Pređi na sadržaj

Cryptocephalus sericeus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Cryptocephalus sericeus
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Coleoptera
Infrared: Cucujiformia
Porodica: Chrysomelidae
Rod: Cryptocephalus
Vrsta:
C. sericeus
Binomno ime
Cryptocephalus sericeus
Linnaeus, 1758
Sinonimi
  • Chrysomela sericea Linnaeus, 1758

Cryptocephalus sericeus je vrsta tvrdokrilca iz porodice buba listara (Chrysomelidae).[1]

Rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Areal joj je veliki, osim velikog dela Evrope živi i u Aziji, sve do Sibira i severozapadne Kine. [2] Može se naći u celoj Srbiji.[1]

Stanište

[uredi | uredi izvor]

Nastanjuje travnjake i livade. Naročito voli žute cvetove biljaka iz porodice Apiaceae.

Cryptocephalus sericeus je dug 6-7 mm. Telo im je zdepasto i cilindrično. Na pokrilcima postoje nepravilne izbočine. Boja pokrilaca i pronotuma znatno varira, mada su najčešći metalnozeleni primerci.[3] Glava, noge i antene su tamni.

Postoji velika sličnost sa sledećim vrstama: Cryptocephalus aureolus, Cryptocephalus praticola, Cryptocephalus solivagus, Cryptocephalus therondi i Cryptocephalus hypochoeridis.

Životni ciklus

[uredi | uredi izvor]

Odrasli insekti se mogu naći od maja do avgusta, najčešće kada se hrane polenom.[1] Larve se hrane lišćem istih biljaka i od svog izmeta prave kućice. Lutke žive u zemlji.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v Alciphron — vrsta Cryptocephalus sericeus.
  2. ^ Fauna europaea
  3. ^ „Insetti e animali {{in lang|it}}”. Arhivirano iz originala 2017-07-09. g. Pristupljeno 2017-05-18. 

Spoljne veze

[uredi | uredi izvor]
  • Michael Chinery, Insectes de France et d'Europe occidentale, Paris, Flammarion, 2012, 320 p. (ISBN 978-2-0812-8823-2), p. 282-283
  • Novak, P., 1964 - I Coleotteri della Dalmazia - Atti Mus. civico Storia Nat., Trieste, 24: 53-113
  • Petitpierre, E., 2000 - Fauna Iberica. Vol. 13. Coleoptera Chrysomelidae I. - Museo Nacional de Ciencias Naturales. Consejo Superior de Investigaciones Cientificas, Madrid, 521 pp.