dela: Prvi deo je autorovo predstavljanje učeniska, koji je vernik i koji veruje u Bogorodicu. U drugom delu je predstavljena patnja tog lika koji je predstavljen u prvom delu, ta patnja može da podrazumeva prirodne nepogode, telesne ili duševne patnje, pakosti drugih ljudi... U trećem delu je opisana pomoć Bogorodice, koji je na kraju obavezno podrazumevao pohvale Bogorodici i njeno uzdizanje.

Jezik i stil[uredi | uredi izvor]

Postoje tri glavne funkcije jezika:

  1. Lirika: Prikazivanje izražajnog karaktera, gde se pojavljuje narativno "Ja" sa svojim emotivnim iskustvima.
  • Lirika - prikazuje se u više oblika koji su vezani za samo jednu stranu. Sa te tačke gledišta, Berseo izlaže pravo i istinsko religiozno osećanje.
  1. Drama: Izazivanje gradacije karaktera.
  • Drama - njena glavna katakteristika jeste istovremenost akcije i izražavanja, pa se zato pojavljuje u dijalozima i monolozima koji su veoma česti u ovom delu.
  1. Epika: Izlaganje objektivno-pokaznog karaktera.

Čuda naše Gospe, se ne može svrstati ni u jedan od ova tri roda u potpunosti, već možemo da kažemo da delo ima primese svakoga od njih. [1]

Berseo piše u prvom licu jednine i prvom licu množine i na početku svake pesme obraća se svojoj publici rečima "prijatelji", "gospodo", itd. kako bi privukao pažnu slušalaca.

Lik device Marije[uredi | uredi izvor]

Kroz ovih 25 pesama prolazimo kroz upoznavanje različitih geografskih oblasti, uglavnom je bila u pitanju Evropa, međutim u jednoj pesmi se pominje i Azija, preciznije Turska, takođe se upoznajemo i sa različitim likovima. Junaci ovih pesama su različitog porekla, različite nacionalnosti, različitog statusa u društvu i raznih različitosti još. To strogo naznačavanje imena junaka i oblasti u kojoj živi imalo je svoj smisao, po tome možemo zaključiti da je ovo delo internacionalno. Pored junaka koji se iz pesme u pesmu smenjuju, postoji i stalni protagonista, a to je Bogorodica Marija.

Kroz celu zborku pesama proteže se glavni motiv - lik Marije. Berseo joj daje ulogu majke, zaštitnice i spasiteljke i naziva je majkom svih vernika koja pomaže ljudima koji su u nevolji, oslobađa ih grehova, bodri ih i daje im savete, mada ona povremeno dobija i druge uloge. Autor joj često daje druga imena, pa tako umesto Majkom, Presvetom Marijom i Devicom naziva je još i Kraljicom Nebeskom, Majkom hleba pšeničnoga, Zvezdom na moru, Izvorom sa koga svi pijemo, i tako dalje. Ona je oličenje dobrote, savetnica, i vodič. Prikazana je kao lepa, otmena i mlada dama.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carmelo Gariano, Análisis estilístico de los "Milagros de Nuestra Señora" de Berceo, Segunda edición corregida
  2. ^ Poemas, de Gonzalo de Berceo | Real Academia Española

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Samurović-Pavlović, Ljiljana. Soldatić, Dalibor, Španska književnost. Sarajevo, Beograd. Svjetlost, Nolit. 1985, vol.1
  • Gonzalo de Berceo, Milagros de Nuestra Señora, Edición de Fernando Baños, Año 2002
  • Carmelo Gariano, Análisis estilístico de los "Milagros de Nuestra Señora" de Berceo, Segunda edición corregida
  • Baños, F. (2001), “Noticia de Gonzalo de Berceo y los Milagros de Nuestra Señora”.In Berceo, G. de, Milagros de Nuestra Señora

.Barcelona, Crítica

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]