PQ (PR) nterval u medicinskoj terminologiji označava segment elektrokardiograma od početka R talasa do početka QRS kompleksa. PR interval se meri od početka P talasa do početka QRS kompleksa. Neki autori preferiraju termin „PQ interval“, jer je to period koji se stvarno meri ukoliko Q talas ne postoji.[1]
PR interval obuhvata vreme potrebno za širenje impulsa koji kreću kroz AV čvor, Hisovog snop, snopova grana i sistem Purkinjeovih vlakana do miokarda komora kada počinje njihova depolarizacija.[2]PQ ne uključuje trajanje provodljivosti od SA čvora do desne pretkomore (SA provodljivost).[3]
Interval se završava kada započne depolarizacija mišića pretkomora (tačnije septalnog mišića), što u EKG zapisu odgovara Q zupcu koji je u sastavu QRS kompleksa.[5]
U normalnim uslovima, trajanje PQ intervala se kreće od 0,12 s do 0,20 s (kod odraslih sa normalnim pulsom ), i zavisi od starosti pregledane osobe i broja otkucaja srca. Kod mladih ljudi sa brzim pulsom, trajanje PQ intervala je smanjeno.[3][6]
Trajanje PQ intervala se meri određivanjem rastojanja između početka najranijeg P talasa i početka najranijeg QRS kompleksa. Ponekad očitavanje može biti netačno (takozvano prividno skraćivanje PQ intervala ) zbog malog potencijala pretkomorske pobude, što rezultuje nedostatkom skretanja izoelektrične linije u obliku R talasa.[3]
PQ interval, odnosno vreme potrebno da nadražaj pređe iz pretkomora u komore, obično je kraće od QR intervala (vreme retrogradnog vođenja iz komora u pretkomore), koji obično ne prelazi 0,28 sek.[3]
Depolarizacija počinje u SA-čvoru, širi se preko pretkomora do AV-čvora (to se u EKG-u vidi kao P talas), zatim preko Hisovog snopa i njegovih grana do svih ćelija komora (to se u EKG- u vidi kao QRS kompleks).Morfologija intervala u sinusnom ritmu
Elektrokardiografija (EKG) predstavlja snimanje procesa depolarizacije i repolarizacije miokarda. Snimanje se vrši na standardnoj traci sa odštampanom kvadratnom mrežom. Traka se kreće uvek brzinom od 25 cm/minut, a osetljivost većine EKG aparata je tako podešena da je mali kvadratić dugačak 0.04 sekunde, a visok 0,1 mV. Veliki kvadrat je (pošto obuhvata 5 x 5 malih kvadratića) dug 0,2 sekunde, a visok 0,5 mV.[7]
U normalnom srcu depolarizacija počinje u SA-čvoru, širi se preko pretkomora do AV-čvora (to se u EKG-u vidi kao P talas), zatim preko Hisovog snopa i njegovih grana do svih ćelija komora (to se u EKG- u vidi kao QRS kompleks).[8]
Kada se završi depolarizacija, posle izvesnog perioda (vidi se kao ST segment u EKG-u) dolazi do repolarizacije obrnutim putem (u EKG-u se vidi kao T-talas).
EKG se snima sa 12 mesta koje nazivamo "odvodi". Prvih šest su bipolarni odvodi, ili uvek dve elektrode koje postavljamo negde na ekstremitete.[9]
Kratak PQ interval sa delta talasom (označen strelicom) kod sindroma preekscitacijesindroma preekscitacije (Volf-Parkinson-Vajt sindrom), koji karakteriše kratak PQ interval (<120ms), širok QRS kompleksi nejasan skok do QRS kompleksa, delta talasa.
Vreme 0,12–0,20 s je fiziološko vreme potrebno da ekscitacioni talas putuje iz pretkomora u komore. Skraćivanje ovog vremena, koje se u EKG zapisu manifestuje u skraćivanju PQ intervala, može biti povezano sa prisustvom centra nadražaja smeštenog u donjim delovima sistema za sprovođenje stimulusa srca (u atrioventrikularnom spoju) - što rezultuje talasom depolarizacije koji istovremeno ide do pretkomora, pa dole u komore. Provodno vreme takvog nadražaja je shodno tome i kraće.
Drugi razlog za skraćivanje PQ intervala je prisustvo dodatnog puta, obično sa bržim sprovodnim vremenom, kao što je slučaj kod Volf-Parkinson-Vajt sindrom.
Proširenje PQ intervala izraz je sporijeg sprovođenja u atrioventrikularnom čvoru, što u EKG zapisu daje sliku atrioventrikularnog bloka prvog stepena.
Karakteriše se produženjem PQ intervala iznad 0,20 sek u svim srčanim ciklusima (pri čemu svaki P talas mora da prati QRS kompleks). Atrioventrikularni blok prvog stepena može biti uzrokovan sledećim uslovima:[10]
Atrioventrikularnog blok drugog stepena - PQ interval se postepeno produžava sa svakom kontrakcijom srca, sve dok P talas ne prati kasniji QRS kompleks.[15]
Promenljive provodne putanje u atrioventrikularnom čvoru.[17]
Nakon upotrebe nekih lekova, što je u kliničkim ispitivanjima utvrđeno npr. kod pacijenata lečenih ceritinibom, što može dovesti do povećanog rizika od ventrikularnih tahiaritmija (npr Torsades de pointes) ili iznenadna smrt.[18]
^Wolff L, Parkinson J, White PD (1930). „Bundle-branch block with short P-R interval in healthy young people prone to paroxysmal tachycardia”. Am Heart J. 5: 685—704.CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak autora (veza)
^David t. Huang, MD; Travis Prinzi, MD (2014). Clinical Cardiac Electrophysiology in Clinical Practice. Springer. ISBN978-1-4471-5433-4. OCLC897466910.
^Graham I, Atar D, Borch-Johnsen K, Boysen G, Burell G, Cifkova R, et al. European guidelines on cardiovascular disease prevention in clinical practice: full text. Fourth Joint Task Force of the European Society of Cardiology and other societies on cardiovascular disease prevention in clinical practice (constituted by representatives of nine societies and by invited experts). Eur J Cardiovasc Prev Rehabil. 2007 Sep;14 Suppl 2:S1-113.
^Kratz, Alexander; Ferraro, Maryjane; Sluss, Patrick M.; Lewandrowski, Kent B. (2004). „Normal Reference Laboratory Values”. New England Journal of Medicine. 351 (15): 1548—1563. PMID15470219. doi:10.1056/NEJMcpc049016..
^Middelveen, MJ, Bandoski, C, Burke J, Sapi E, Mayne PJ, Stricker RB, 2104, ‘Isolation and Detection of Borrelia burgdorferi from Human Vaginal and Seminal Secretions’, Presented at the Western Regional Meeting of the American Federation for Medical Research, Carmel, CA, January 25, 2014.
^Vučović D. , urednik. Urgentna medicina. Beograd: Obeležja; 2002.
^Camm AJ, Kirchhof P, Lip GY, et al. Guidelines for the management of atrial fibrillation: the Task Force for the Management of Atrial Fibrillation of the European Society of Cardiology (ESC). European Heart Journal. . 31 (19). 2010: 2369—429.Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
David t. Huang, MD; Travis Prinzi, MD (2014). Clinical Cardiac Electrophysiology in Clinical Practice. Springer. ISBN978-1-4471-5433-4. OCLC897466910.
Karacan, Mehmet; Ceviz, Naci; Olgun, Haşim (2012). „Heart rate variability in children with acute rheumatic fever”. Cardiology in the Young. 22 (3): 285—292. PMID21933462. S2CID25845504. doi:10.1017/S1047951111001429..
Costello, John M.; Alexander, Mark E.; Greco, Karla M.; Perez-Atayde, Antonio R.; Laussen, Peter C. (2009). „Lyme Carditis in Children: Presentation, Predictive Factors, and Clinical Course”. Pediatrics. 123 (5): e835—e841. PMID19403477. S2CID25270378. doi:10.1542/peds.2008-3058..
Rao, B.N. Vijay Raghawa . "Evolution of ECG Changes". Clinical Examinations in Cardiology. . 2009. str. 561—2. ISBN978-81-312-0964-6.Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
Pedley, D.K.; Brett, C.; Nichol, N. (2002). „P-R segment depression: An early diagnostic feature in acute pericarditis: A telephone survey of UK accident and emergency departments”. European Journal of Emergency Medicine. 9 (1): 43—45. PMID11989495. S2CID22919251. doi:10.1097/00063110-200203000-00010.