15. arondisman Pariza
15. arondisman Pariza XVe arrondissement | |
---|---|
Spisak Pariskih opština | |
Gradska kuća | |
15. arondisman Pariza | |
Država | Francuska |
Region | Il de Frans |
Departman | Pariz |
Komuna | Pariz |
Vlada | |
• Gradonačelnik | Filip Gujon (Republikanci) |
Površina | |
• Ukupno | 8,50 km2 (330 sq mi) |
Stanovništvo (2019) | |
• Ukupno | 230,981 |
• Gustina | 27,174/km2 (70,38/sq mi) |
15. arondisman Pariza je jedan od 20 arondismana glavnog grada Francuske.
Nalazi se na levoj obali reke Sene . Deleći okrug Monparnas sa 6. i 14. arondismanom, to je najnaseljeniji arondisman u gradu. Toranj Monparnas – najviši neboder u Parizu – i susedni Gar Monparnas nalaze se u 15. arondismanu, na granici sa 14. Takođe je domvišespratnice Front Sene 2026. godine u 180 metara visokom Toranj Trouglu biće smešten hotel sa 120 soba i 70.000 kvadratnih metara poslovnog prostora. [1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Zakonom 16. juna 1859 je prisajedinio Parizu područje između starog zida Ferme generale i zida Tijers. Komune Grenel, Vožižar i Žavel uključene su u Pariz 1860.
Šarl Mišels (r. 1903), izabran je za zamenika za 15. arondisman od strane Narodne fronte; Uzeli su ga za taoca i streljali nacisti 1941. godine.
Četvrti[uredi | uredi izvor]
Kao i u svim pariskim arondismanima, petnaesti se sastoji od četiri administrativna kvarta.
- Na jugu, četvrt Sen-Lambert zauzima nekadašnje mesto sela Vaugirard, izgrađeno duž drevnog rimskog puta. Geografija ovog područja bila je posebno pogodna za proizvodnju vina, kao i za vađenje kamena. U stvari, mnogi pariski spomenici, kao što je Vojna škola, izgrađeni su od Vožižar kamena. Selo, koje još nije bilo deo Pariza, Parižani su smatrali prijatnim predgrađem, prijatnim za seoske šetnje ili njegove kabaree i lutkarske predstave. Godine 1860. Vaugirard je pripojen Parizu, zajedno sa susednim selima.
- Na istoku, kvart Neker je prvobitno bio nenaseljen prostor između Pariza i Vožirara. Najpoznatije znamenitosti u ovoj oblasti su železnička stanica Gar Monparnas i poslovni toranj Toranj Monparnas koji se nazire. Područje oko železničke stanice je renovirano i sada sadrži niz kancelarijskih i stambenih blokova, park i tržni centar. Konačno, kvart sadrži niz javnih zgrada: Licej Bufon, Dečju bolnicu Neker, kao i privatnu fondaciju Pasterov institut .
- Na severu, kvart Grenel je prvobitno bio istoimeno selo. Ravnica Grenel se prostirala od sadašnjeg Hotela invalida do predgrađa Isi-le-Mulino na drugoj strani Sene, ali je u prošlim vekovima ostala uglavnom nenaseljena zbog poteškoća u obradi zemlje. Početkom 19. veka, preduzetnik po imenu Violet odvojio je deo ravnice: ovo je postalo selo Bogrenel, poznato po nizu ravnih ulica i blokova, koji su ostali i danas. Cela oblast se odvojila od komune Vožirar 1830. godine, postajući komuna Grenel, koja je zauzvrat pripojena Parizu 1860. godine. Vek kasnije, niz stambenih i kancelarijskih kula izgrađeni su duž Sene, Front Sene zajedno sa tržnim centrom Bugrenel .
- Na zapadu, kvart Žavel leži južno od ravnice Grenel. Ranijih godina, to je bila industrijska oblast okruga : prvo sa hemijskim kompanijama, zatim elektrokompanijama i na kraju proizvođačima automobila (Sitroen), čije fabrike zauzimao veliki deo kvarta sve do ranih 1970-ih. Industrijska područja su od tada obnovljena, a u susjedstvu se sada nalaze Park Andre Sitroen, Evropska bolnica Žorž Pompidu i niz velikih poslovnih zgrada i televizijskih studija ( Sažem, Kanal Plus, Francuska Televizija itd.). Pored toga, južno od kružnog autoputa, produžetka 15., nekadašnjeg aerodroma početkom 20. veka, sada je heliodrom, teretana i rekreativni centar.
Rani aerodrom ovde je zahvaćen urbanim razvojem i sportskim centrom, ali preostala površina, uglavnom pod travom, nastavlja da služi Parizu kao heliodrom. Carinski objekti su dostupni i posebno zauzeti tokom aeromitinga koji se održavaju u Buržeu na drugoj strani grada.
Geografija[uredi | uredi izvor]
15. arondisman se nalazi u jugozapadnom delu Pariza, na levoj obali Sene. Uključuje jedno od tri ostrva u Parizu, Ostrvo Cigana .
Sa 8,5 km² ili 2.100 hektara, to je treći najveći arondisman u Parizu, i bio bi najveći da se veliki parkovi Bulonjska šuma i Vensenska šuma ne računaju kao deo 16. i 12. arondismana .
Demografija[uredi | uredi izvor]
Vrhunac broja stanovnika 15. arondismana Pariza dogodio se 1962. godine, kada je imao 250.551 stanovnika. Od tada je izgubio otprilike jednu desetinu svog stanovništva, ali je i dalje najnaseljeniji arondisman Pariza, sa 225.362 stanovnika na poslednjem popisu iz 1999. godine. Sa 144.667 radnih mesta na istom popisu, 15. je takođe veoma gust u poslovnim aktivnostima. Ovaj arondisman je dom mnogih porodica i poznat je u Parizu kao jedan od najtiših delova u Parizu. Većinu arondismana relativno malo posećuju turisti, što je retkost za jedan od najposećenijih gradova na svetu.
-
Pariz – detalj Pont Mirabo
-
Fontane u parku Andre Sitroen
-
Volis fontana
-
Kip slobode (sa Ajfelovom kulom u pozadini)
-
Park Žorž-Brasens
Istorija stanovništva[uredi | uredi izvor]
Godina (francuski popiso) |
Populacija | Gustina (st. po km² ) |
---|---|---|
1872. godine | 75,449 | 8,874 |
1954. godine | 250,124 | 29,419 |
1962. (vrhunac stanovništva) | 250,551 | 29,470 |
1968 | 244,080 | 28,709 |
1975. godine | 231,301 | 27,205 |
1982 | 225,596 | 26,534 |
1990 | 223,940 | 26,340 |
1999 | 225,362 | 26,507 |
2009 | 236,491 | 27,888 |
Mesta od interesa[uredi | uredi izvor]
-
Bazen Keler
-
Sitroen modeli
-
Panoramski restoran
-
Zgrada javnog servisa Francuske
- Delovi oblasti Monparnasa .
- Nekadašnja radionica (više ne postoji) Konstantina Brankusija, u kojoj je vajar radio od 1925. do 1957. godine, sada je izmeštena ispred Centra Žorž Pompidu
- Vila Santos Dumon u kojoj su Osip Zadkin i Fernan Leže [2] imali svoju radionicu, takođe je predstavljena u knjizi Gejl Albert Halaban Iz mog prozora, Pariz . [3]
- Trg Bela Bartoka gde se može videti skulptura-fontana Žan-Iva Leševalijea .
- Replika statue slobode na ostrvu Cigana gde je Bartoldi radio.
Vlada i infrastruktura[uredi | uredi izvor]
- Od novembra 2015. francusko Ministarstvo oružanih snaga nalazi se u namenskoj zgradi u blizini stanice metroa Balard . [4]
- Australijska ambasada
- Japanski kulturni centar u Parizu [5]
- Francuski institut [6]
Ekonomija[uredi | uredi izvor]
- Pre završetka sadašnjeg sedišta Er Fransa u Tramble-an-Fransu u decembru 1995. [7] [8] Er Frans je imao sedište u tornju koji se nalazio pored železničke stanice Gare Monparnas na Monparnasu i u 15. arondismanu; Er Frans je imao svoje sedište u tornju oko 30 godina. [9] [10] [11]
- Ranije na Tornju Monparnas, u 15. arondismanu Pariza, bila je smeštena izvršna uprava Akor-a. [12]
- Fudbalski savez Francuske
- Evropska svemirska agencija
- Međunarodni savet muzeja
- Evropska bolnica Žorž-Pompidu
-
Dvorana Sportova
-
Pijačni dani
-
Ostrvo Cigana i Crkva Svetog Kristofa
-
Evropska bolnica Žorž-Pompidu, sala
Obrazovanje i istraživanje[uredi | uredi izvor]
- Međunarodni univerzitet Šiler ima kampus u arondismanu. Nalazi se u blizini trga Konvencije. [13]
- Pasterov institut
Značajni ljudi[uredi | uredi izvor]
- Brižit Bardo, glumica
- Semjuel Beket, pisac, koji je živeo u 15. arondismanu veći deo svog odraslog života
- Lik Beson, režiser
- Antoan Burdel, umetnik
- Aleksandar Kalder, umetnik
- Mark Šagal, umetnik
- Ditrih fon Holtic, vojni guverner Pariza, 1944–1945.
- Andre Sitroen, industrijalac
- Robert Desnos, pesnik i član francuskog pokreta otpora
- Fransoa Oland, predsednik Francuske (2012–2017)
- Rene Magrit, umetnik
- Sofi Marso, glumica
- Andre Mason, umetnik
- Henri Miler, pisac, živeo je u 15. gde je radio na Tropiku raka . [14]
- Žoan Miro, umetnik
- Žak Monod i Fransoa Žakob otkrili su mehanizam regulacije transkripcije gena, delo nagrađeno Nobelovom nagradom za fiziologiju i medicinu 1965. godine.
- Lu Montanjije, Fransoaz Bare-Sinusi i kolege otkrili su dva virusa HIV-a koji izazivaju SIDU, 1983. i 1985. godine, nagrađeni Nobelovom nagradom za fiziologiju i medicinu 2008. godine.
- Luj Paster, mikrobiolog
- Osip Zadkin, umetnik
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Porte de Versailles Exhibition Center”. Paris Digest. 2018. Pristupljeno 2018-11-10.
- ^ „Rue et villa Santos-Dumont”. Gavroche père & fils (na jeziku: francuski). 18. 11. 2010. Arhivirano iz originala 11. 8. 2017. g. Pristupljeno 11. 8. 2017.
- ^ „Villa Santos-Dumont, 15th arrondissement, Paris, 2013”. Aperture.org. Pristupljeno 11. 8. 2017.
- ^ Hohenadel, Kristin (13. 11. 2015). „France's New Defense Building, Inspired by the Pentagon, Is...a Hexagon”. Slate. Pristupljeno 11. 8. 2017.
- ^ „Mentions legales”. Maison de la culture du Japon à Paris (na jeziku: francuski). Pristupljeno 11. 8. 2017. „101 bis, quai Branly, 75015 Paris.”
- ^ „Contact”. Institut Français (na jeziku: francuski). Pristupljeno 11. 8. 2017.
- ^ „Air France Head Quarters – Roissypole” (PDF). Groupement d'Etudes et de Méthodes d'Ordonnancement (GEMO) (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 07. 2011. g. Pristupljeno 20. 9. 2009.
- ^ „Roissy Charles-de-Gaulle”. Tremblay-en-France (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 13. 10. 2010. g. Pristupljeno 20. 9. 2009.
- ^ Salpukas, Agis (27. 12. 1992). „Air France's Big Challenge”. The New York Times. Arhivirano iz originala 18. 6. 2009. g. Pristupljeno 13. 5. 2009.
- ^ „World Airline Directory”. Flight International. sv. 108. 20. 3. 1975. str. 466.
- ^ Mlekuz, Nathalie (2. 4. 1997). „Air France vole vers ses avions, destination Roissy”. Le Monde (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 28. 02. 2019. g. Pristupljeno 22. 9. 2009. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2019)
- ^ „Address book”. Accor. Arhivirano iz originala 17. 10. 2006. g. Pristupljeno 19. 3. 2012. „Executive Management Tour Maine-Montparnasse 33, avenue du Maine 75755 Paris Cedex 15 France.”
- ^ „Schiller Paris”. Schiller International University. Pristupljeno 28. 8. 2011. „Schiller International University 9, rue Yvart 75015 – Paris FRANCE.”
- ^ „Henry Miller & Richard Galen Osborn's apartment”. PBase. Pristupljeno 11. 8. 2017.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Vallois, Thirza (1999). Around and About Paris: Vol.3: New Horizons: Haussmann's Annexation (Arrondissements 13–20). Iliad Books. str. 80—104. ISBN 978-0-9525378-2-3. Pristupljeno 29. 4. 2015.
- Pringle-Harris, Ann (2. 11. 1997). „The 15th, a World of Its Own”. The New York Times. Pristupljeno 7. 4. 2015.