Pređi na sadržaj

Gloriosa superba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gloriosa superba (Vatreni ljiljan)

Gloriosa superba je vrsta cvetnih biljaka puzavica iz familije Colchicaceae. Najčešći nazivi su vatreni ljiljan[1], ljiljan puzavica, plameni ljiljan, ljiljan slave[2], tigrova kandža[3], gloriosa ljiljan.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je višegodišnja biljka koja raste iz mesnatog rizoma[4]. Ona je puzavica, koja se penje uz pomoć žilica, čije stablo dostiže dužinu od 4 metra[5]. Listovi su raspoređeni naizmenično, a mogu biti i suprotno. Oblika su koplja, i na njihovim krajevima su vitice koje postižu dužinu od 13 do 20 centimetara i uz pomoć kojih se penju[6][4]. Atraktivni cvet ima šest kruničnih listića svaki dužine od 5 do 7,6 centimetara[4][7]. Uglavnom variraju od jarko crvene do narandžaste u zrelosti, ponekad sa žućkastim bazama. Obod latice može biti poprilično talasast.  Šest prašnika je dugačko do 4 centimetra, i svaki na svom vrhu ima  kese koje izbacuju velike količine žutog polena. Tučak može biti duži od 6 centimetara. Jedan cvet može težiti preko 2,5 grama[8]. Plod je mesnata čaura od 6 do 12 centimetara dužine koja sadrži crvena semena. Vrste ove popularne baštenske biljke mogu biti dosta različite po osobinama. Na primer Lutea ima potpuno žuti cvetni omotač, Citrina je žuta sa crvenim tragovima[9].

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Biljka je uglavnom oprašena od strane leptira i sunčanih ptica[5]. Raste u različitim habitatima, poput tropskih šuma[3], šumama, šikarama, stepama kao i peščanim dinama[5]. Može rasti na siromašnom zemljištu[10]. Nalazi se i na nadmorskoj visini do 2500 metara[5].

Toksičnost[uredi | uredi izvor]

Ova biljka je otrovna, toliko otrovna da može dovesti do smrti kod ljudi i životinja ako se pojede. Korišćena je za izvršavanje ubistava, samoubistava[9] i ubijanje životinja[5]. Svaki deo biljke je otrovan, pogotovo rizom.  Kao i kod ostalih vrsta iz porodice Colchicaceae,  ova biljka sadrži visok nivo kolhicina, otrovnog alkaloida. Takođe sadrži i alkaloid  gloriocin. U par sati od konzumacije dovoljne količine za intoksikaciju, žrtva može iskusiti mučninu, povraćanje, ukočenost, peckanje oko usta, gorenje u vratu, bol u abdomenu i krvavu dijareju koja dovodi do dehidratacije[10]. Dalje posledice su rabdomioliza, ileus[9], hipoventilacija, hipotenzija, koagulopatija, hematurija, izmenjen nivo svesti, napadi, koma, a može se desiti i polineuropatija. Posledice na duže staze mogu biti ljušćenje kože i vaginalno krvarenje kod žena.  Kolhicin je poznat po tome da izaziva opadanje kose.  Jedan izveštaj o slučaju je opisao pacijenta koji je slučajno pojeo rizom i kome su otpale malje po telu, uključujući potpunu ćelavost.  Trovanje može da se desi ukoliko se rizom ove biljke pomeša sa batatom[9] ili jamom. Biljka je opasna i za životinje[11].

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Ova biljka bogata alkaloidima  se dugo koristila kao lek u mnogim kulturama. Korišćena je za tretman gihta, neplodnosti, otvorenih  rana, ujeda zmija, ulcera, artritisa, kolere, kolike, problema sa bubrezima, tifusa[5], svraba, leproze[7], modrica, uganuća, hemoroida, kao i protiv više tipova internih parazita. Korišćena je kao laksativ i protivotrov. Sok biljke pomaže kod akni i vaški. Kod trudnih žena može izazvati pobačaj.  U delovima Indije, je usvojeno kao praksa da se aplicira za ublažavanje bola tokom porođaja. U Nigeriji se ova biljka koristi za pravljenje otrovnih strela, a u Indiji kao sredstvo za zaštitu od zmija. Neke kulture ovaj cvet smatraju magičnim. On je deo religijskih rituala. Gloriosa je nacionalni cvet Zimbabvea. Kraljica Elizabeta II je 1947. dobila dijamantski broš oblika ovog cveta za njen dvadeset prvi rođendan tokom putovanja u Rodeziju, današnji Zimbabve[12].

Zaštita i širenje[uredi | uredi izvor]

Ova biljka je česta u divljini. Postoji velika potreba za njenom medicinskom upotrebom, tako da je kultivisana na farmama u Indiji, ali najveći deo materijala od ove biljke dolazi od biljaka koje rastu u divljini[5]. Ovo je jedan od razloga za njeno polagano  nestajanje u delovima iz kojih originalno dolazi. U Šri Lanki je postala retkost, a u Orisi se smatra skoro izumrlom. Prebačena u delove van njene postojbine, postaje korov koji se jako brzo širi. U Australiji, na primer, može se pronaći kako raste u obalskim delovima Kvinslenda i Novog Južnog Velsa[6]. Takođe je primećena kao invazivna vrsta na Kukovim Ostrvima, Francuskoj Polineziji, Kiribatima i Singapuru.[3]

Kultivacija[uredi | uredi izvor]

Biljka se može razmnožiti pomoću semena ili vegetativno deljenjem rizoma. Problemi tokom kultivacije uključuju neadekvatno oprašivanje, gljivične bolesti poput truljenja rizoma i lisna bolest, kao i štetočine poput moljaca.[11] Ovo je vrsta koja se sporo razmnožava, jer svaki podeljen rizom može kreirati jednu novu biljku za godinu dana. Neki labaratorijski eksperimenti sa biljnim tkivima su rezultirali povećanjem prinosa.[13] I plod i rizom se odvajaju. Plod se suši i preseca, a potom se seme vadi i suši. Seme i rizomi se prodaju celi, u prahu ili kao uljni ekstrati.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gloriosa superba. Pacific Island Ecosystems at Risk (PIER).
  2. ^ "Gloriosa superba". Germplasm Resources Information Network (GRIN). Agricultural Research Service (ARS), United States Department of Agriculture (USDA). Retrieved 11 December 2017.
  3. ^ a b v Scheper, J. Gloriosa superba. Floridata.com.
  4. ^ a b v Gloriosa superba. Flora of China
  5. ^ a b v g d đ e Gloriosa superba. Archived 2013-06-06 at the Wayback MachineWorld Checklist of Selected Plant Families. 2011. Royal Botanic Gardens, Kew.
  6. ^ a b Thorp, J. R. and M. Wilson. (1998 onwards). Gloriosa superba. Archived 2012-02-05 at the Wayback Machine Weeds Australia. The National Weeds Strategy.
  7. ^ a b Oudhia, P. (2002). Gloriosa Superba. New Crop Resource Online Program. Center for New Crops & Plant Products. Purdue University.
  8. ^ Selvarasu, A. and R. Kandhasamy. (2012). Reproductive biology of Gloriosa superba.Open Access Journal of Medicinal and Aromatic Plants 3(2) 5-11.
  9. ^ a b v g Fernando, R. and D. Widyaratna. (1989). Gloriosa superba. INCHEM. International Programme on Chemical Safety (IPCS).
  10. ^ a b Lal, H. S. and P. K. Mishra. (2011). Gloriosa superba – an endangered plant spotted for the first time from forest of Tpchanchi, Hazaribag (Jharkhand) India.[permanent dead link] Science Research Reporter 1(2) 61-64.
  11. ^ a b v Dounias, E. Gloriosa superba L. Archived 2014-07-14 at the Wayback Machine Protabase Record Display. Plant Resources of Tropical Africa (PROTA)
  12. ^ Flame Lily Brooch, 1947. Archived 2013-09-27 at the Wayback Machine Queen and Commonwealth, The Royal Tour. The Royal Collection Trust.
  13. ^ Singh, D., et al. (2012). Callus induction from corm of Gloriosa superba Linn: An endangered medicinal plant. BioTechnology: An Indian Journal 6(2) 53-55.