Proprium humani ingenii est odisse quem laeseris
Appearance
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e3/Gaius_Cornelius_Tacitus_mirror.jpg/250px-Gaius_Cornelius_Tacitus_mirror.jpg)
Proprium humani ingenii est odisse quem laeseris lat.(izgovor: proprijum humani ingeniji est odise kvem lezeris.) U ljudskoj je prirodi mrzjeti onoga koga si uvrijedio. (Tacit)[1]
Porijeklo izreke[uredi | uredi izvor]
Ovo je izgovorio Tacit (lat. Publius ili Gaius Cornellus Tacitus), rimski govornik, pravnik i senator i jedan od najvećih antičkih istoričara na prelazu iz prvog u drugi vijek nove ere .[1]
Tumačenje[uredi | uredi izvor]
Kako je uvredu nemoguće opravdati, jer je ona uvijek neosnovana, tako je i svako izvinjenje trajno izlišno. Zato se preživjeti može jedino dokazujući i njegujući u sebi mržnju prema onome koga smo povrijedili. Čovjek greške ne prihvata, on ih uvijek samo greškama brani. Greške podliježu unutrašnjem principu nagomilavanja.[1][2]