Saxifraga marginata
Saxifraga marginata | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Red: | Saxifragales |
Porodica: | Saxifragaceae |
Rod: | Saxifraga |
Vrsta: | S. marginata
|
Binomno ime | |
Saxifraga marginata |
Обрубљена камењарка (лат. Saxifraga marginata) je planinska biljka iz porodice Saxifragaceae.
Izgled
[uredi | uredi izvor]Habitus
[uredi | uredi izvor]Habitus je poluloptast, od 5 do 20 cm u prečniku. Habitus čine brojni fertilni i sterilni izdanci, gusto zbijeni u poluloptu. Visina biljke je od 5 do 10 cm.
Listovi
[uredi | uredi izvor]Listovi rozete dugi su od 4 do 6 mm, široki od 0,8 do 1,6 mm, lopatičasti ili duguljasti, sa 5 do 7 jamica, ispunjenih kristalima kalcijum-karbonata (CaCO3), pri osnovi trepljasti. Listovi stabljike su linearno lancetasti.
Cvet
[uredi | uredi izvor]Cvetne stabljike su žlezdovito dlakave. Na svakoj stabljici je 3 do 9 cvetova. Krunični listići su bele boje, i duplo su duži od čašičnih.[1]
Varijeteti
[uredi | uredi izvor]Idući od severozapadnih preko jugoistočnih Dinarida, do Šarsko-Pindskih planina, ova vrsta se diferencira na veliki broj oblika.[2]
- Saxifraga marginata var. rocheliana (Sternb.) Engl. et Irmsch.
- Saxifraga marginata var. coriophylla (Gris.) Engl.
- Saxifraga marginata var. karadzicensis (Deg. et Koš.) Engl. et Irmsch.
- Saxifraga marginata var. borxi (Boiss. et Heldr.)
Prva dva varijeteta imaju veliki broj formi i subformi. Ovo ukazuje na veoma složen kompleks oblika, odnosno populacija.
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Obrubljena kamenjarka rasprostranjena je u jugoistočnoj Evropi, od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije, do Grčke i Bugarske.
Uslovi staništa
[uredi | uredi izvor]Naseljava pukotine krečnjačkih i dolomitnih stena u alpskom i subalpskom pojasu. Raste na staništima sa srednjom godišnjom temperaturom od 0 do 5 °C.
Srednje julske temperature na staništima najtermofilnijih populacija se kreću oko 15 °C, a srednje januarske na staništima najfrigorifilnijih populacija se spuštaju do -8 °C; apsolutne maksimalne temperature se kreću oko 35 °C, a apsolutne minimalne se spuštaju do -35 °C, te i ova vrsta pripada grupi izrazitih euritermnih biljaka. Izrazita je heliofita sa širokom valencom u odnosu na svjetlo.[2]
Galerija
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Catalogue of Life - 2014 Annual Checklist :: Species details”. www.catalogueoflife.org. Pristupljeno 10. 4. 2020.
- ^ a b Lakušić, Radomir (1990). Planinske biljke (3. izd.). Sarajevo: IP Svjetlost; Izdavačko preduzeće Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. str. 53. ISBN 86-01-02556-0.