Pređi na sadržaj

De re metallica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

De re metallica
{{{alt_slike}}}

AutorGeorgij Agrikola
PrevodilacHerbert Huver
Lu Henri Huver
JezikEngleski
ŽanrIstorija
Datum izdavanja1950

De re metallica je knjiga o rudarstvu i metalurgiji. Autor je bio Georgij Agrikola, a knjiga je objavljena godinu dana nakon njegove smrti, 1556. godine. Knjiga je bila od izuzetnog značaja za srednjovekovno rudarstvo. Prikazuje procese izvlačenja ruda iz zemlje i metala iz rude. 1912. godine objavljen je prevod knjige De re metalica na engleskom koji su napravili Herbert Huver i njegova supruga Lu Henri Huver.[1] Međutim najvažnija dela o rudarstvu bilo je dvanaest knjiga De re metallica Georgija Agrikole objavljenih 1556. godine.

Knjiga je objavljivana na latinskom što je omogućilo da je čita svaki obrazovani Evropljanin toga vremena. Omogućavala je širok spektar znanja o rudarstvu i bila je priznata kao najnaprednija knjiga u Evropi. Sadržala je 292 vrhunske ilustracije i detaljne opise mašina.[2]

Siže[uredi | uredi izvor]

Knjiga se sastoji od predgovora i dvanaest poglavlja, označenih knjigama od I do XII, bez naslova. Takođe ima brojne drvoreze koji daju dijagrame sa komentarima koji ilustruju opremu i procese opisane u tekstu.

De re metallica

Knjiga I: Argumenti za i protiv ove umetnosti[uredi | uredi izvor]

Knjiga se sastoji od argumenata korišćenih protiv umetnosti i Agrikolinih kontraargumenata. On govori da rudarstvo nije samo stvar napornog rada, već da rudari treba da poseduju znanje iz filozofije, medicine, astronomije, geodezije, aritmetike, arhitekture, crtanja i prava. Tu se dolazi do raznih rasprava, da je rudarstvo opasno po rudare i da se uništavaju određena područja. Po njemu, rudarstvo je veoma častan i profitabilan posao.

Knjiga II: Rudar i govor o pronalasku žila[uredi | uredi izvor]

Knjiga opisuje rudara i pronalaženje veza. Agrikole u ovoj knjizi preporučuje oblasti za pretraživanje, opisuje puteve i dovođenje goriva a na samom kraju opisuje praksu imenovanja žila ili osovina.

Knjiga III: Vene i uzice i šavovi u stenama[uredi | uredi izvor]

Knjiga daje opis različitih vrsta žila koje se mogu naći. Postoji 30 ilustracija različitih oblika ovih žila, koje čine većinu knjige III.

Knjiga IV: Razgraničenje žila i funkcije rudarskih službenika[uredi | uredi izvor]

Knjiga opisuje kako je službenik, Bergmajster, zadužen za rudarstvo. On označava zemlju u područja koja se zovu meers kada se žila otkrije. Takođe deo knjige opisuje zakone rudarstva i kako se rudnik može podeliti na akcije. U rudniku su navedeni glavni zanati koji su regulisani od strane Bergmajstera.

Knjiga V: Kopanje rude i geodeteska umetnost[uredi | uredi izvor]

Knjiga pokriva podzemno rudarstvo i geodetske radove. Agrikola opisuje da se zlato, srebro, bakar i živa mogu naći kao prirodni metali, ostali veoma retko. Opisani su štetni gasovi i ulazak vode kao i metode oblaganja tunela i šahtova drvenom građom. Knjiga prikazuje potrebne instrumente i tehnike za određivanje toka vena i tunela.[3]

Knjiga VI: Alati i mašine rudara[uredi | uredi izvor]

Knjiga je opširno ilustrovana i opisuje alate i mašineriju povezane sa rudarstvom. Opisani su ručni alati i različite vrste kašika, kolica i kamiona na šumovitim stazama. Agrikola zatim daje detalje o raznim vrstama mašina za dizanje tegova. Na kraju su opisani dizajni lopatice za ventilaciju.

Knjiga VII: O ispitivanju rude[uredi | uredi izvor]

Knjiga se bavi tehnikama ispitivanja. Detaljno su opisani različiti dizajni peći. Agrikola opisuje mere predostrožnosti za obezbeđivanje tačne količine olova i takođe opisuje spajanje zlata sa živom. Opisane su tehnike ispitivanja za osnovne metale kao što je kalaj, kao i tehnike za legure kao što je srebrni kalaj.

Knjiga VIII: Pečenje, drobljenje i pranje rude[uredi | uredi izvor]

U ovoj knjizi Agrikola daje detaljan prikaz obogaćivanja različitih ruda. On opisuje procese uključene u sortiranje, prženje i drobljenje rude. Opisane su različite tehnike za različite metale i regione.

Knjiga IX: Metode topljenja ruda[uredi | uredi izvor]

Knjiga opisuje topljenje, koje Agrilola opisuje kao usavršavanje metala vatrom. Prvo je objašnjen dizajn peći. Agrikola u ovoj knjizi takođe opisuje pravljenje čelika za lončiće i destilaciju žive i bizmuta.

Knjiga X: Odvajanje srebra od zlata i olova od zlata ili srebra[uredi | uredi izvor]

Agrikola u ovoj knjizi opisuje razdvajanje srebra od zlata pomoću kiselina. On takođe opisuje zagrevanje antimon sulfidom (stibijumom), koji bi dao srebrni sulfid i mešavinu zlata i antimona. Zlato i srebro se zatim mogu povratiti kupelacijom.

Knjiga XI: Odvajanje srebra od bakra[uredi | uredi izvor]

Knjiga opisuje odvajanje srebra od bakra ili gvožđa. Ovo se postiže dodavanjem velikih količina olova na temperaturi malo iznad tačke topljenja olova. Olovo i srebro se mogu razdvojiti kupelacijom.[4]

Knjiga XII: Proizvodnja soli, sode, vitriola, sumpora, bitumena i stakla[uredi | uredi izvor]

Knjiga opisuje pripremu onoga što Agrikola naziva „sokovima“:so, soda, nitar, desikant, vitriol, šalitra ,sumpor i bitumen. Na kraju je izrada stakla pokrivena.[5]

Istorija izdavanja[uredi | uredi izvor]

Agrikola je umro 21. novembra 1555. godine. Objavljivanje dela je odloženo do završetka obimnih i detaljnih drvoreza godinu dana nakon njegove smrti. Nemački prevod je objavljen 1557, a drugo latinsko izdanje pojavilo se 1561. Postoji verzija na španskom koju je napisao Bernardo Perez de Vargas 1569. godine. Ovo delo je prevedeno na francuski kao Traite singulier de metallikue 1743. Godine 1912. prvi engleski prevod De Re Metallica je privatno objavljen u Londonu uz pretplatu. Prevodioci i urednici bili su Herbert Huver, rudarski inženjer (a kasnije predsednik Sjedinjenih Država), i njegova supruga Lu Henri Huver, geolog i latinista. Prevod je značajan ne samo po jasnoći jezika, već i po obimnim fusnotama, koje detaljno opisuju klasične reference na rudarstvo i metale, bezbednost u rudnicima, uključujući istorijsku bezbednost i poznate minerale u vreme kada je Agrikola napisao knjigu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Agricola, Georg (1928). Zwolf Bücher vom Berg- und Hüttenwesen. Berlin. 
  2. ^ Musson, Albert Edward (1969). „Science and technology in the Industrial Revolution”. Pristupljeno 17. 12. 2023. 
  3. ^ Agricola, Georgius (2006). De natura fossilium = Handbuch der Mineralogie. Wiesbaden: Marix Verla. ISBN 978-3-86539-052-3. 
  4. ^ Agricola, Georgius (1950). De re metallica. New York: Dover Publications. ISBN 0-486-60006-8. 
  5. ^ Agricola, Georgius. De re metallica. Hoover translation. str. 16—17. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ćirković, Sima. Staro srpsko rudarstvo. Beograd:Vukova zadužbina, (2002) 104 str.
  • Simeunović, Dušanka. O geologiji, rudarstvu i metalurgiji. Beograd:Jugoslovenska inženjerska akademija, (2007)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]