Šiaocova tonometrija
Šiaocova tonometrija | |
---|---|
Svrha | merenje intraokularnog pritiska |
Šiaocova tonometrija, nazvana tako po njenom autoru Hjalmar-u Schiotz-u (1905), prva je metoda merenja očnog pritiska. Danas je Šiaocov indentacioni tonometar zbog podložnosti greškama u merenju stalnog pritisak unutar oka (IOP) sve je manje u upotrebi.[1][2]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Ovu metodu osmislio je norveški oftalmolog Hjalmar August Šiaoc (Hjalmar August Schiøtz), a prvi put je predstavio Norveškom medicinskom društvu 10. maja 1905. godine.[3][4]
Šiaocova tonometrija koja se zasnovana na principu indentacione tonometrije, pre Goldmanove aplanacione tonometrije,[5] bila je široko rasprostranjena, sve dok se kroz primenu nije pokazalo da ne daje pouzdane vrednosti stalnog pritisak unutar oka ili intraokularnog pritisa (IOP). Danas se retko koristi i to pretežno u medicinskim ustanovam u nerazvijenim delovima sveta.
Karakteristike metode
[uredi | uredi izvor]Šiaocov tonometar se sastoji od klipa na koji je okačen teg koji indentira rožnjaču i meri veličinu indentacije rožnjače na postavljenoj skali, čije se očitane vrednosti potom pretvaraju u milimetre žive pomoću tabele.
Prednosti
[uredi | uredi izvor]Prednosti ove tonometrije su što je tonometar jeftin, mobilan, lak za održavanje, jednostavan za rukovanje i ne zahteva upotrebu biomikroskopa.
Ograničenja
[uredi | uredi izvor]Razlika u krutosti zidova očne jabučice narušava tačnost merenja, tako da se precenjujući rezultati merenja ovim tonometrom dobijaju kod starijih ljudi, a potcenjujući kod pacijenata sa Grejvsovom bolešću i miopijom.
Nedostaci
[uredi | uredi izvor]Nedostaci zbog kojih je ovaj tonometar sve manje u upotrebi su:[6]
- greške u samom instrumentu,
- greške usled kontrakcije ekstraokularnih mišića zbog akomodacije, varijacijom zapremine jabučice i rigidnošću oka,
- greške u očitavanju skale 2 - 4, koja je je ± 2 mmHg kod normalnih vrednosti, a kod povišenih vrednosti oko ± 4 mmHg.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Šiaocov tonometar
-
Šiaocov tonometar
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Wallace LM Alward. Tonometry and tomography. In: Krachmer JH, editor. Glaucoma the requisites in ophthalmology. Departments of Ophthalmology. The University of lowa College of Medicine lowa City, IA. 2000. p. 19–25.
- ^ Pasquale, Louis R (2001). „Glaucoma the Requisites in Ophthalmology. Wallace L. M. Alward. St. Louis, Missouri, Mosby, 1999. 260 pages, illustrated. $89.00”. American Journal of Ophthalmology. 131 (5): 682—683. ISSN 0002-9394. doi:10.1016/s0002-9394(01)00863-7.
- ^ Handley, Neil. „Tonometers”. Arhivirano iz originala 2. 11. 2013. g. Pristupljeno 31. 10. 2013.
- ^ Ytteborg, Jan (2001-02-10). „Hjalmar Schiøtz og hans tonometer”. Tidsskrift for den Norske Legeforening.
- ^ Goldmann H (1957): Applanation tonometry. New York. Josiah Macy, Jr. Foundation
- ^ Allingham RR, Damji KF, Freedman S, Moroi SE, Rhee DJ. Intraocular Pressure and Tonometry. In: Shield’s Textbook of Glaucoma, Philadelphia: Lippincott, Williams & Wilkins. 24–40.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |