M1 karabin
M1 karabin | |
---|---|
![]() M1 karabin. | |
Vrsta | poluatomatski karabin |
Poreklo | ![]() |
Upotreba | |
Upotreba u | SAD drugi |
Bojno delovanje | Drugi svetski rat Prvi indokineski rat Alžirski rat za nezavisnost Korejski rat Vijetnamski rat Građanski rat u Kambodži Angolski građanski rat |
Proizvodnja | |
Proizvedeno | 6.500.000 komada |
Specifikacije | |
Masa | 2.4 kg |
Dužina | 900 mm |
Dužina cevi | 460 mm |
Kalibar | 7.62x33 mm |
Vrsta operacije | Odvod barutnih gasova, povratni zatvarač |
Način dejstva | pojedinačno i rafalno (M2) |
Brzina paljbe | maks. 750 met/min |
Brzina zrna | 607 m/s |
Maks. ef. domet | 250 m |
Magacin | 15 ili 30 metaka metaka |
Nišan | mehanički |
M1 karabin je američki poluatomatski karabin kalibra „.30 Carbine”.[1] M1 karabin je nastao tokom Drugog svetskog rata i korišćen je u mnogim drugim sukobima širom sveta. Ovaj karabin odlikuju mala težina,jednostavnost korišćenja i preciznost.
Tokom rata se pokazao kao dostojno oružje koje nose artiljerci, komandosi, padobranci i gerilci, a veoma često je bio cenjeniji od automata.
Nasuprot karabinu M1, američka vojska je kao službenu pušku koristila M1 Garand.[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/32/Garandcar.jpg/230px-Garandcar.jpg)
Američka vojska je tokom 1938. razmišljala o potrebi da se takozvana druga linija tj. pozadinske trupe naoružaju jeftinijim i lakšim za korišćenje, pištoljem ili nekim karabinom za koji nije potrebna specijalna obuka.
Tokom 1941. kompanija Vinčester je napravila novi metak poznat kao „.30 Carbine” tj. 7.62x33mm koji je po karakteristima sličan municiji revolvera Magnum. Novi metak je bio znatno jači od municije koju je koristio pištolj M1911 ali ipak dosta slabiji od metka puške M1 Garand.
Firma Vinčeste je u novom kalibru napravila i novi laki poluatomatski karabin.
Karabin M1 je bio lagano i udobno oružje iz kojeg se može pucati jednom rukom poput pištolja i takođe je bio lakši od svih ostalih automata tog vremena.
Čim se M1 karabin pojavio na bojištu Drugog svetskog rata, veoma brzo je stekao ogromnu popularnost zbog laganosti i dosta bolje preciznosti u odnosu na automate, karabin M1 se pokazao kao sjajno oružje za gradsku i gerilsku borbu na manjim udaljenostima.
Tokom 1944. se pojavila i verzija M2 sa mogućnošću automatske paljbe i kapaciteta 30 metaka. Proizvedeno je ukupno oko 600.000 komada ali se ova verzija nikada nije proslavila kao poluatomatski M1 karabin.
Tokom Korejskog rata, karabini M1 su i dalje korišćeni gde su se ovog puta ponovo efektivno upotrebljavali u borbama protiv Severne Koreje.
Tokom Vijetnamskog rata, karabine M1 su koristile snage južnog Vijetnama u borbi protiv svojih sunarodnika sa severa.
Tokom 1943. i 1944, saveznici su manji broj ovih karabina isporučili četnicima i partizanima.
Postoji i jedna fotografija na kojoj se Dragoljub Mihailović može videti kako nosi M1 karabin na leđima dok razgovara sa narodom.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Če Gevara sa karabinom M2
-
Američki marinac sa karabinom M1
-
Američki vojnici sa kineskim zarobljenicima
-
Američki marinci u Seulu
-
M1 karabin na Ivo Džimi
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Meche, W. Derek, M1 Carbine: The collector's item you can actually use, Guns.com, 6 June 2013, http://www.guns.com/review/2013/06/06/m1-carbine/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. март 2016)
- ^ Hogg & Weeks 2000, стр. 290
Литература[uredi | uredi izvor]
- Hogg, Ian V.; Weeks, John S. (2000). Military Small Arms of the 20th Century (7th изд.). Krause Publications. стр. 290.
- Barnes, Frank C. (2015). Cartridges of the World. Iola, WI: DBI Books Inc. ISBN 978-0-87349-033-7. ISBN 978-0-87349-033-7 (6th ed., 1989).
- Canfield, Bruce N. (2007). „A New Lease on Life: The Post-World War II M1 Carbine”. American Rifleman.
- Dunlap, Roy F. Ordnance Went Up Front. Plantersville, SC: Small-Arms Technical Pub. Co., The Samworth Press. ISBN 978-1-884849-09-1. (1948).
- George, John (Lt. Col.) (1981). Shots Fired In Anger. (2nd ed., enlarged), Washington, D.C.: NRA Press. ISBN 978-0-935998-42-9.
- Hufnagl, Wolfdieter. U.S.Karabiner M1 Waffe und Zubehör, Motorbuchverlag. 1994.
- IBM Archives
- Korean War cold weather malfunctions Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. februar 2009)
- Laemlein, Tom. (2006). The M1 Carbine. Stamford, CT: Historical Archive Press. ISBN 978-0-9748389-2-2. OCLC 82494967.
- Marshall, S.L.A., Commentary on Infantry and Weapons in Korea 1950–51, 1st Report ORO-R-13, Project Doughboy, Report ORO-R-13 of 27 October 1951 [Restricted], Operations Research Office (ORO), U.S. Army (1951).
- Shore, C. (Capt) (1988). With British Snipers To The Reich. Mount Ida AR: Lancer Militaria Press. ISBN 978-0-935856-02-6..
- United States Government. Departments of the Army and Air Force (1961). TM 9-1305-200/TO 11A13-1-101 Small-Arms Ammunition. Washington, DC: Departments of the Army and Air Force.
- U.S. Army Catalog of Standard Ordnance Items. Second Edition 1944, Volume III. str. 419
- Weeks, John (1979). World War II Small Arms. London: Orbis Publishing Ltd. and New York: Galahad Books. ISBN 978-0-88365-403-3.
- Worrell, Jessica (2003). „Range of a Rifle Bullet”. The Physics Factbook.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- US Army M1 Carbine Technical Manual
- "Lightweight Carbine Increases Firepower." Popular Science, June (1942). str. 79–80, first detailed general public article published.
- M1 Carbine Article
- M1 Carbine Family: M1, M1A1, M2, M3
- The M1/M2 Carbine Magazine FAQ
- Auto-Ordnance M1 Carbines
- Inland Mfg, LLC M1 Carbines
- 90th Reference manual page including FM 23-7 Carbine, 1942 manual
- Articles page including information on blank adapting the M1 carbine
- M1 Carbine page at Modern Firearms
- M1 Carbine Bayonet (M4 Bayonet-Knife)
- Complete set of M1 Carbine Manuals Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2017)