Šumen
Šumen bug. Шумен | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bugarska |
Oblast | Šumenska oblast |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2006. | 103.016 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 16′ 15″ S; 26° 55′ 51″ I / 43.2709051° S; 26.9307021° I |
Aps. visina | 184 m |
Površina | 136,358±0,001 kvadratni kilometar km2 |
Veb-sajt | |
shumencity.hit.bg |
Šumen (starinski Šumla[1], tur. Şumnu) je deseti po veličini grad u Republici Bugarskoj, u istočnom delu zemlje. Grad je i sedište istoimene Šumenske oblasti.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Šumen se nalazi u istočnom delu Bugarske. Od prestonice Sofije grad je udaljen oko 400 km severoistočno. Sa druge strane Šumen je na 80 km od Crnog mora i grada Varne. Šumen se smestio na Šumenskoj visiji na blizu 200 m nadmorske visine, koja razdvaja Vlašku niziju i crnomorsko primorje. Predeo oko grada je valovit i brežuljkast, a južno od grada on prelazi u brda i planine lanca Balkana.
Klima u gradu je kontinentalna.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Okolina grada Šumena veoma je važna za istoriju Bugarske, pošto se u neposrednoj blizini nalaze srednjovekovni lokaliteti Pliska i Preslav, prva središta bugarske države. Šumen se kao naselje prvi put pominje 811. godine, a u 10. veku predstavljao je jedno od upravnih i kulturnih središta bugarske države. 1388. godine grad je pao pod vlast Osmanlija, da bi pod njima u 16. veku bio važno trgovište sa brojnim muslimanskim stanovništvom u gradu i okolini. Tada je izgrađena velika gradska tvrđava. Tokom ovog vremena u gradu i okolini naselilo se mnogo turskog življa, koje je i danas brojno.
1878. godine grad je postao deo savremene bugarske države. Posle ovoga grad doživljava opadanje i iseljavanje brojnog turskog stanovništva. Popisano je 1894. godine u mestu "Šumli" 22.517 stanovnika.
Srbi u Šumenu[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
U bugarskom gradu Šumenu u srednjem veku a i kasnije, bila je jedna od dubrovačkih trgovačkih kolonija. Dubrovčanin Gundulić je 1575. godine redom prelazio sa kolonije u koloniju; smerom - Ruščuk, Silistrija, Provadija, Varna, Šumen, Pazardžik i Jedrene. Dubrovčani su imali svoje pouzdanike ljude duž trgovačkog puta do Carigrada, naročito po kolinijama, i to su po pravilu bili "jednoplemeni " Srbi. Tokom 17. veka u "Šumli" je bilo 27 Dubrovčana, Srba katolika i nekoliko pokrštenih Bugara. Otuda se može jednim delom objasniti prisustvo Srba, usred bugarskog nacionalnog korpusa. Takođe u te krajeve pristizali su što prognanici u tursko vreme, što izbeglice ratnih godine.
Bugarin Kajdanov je 1836. godine objavio istorijsku knjigu, čiji su čitaoci bili i očigledno Srbi iz Šumena: Haralampije Ivanović, Kirko Hadži Nikolajević i Ivan Simeonović - sva trojica su se u Galacu zapisali. A u Ibrailu gradu, takođe pisali su se drugi Srbi iz Šumena: Veliko (Veljko!) Haralampović, Stanko Dobrović, Rusi Atanasović, Marin Jančov Đulgerović, Stojčo Stefanović, Stojan Tanasović i Ivančo Nikolajević.[2] Davidovićevu knjigu o istoriji Srba, nabavio je baveći se u Braili, Nančo Popović iz Šumena.[3]
Šumenska opština je raspisala konkurs sa rokom do 2. avgusta 1856. godine. Tražena je jedna "učiteljka" sa znanjem srpskog i nemačkog jezika (ili francuskog) sa znanjem ručnih radova u Šumenskoj polugimnaziji, sa platom 600 f. i putnim troškom.[4] Novosadski srpski list je na svojim stranama pisao o ispitima godišnjim (februarskim) u tamošnjoj školi (gimnaziji) 1857. godine. U toj taze otvorenoj gimnaziji učilo se nekoliko jezika, s tim da je bugarski glavni. Polagao se tako "Slavjanski jezik sa bugarskim", a reč je u stvari o srpskom jeziku.[5] U oglasu za prijem jednog profesora katedre za jezike, pominje se i slavenosrbski. Pozivani su Srbi književnici i naučnici da konkurišu, preko Kličijana Penčevića u Ruščuku.[6] U Šumenu je tih godina (od jeseni 1856) došla Srpkinja izvesna Aleksandra, učiteljica iz Novog Sada da predaje u tamošnjoj školi, na osnovu konkursa objavljenog u srpskim novinama. Direktor škole u Šumenu i Ruščuku bio je sredinom 19. veka Srbin, Milan David Rašić vredan pisac i prevodilac. Tako su Rašićevu knjigu objavljenu u Beču 1852. godine, kupili mnogi Srbi u Bugarskoj, pa oni iz Šumena. Prenumeranti te srpske knjige bili su u Šumenu: Braća Stojanović velikokupci, Andovaći Savić za svog brata, Ginčo Marković učitelj, Mato Cofov trgovac (četiri primerka), Sava Droboplodnij (ili Dobroplodnij?) učitelj i Jovan Monastirskij učitelj.[7]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Po procenama iz 2006. godine grad Šumen imao 103.016 stanovnika. Većina gradskog stanovništva su etnički Bugari. Ostatak su Turci i Romi. Poslednjih 20ak godina grad gubi stanovništvo zbog udaljenosti od glavnih tokova razvoja u zemlji. Oživljavanje privrede trebalo bi zaustaviti negativni demografski trend.
Pretežna veroispovest stanovništva je pravoslavna — oko 70%, a ostatak mahom islamska.
Privreda[uredi | uredi izvor]
U Šumenu je razvijena metalna (poljoprivredne mašine, kamioni), prehrambena i drvna industrija i prerada duvana. Međutim, grad je u okvirima države najpoznatiji po pivarskoj industriji — Šumensko pivo.
Gradske znamenitosti[uredi | uredi izvor]
U Šumenu se nalazi Tombul džamija iz 18. veka, najveća džamija u Bugarskoj. Tu je i dobro očuvana tvrđava iz osmanskog razdoblja. Grad poseduje i veoma lep arheološki muzej.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Larousse 1900, str. 27.
- ^ Ivan Kajadanov: "Kratko načertanije na vseobšćata istorija", Pešta 1836. godine
- ^ Dimitrije Davidović: "Istorija naroda srbskog", Beograd 1846. godine
- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1856. godine
- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 25. april 1857. godine
- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1857. godine
- ^ Milan David Rašić: "Fedor i Marija ili vjernost do smrti", Beč 1852. godine
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Larousse (1900). Presqu'ile des Balkans. Paris.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Portal grada Šumen
- Bъlgarsko nacionalno radio, Radio Šumen
- Šumenski Universitet „Episkop Konstantin Preslavski“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. jul 2011)
- Dramatično-kuklen teatъr „Vasil Drumev“
- Fakultet „Artileriя, Pvo i KIS“ kъm NVU „Vasil Levski“
- Fotogaleriя na Šumen — Zlati Dimitrov
- vestnik „Šumenski Pokazatel“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. februar 2007)