Pređi na sadržaj

Švedska u Evropskoj uniji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Švedska je pristupila EU 1995. godine, nakon održanog referenduma godinu dana ranije kada je 52 odsto građana glasalo za pristupanje.

Za Švedsku je članstvo 1995. godine označilo vrhunac dugog perioda integracije i saradnje sa zemljama u EU. Sporazum o slobodnoj trgovini iz 1972.[1] između Švedske i Evropske komisije i Sporazum o evropskom ekonomskom prostoru (Sporazum o EGP)[2] iz 1992. bili su važne prekretnice na putu ka članstvu.

Nije trebalo dugo da Švedska postane član EU nakon što je započeo postupak za prijavu. Posle pada Berlinskog zida u jesen 1989. godine, u Švedskoj se sve češće raspravljalo o pitanju članstva u EU. Kontradikcije između velikih sila koje su podelile Evropu tokom hladnog rata značile su da Švedska do tada nije smatrala da članstvo može biti kompatibilno sa njenom politikom neutralnosti.

Put Švedske do EU

[uredi | uredi izvor]

U oktobru 1990. švedska vlada saopštila je svoj stav da Švedska treba da teži članstvu. U julu 1991. tadašnji premijer Ingvar Karlson podneo je zahtev Švedske, a u februaru 1993. stvarni pregovori su započeli u Briselu. Na samitima u Lisabonu i Edinburgu 1992. godine, šefovi država i vlada zemalja EU dali su zeleno svetlo za proširenje Evropske unije bez velikih institucionalnih reformi. Švedska bi sada mogla postati jedna od novih članica unije.

Pregovori su trajali nešto više od godinu dana. 30. marta 1994. godine finaliziran je sporazum između Švedske i država članica EU, koji je potpisan na samitu EU na Krfu u leto 1994.

Razlog za to što su pregovori o članstvu protekli relativno glatko bio je taj što je veliki deo posla već bio završen sporazumom o EGP-u 1992. godine. Ovaj sporazum između članica EU i EFTA-e, Evropske asocijacije za slobodnu trgovinu, već je regulisao većinu uslova za učešće Švedske u EU. unutrašnje tržište. Međutim, nekoliko važnih područja, poput poljoprivrede i regionalne politike, bilo je izvan sporazuma o EEA i riješeno je sporazumom o članstvu.

13. novembra 1994. godine konačno je odlučeno pitanje članstva na referendumu. Referendum je bio savetodavan, ali su se stranke unapred dogovorile da prate rezultat. 52,3 odsto glasalo je za, 46,8 odsto za, a 0,9 odsto za prazno. Izlaznost je bila velika, 83 procenta. Stoga je švedski narod rekao da članstvu i odluku je formalno doneo švedski parlament 15. decembra 1994.

Švedski jezik u EU

[uredi | uredi izvor]

Švedski jezik je jedan od 24 službena jezika EU. Položaj švedskog jezika kao jednog od zvaničnih jezika od velike je fundamentalne važnosti za Švedsku. Dobra komunikacija između institucija EU na njihovom jeziku važan je način za nastavak težnje ka većoj otvorenosti i dubljem demokratskom sidrenju saradnje EU.

Politika švedskog jezika[3] uspostavljena je 1996. Polazište je da švedski izabrani predstavnici u Evropskom parlamentu i švedski predstavnici u drugim telima na visokom nivou moraju biti u mogućnosti da komuniciraju na švedskom jeziku. Izbor predstavnika ne sme biti određen njihovim jezičkim veštinama.

Prekretnice u odnosu Švedske i EU

[uredi | uredi izvor]
1960 Švedska, zajedno sa Danskom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Norveškom, Portugalijom, Švajcarskom i Austrijom, osniva Evropsko udruženje slobodne trgovine (EFTA). Kasnije se pridružuju i Finska i Island.
1967-1971 Švedska pregovara sa EK o bližim odnosima na osnovu „otvorene“ aplikacije koja ne isključuje članstvo. Međutim, švedska politika neutralnosti dovodi do toga da je članstvo sve manje verovatno.
1972 Švedska i EK dogovaraju se o sporazumu o slobodnoj trgovini. Stupio je na snagu 1973. godine i uglavnom pokriva industrijsku robu. Slični bilateralni sporazumi su takođe postignuti između ostalih zemalja EFTA-e[4] i EK.
1984 Ukidanje carina na industrijsku robu između Švedske i EK sada je u potpunosti sprovedeno. EK i zemlje EFTA-e slažu se da će proširiti svoju saradnju.
1987 Švedska izražava želju da učestvuje na unutrašnjem tržištu Evropske komisije.
1989 EK i zemlje EFTA pokreću pregovore o stvaranju evropskog ekonomskog prostora (EEA). Cilj je postići slobodno kretanje roba, ljudi, usluga i kapitala i određenih susednih područja kao što su zaštita potrošača, istraživanje i razvoj i obrazovanje.
1990 U Briselu započinju formalni pregovori o sporazumu o EGP. Švedska vlada objašnjava da je cilj švedsko članstvo u EU.
1991 Švedska se formalno prijavljuje za članstvo u EK.
1992 Sporazum o EGP-u potpisan je i stupa na snagu 1. januara 1994. Šefovi država i vlada EK odobravaju proširenje EU na nove države članice, čiji je Švedska jedan od kandidata.[5]
1993 Švedska započinje pregovore o članstvu sa EK u Briselu.
1994 Pregovori o članstvu okončaće se u martu. Sporazum će biti potpisan na Evropskom savetu na Krfu u junu. U novembru, švedski narod na referendumu odobrava članstvo u EU (52,3 odsto glasova za, 46,8 procenata protiv i 0,9 procenata praznih glasova).
1995 Švedska će se pridružiti EU zajedno sa Finskom i Austrijom. Istovremeno, prestaće članstvo Švedske u EFTA-i.
2001 Švedska je predsedavajući najvišeg tela EU koje donosi odluke - Saveta ministara.[6]
2003 U martu 2003. godine, Riksdag je odlučio da će švedski narod glasati za učešće u monetarnoj uniji EMU na referendumu 14. septembra 2003. Švedski narod glasao je protiv učešća u monetarnoj uniji, sa 56 posto protiv i 42 posto za. Sve parlamentarne stranke obavezale su se da će pratiti rezultat referenduma. U dogledno vreme neće biti održan novi referendum.
2009 Lisabonski ugovor stupa na snagu.

Švedska je predsedavajući najvišeg tela EU koje donosi odluke - Saveta ministara


Napomene i reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Anonymous (2016-06-16). „Europeiska unionens historia - 1973”. Europeiska Unionen (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-18. 
  2. ^ „Europeiska ekonomiska samarbetsområdet (EES), Schweiz och Norden | Faktablad om Europeiska unionen | Europaparlamentet”. www.europarl.europa.eu (na jeziku: švedski). Pristupljeno 2020-12-18. 
  3. ^ „Språkpolitik hos Språkrådet - Institutet för språk och folkminnen”. www.isof.se (na jeziku: švedski). Arhivirano iz originala 25. 01. 2021. g. Pristupljeno 2020-12-18. 
  4. ^ „European Free Trade Association |”. www.efta.int. Pristupljeno 2020-12-18. 
  5. ^ „EU Countries - The Member States of the European Union”. SchengenVisaInfo.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-18. 
  6. ^ Anonymous (2016-06-16). „The history of the European Union - 2001”. European Union (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-18.