Pređi na sadržaj

Чудна висока кућа у измаглици

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čudna visoka kuća u izmaglici
Originalni rukopis
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Strange High House in the Mist
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datumoktobar 1931.

„Čudna visoka kuća u izmaglici” (engl. The Strange High House in the Mist) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana 9. novembra 1926. i objavljivana u oktobru 1931. u časopisu Weird Tales.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Tomasa Olnija, „filozofa” koji je sa porodicom u poseti Kingsportu u Masačusetsu, zaintrigira čudna kuća na litici koja gleda na okean. Neobjašnjivo je visoka i stara, a meštani se generacijama plaše tog mesta koje niko njima poznat nije posetio. Uz velike muke, Olni se penje uz stenu, dolazi do kuće i upoznaje misterioznog čoveka koji tamo živi. Jedina vrata se otvaraju direktno na strmu liticu, dajući pristup samo magli i „provaliji”. Žitelj kuće mu prenosi arhaično predanje, nakon čega se susreće sa natprirodnim entitetom, jer Olni nije jedini posetilac tog dana. Sledećeg dana se vraća u Kingsport, ali čini se da je ostavio svoj duh u čudnoj, udaljenoj kući.

Inspiracija

[uredi | uredi izvor]

Enciklopedija H. F. Lavkrafta sugeriše da je priča možda inspirisana Hronikama Rodrigeza lorda Dansenija, u kojima se čudni prizori mogu videti iz čarobnjakove kuće na steni.[1] Jedan model za okruženje bila je Mader En, kamena formacija na obali u blizini Glostera u Masačusetsu.[2]

Povezana dela

[uredi | uredi izvor]

Kingsport, koji se pominje u nekoliko Lavkraftovih priča, prvi put je spomenut u pripoveci „Užasni starac” (1920). Naslovni lik te priče pojavljuje se i u „Čudnoj visokoj kući u izmaglici”, gde starac pominje da se kuća nalazila na litici još kada je njegov deda bio dečak, što glavni junak komentariše: „To mora da je bilo pre neizmerno mnogo godina”.

Priča se poziva na keltskog boga Nodensa, koji se takođe pojavljuje u Snovitoj potrazi za neznanim Kadatom. Ogast Derlet je kasnije uključio ovaj entitet u Ktulu mitove kao vođu starijih bogova. U istom pasusu u „Čudnoj visokoj kući”, Lavkraft pominje i dolazak boga Neptuna, ali ovo rimsko božanstvo nisu na sličan način usvojili lavkraftovski pisci.

Čovek iz kuće pominje Atlantidu, koja se takođe pominje u pripoveci „Hram” kao objašnjenje misterioznog podvodnog grada. Takođe pominje planinu Hateg-Kla i grad Ultar iz priča „Drugi bogovi” i „Mačke Ultara”.

Prijem

[uredi | uredi izvor]

Priču je prvobitno odbio časopis Weird Tales kada mu je ponuđena u julu 1927. godine. Dve godine kasnije, Lavkraft je dozvolio V. Polu Kuku da je objavi u drugom broju časopisa The Recluse, ali kada je postalo jasno da se to izdanje nikada neće pojaviti, ponovo ju je poslao u Weird Tales, koji ju je prihvatio, plativši mu 55 dolara.[1] Robert Launds nazvao je „Čudnu visoku kuću u izmaglici” jednom od Lavkraftovih „najboljih pripovedaka”.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H.P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 253. ISBN 978-0974878911. 
  2. ^ H. P. Lovecraft, Selected Letters Vol. 3, p. 433; cited in Joshi and Schultz, p. 253.
  3. ^ Robert A. W. Lowndes, Letter, "The Eyrie", Weird Tales, Summer 1991. (p.9)

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]